Mene u vezi ljudskih dobrih djela i ljudskr slobodne volje najvise i dalje nuni onaj clanak iz konstitucija iz koncils iz orngea koji kaze,a davao gs je fran-dux:
Svako dobro djelo,svako dobro nadahnuce dolazi damo of duha svetoga.
Milost bozja se ne moze nikkvim dobrim djelima,nadahnucima,ppniznoscu,molitvom,trazenjem i jecajima ljudskim zadobiti.pa sve to ranije nabrojano isto tako potjece izvorno damo od duha svetoga-boga...
Pa zar to nije negiranje ikakbe slobodne volje kod covjeka za ciniti dobro???
Ispada da je ljudski rod predestinirsn ciniti samo,naglasavam samo zla djela,a dobra moze ciniti damo ako mu DS da milost!
Gdje nam je onda tu slobodna volja?
Danas sam prvi puta na forumu i moram reći da su simpatične i zanimljive vaše rasprave. Da se zaključiti da je dio vas završio neki od teoloških/filozofskih studija pošto prilično potkovano baratate parafraziranjem i citiranjem različitih autora.
Što se tiče nadahnuća Duha Svetoga i pitanja slobodne volje kako ja to gledam..Volja je, uz razum i pamćenje, jedna od duhovnih moći čovjeka i teško je zamisliti voljno djelovanje pokrenuto iz apsolutne slobode od bilo unutarnjih bilo vanjskih uvjetovanosti i poticaja. Čovjek je ograničeno biće koje nema izvorište svoga postojanja u samome sebi već je stavljeno u postojanje, vremenito se razvija i djeluje uzročno/posljedično za razliku od vječnog, nestvorenog, apsolutnog Božjeg bitka koji je izvor svih svojih čina. Sjećam se da smo na studiju raspravljali o tome da je Bog bitak po sebi dok čovjek, u određenom stupnju savršenosti i punine, participira u bitku stoga se kod čovjeka razlikuje bit od bitka dok kod Boga nema te razlike već samo punina bitka.
Iako čovjek ne može djelovati u takvoj, božanskoj apsolutnoj slobodi nije besmislen govor o djelovanju iz slobode. Naime, čovjek po posjedovanju duhovnih moći, prijemčivosti za poticaje Duha Svetoga može prionuti uz dobro, naša narav može surađivati s milošću, ali može se i okrenuti od dobra, inzistirati i 'otvrdnuti' u življenju i djelovanju protivnom opće prihvaćenim etičkim vrijednostima i nagnućima Duha Svetoga.
Nije ljudski rod predestiniran činiti niti dobro niti loše, već surađuje ili odbija suradnju (ovisno o stupnju razumijevanja, motiviranosti, dubljim razlozima takvog postupanja tu se radi o čitavom spektru razina osobne odgovornosti/neodgovornosti) s poticajima Duha Svetoga, poticajima vlastite savjesti itd..
Tako ja to gledam..