Katolički odgovori

i dalje enigmus nije dao nikakve dokaze za ovo što tvrdi -"U zapadnoj crkvi je celibat uveden zbog srednjevjekovnog običajnog nasljednog prava, da se ne bi rasipala crkvena imovina."

imaš li ti ikakav dokaz da je Petar tada imao ženu?Pitanje nije da li su ostali bili oženjeni nego da li su ostali sa ženama nakon što su ostavili sve svoje i krenuli za Isusom

U ranoj Crkvi je bilo oženjenih svećenika ali i neoženjenih, tako i biskupa. Bilo je i oženjenih Papa. Ipak se uvijek više cijenio celibat, i onda kad nije bio zakonski obavezan. U Novom Zavjetu to je jasno već iz samih evanđelja a i iz poslanica i iz Otkrivenja. Apostoli su skoro svi bili oženjeni, osim Ivana, ali su živjeli kao da nisu oženjeni. Naći ćeš u Novom Zavjetu. Razlozi za uvođenje obaveznog celibata na zapadu imali su manje veze s imovinom a više s nastojanjem da se kler odvoji od utjecaja svjetovnog plemstva i lokalnih elita. Posljedice su bile da je Crkva tako lakše postala država u državi, a koliko se othrvala kraljevstvu ovoga svijeta, to je već drugo pitanje. Ali ako se vratimo na Novi Zavjet, jasno je da je celibat postavljen kao ideal i uzor svećeništva. Nije bitno što su Apostoli, prije svoj poziva, bili oženjeni, bitno je to što je Isus bio neoženjen. Isus je uzor, a ne Dvanaestorica. Ako su oni su oni počeli živjeti sa svojim suprugama kao brat i sestra, da žive po uzoru na Krista, onda to ima neko obavezujuće značenje za današnju Crkvu, bez obzira na praksu rane Crkve.

Zapravo, Novi Zavjet pokazuje da je rana Crkva cijenila celibat ne samo za svećenike nego općenito za sve, u skladu s općim nazorom da je Paruzija blizu. Brak im je najviše bio sredstvo za izbjegavanje bluda. Pavao kaže, bolje da se žene nego da izgaraju od strasti, ali najbolje je da žive u celibatu.

Prve generacije Crkve ne mogu u svemu biti uzor za današnju Crkvu jer je trebalo vremena da se neke stvari razviju. Konkretno, papinski primat je jasno definiran ali u historijskoj perspektivi - rana Crkva jednostavno nije zahvatila u svojoj organizaciji strukturu Crkve kasnijeg vremena jer su vjerovali da je dolazak Gospodnji samo pitanje časa, to je bar jasno vidljivo iz NZ, dovoljno je uočiti evoluciju u tom smislu kod Pavla, od "a mi ostali preobrazit ćemo se" (kod Drugog dolaska) pa do onog mjesta gdje Pavao jasno daje do znanja da je shvatio da on neće dočekati Paruziju, u Timoteju, "već se moja krv izlijeva u Božju slavu, vrijeme je moje smrti blizu".

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Kakvo je ovo pitanje?Isus ozdravlja Petrovu punicu a ti pitas"Dali je Petar imao ženu?" Jesi li uopće čitao N.Zavjet?
Ostaviti sve i krenuti za Isusom,znači li to po tebi da više nisu imali mamu,tatu,braću i sestre?Ostaviti znači =otići od.
Jer su imali važnijeg posla!To ne znači,odreći se!Uostalom,Isusova majka jest bila udana.Da je biti u braku neko zlo,niti ona nebi bila Josipova žena!

Evo jedan doprinos temi o celibatu, ovo je katolički pogled na celibat:
Prije mnogo stoljeća biskupi su bili pred istim problemom i pred istim pitanjima i tada su rekli: Tražimo od svećeničkog kandidata jedan znak, jasan znak da je on spreman živjeti iz ljubavi i za ljubav prema Crkvi. On treba biti spreman prihvatiti ovu ljubav. „Želimo za svećenike rediti one mladiće koji su spremni odreći se braka i obitelji – iz ljubavi prema Kristu i Crkvi. Mladiće koji mogu za sebe reći: Moj odnos prema Bogu je tako jak i intenzivan i tako osobno jedinstven da ne trebam nikakve druge posebne osobne odnose. I iz tih ljudi koji su sami izabrali put beženstva, biramo naše svećenike.“ I onda se ne može reći da se onaj tko želi biti svećenik, mora odreći ženidbe – jer to tako zakon traži. Biskupi uzimaju za svećenike one koji su se u životu odlučili na beženstvo iz ljubavi prema Bogu.

pa naravno da pitam da li je Petar tada imao ženu pošto se ona nigdje ne spominje nego samo njezina majka,nisi li možda pomislio da je Petar tada mogao biti udovac?Isus je od njih tražio da se odreknu svega pa i samih sebe i svog života i svega što imaju pa čak i obitelji ako žele biti njegovi učenici-"Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!"Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik."I na kraju potvrda apostola da su se svega odrekli -Nato reče Petar: "Evo, mi ostavismo svoje i pođosmo za tobom.I evo još jedna potvrda gdje Isus od njih traži da ostave svoje žene i sve što posjeduju i kakva ih nagrada zbog toga čeka
Isus će im: "Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega,a da ne bi primio mnogostruko već u ovom vremenu, i u budućem vijeku život vječni.I molim te pokaži mi gdje je itko na ovoj temi spomenuo da je biti u braku neko zlo?nije mi jasno otkud ti sad takve ideje

Petar je bio oženjen.To je jasno kao dan,ostalo su špekulacije!
Nisam nigdje spomenuo to na taj način,da je brak zlo nego da je shvaćanje sexa bilo da je to grijeh jer je uživanje svako,grijeh,i to je uvelike utjecalo na odluku o neženjenju svećenika.Jer je svetiji onaj tko ne uživa.
Glede ostavljanja svega,da,ima to smisla ,Pavao je čist primjer ali kako on reče:"Đakon (ili svećenik)neka bude jedne žene muž!"
Dakle,nema zabrane.Ali reče:"Onaj tko nema ženu,familiju,ima vise vremena za službu!"

KC je ipak to malo bolje shvaćala. Novi zavjet (u knjizi Djela apostolskih i u Pavlovim poslanicama) govori o nadglednicima, starješinama i đakonima. Iz tih apostolskih službi razvile su se današnje službe biskupa, svećenika i đakona.
Vlast koju su od Isusa primili, apostoli su nakon njegovog uskrsnuća prenosili svojim suradnicima i nasljednicima polaganjem ruku. Na takav način biskup i danas zaređuje novog svećenika.
Svaki svećenik prvo postaje đakon pa onda svećenik. U novije vrijeme Crkva zaređuje za đakone i oženjene muškarce koji doživotno ostaju đakoni i ne mogu postati svećenici. Svaki đakon može krstiti, vjenčati, sahraniti, propovijedati na misi i nositi pričest bolesnicima. Ne može služiti sv. misu, ispovijedati i podijeliti bolesničko pomazanje.
Od svih kršćanskih Crkava i zajednica, jedino Katolička i Pravoslavna Crkva imaju valjano zaređene biskupe, svećenike i đakone koji porijeklo vuku od apostola (neprekinutim nizom apostolskog nasljedstva), dok razne protestantske zajednice nemaju svećenike, nego propovjednike (pastore).
P.S. Shvaćaš li razliku između svećenika i đakona? Ne možeš tu stavljati jednakost jer ,ako si zbilja studirao teologiju ovo ti mora biti jasno. Ako ti je jasno onda pokušavaš nekako gurnuti vodu na svoj mlin, a to nije u redu.

Al ga i ti brljaviš,evo ti točan citat:

Vjerodostojna je riječ: teži li tko za nadgledništvom, časnu službu želi.
1. Timoteju 3,2 Treba stoga da nadglednik bude besprijekoran, jedne žene muž, trijezan, razuman, sređen, gostoljubiv, sposoban poučavati,
1. Timoteju 3,3 ne vinu sklon, ne nasilan nego popustljiv, ne ratoboran, ne srebroljubac;
1. Timoteju 3,4 da svojom kućom dobro upravlja i sinove drži u pokornosti sa svom ozbiljnošću -
1. Timoteju 3,5 a ne zna li netko svojom kućom upravljati, kako će se brinuti za Crkvu Božju? -
1. Timoteju 3,6 ne novoobraćenik da se ne bi uzoholio i pao pod osudu đavlovu.
1. Timoteju 3,7 A treba da ima i lijepo svjedočanstvo od onih vani, da ne bi u rug upao i zamku đavlovu.
1. Timoteju 3,8 Ðakoni isto tako treba da budu ozbiljni, ne dvolični, ne odani mnogom vinu ni prljavu dobitku -
1. Timoteju 3,9 imajući otajstvo vjere u čistoj savjesti.
1. Timoteju 3,10 I neka se najprije iskušavaju, pa onda, budu li besprigovorni, neka obavljaju službu.
1. Timoteju 3,11 Žene isto tako neka budu ozbiljne, ne klevetnice nego trijezne, vjerne u svemu.
1. Timoteju 3,12 đakoni neka budu jedne žene muževi, neka dobro upravljaju djecom i svojim kućama.
1. Timoteju 3,13 Jer oni koji dobro obavljaju službu, stječu častan položaj i veliku smjelost u vjeri, vjeri u Isusu Kristu.
1. Timoteju 3,14 Ovo ti pišem u nadi da ću ubrzo doći k tebi,
1. Timoteju 3,15 a okasnim li, da znaš kako se treba vladati u kući Božjoj, koja je Crkva Boga živoga, stup i uporište istine.
1. Timoteju 3,16 Da, po sveopćem uvjerenju, veliko je Otajstvo pobožnosti: On, očitovan u tijelu, opravdan u Duhu, viđen od anđela, propovijedan među narodima, vjerovan u svijetu, uznesen u slavu.


Očito je,netko je đakon a netko nadglednik olitiga nadđakon olitiga svećenik!Dakon može biti svećenik pripravnik ali nemora.
Onaj tko tako živi,kako Pavao piše,svećenik je.Na mnoge od njih nitko nije ruke polagao!To nije nužno da bi se postalo svećenikom,al je dobro!Netko je polagao ruke na sve svećenike pa i Luthera a i dan danas polažu ruke na pastore npr. baptističke crkve!Važan je svet život a ne ruke!Ili rukopolaganje!Neko je položio ruke i na svećenike pedofile!Jesu li oni svećnici?Nisu!Služe sotoni a ne Bogu!

Da bi shvatio ovo o čemu pišeš bilo bi dobro razumno razmišljati. Kršćanstvo je u povojima. Normalno da su se redili oženjeni ljudi. Jer neoženjenih je bilo jako malo npr. sv.Pavao ili sv. Ivan apostol. Dakle KKC kaže ovo:

1579 Svi zaređeni službenici u latinskoj Crkvi, izuzevši stalne đakone,izabiru se redovito među neoženjenim vjernicima muškarcima koji imaju želju obdržavati celibat "radi kraljevstva nebeskoga" (Mt 19,12). Pozvani da se nepodijeljena srca posvete Bogu i "onome sto se na nj odnosi", oni se potpuno predaju Bogu i ljudima. Celibat je znak toga novog života kome se posvećuje službenik Crkve; prihvaćajući celibat radosna srca, postaju znak budućeg svijeta.

Utemeljenje za ovakvu praksu nalazimo u Svetom Pismu od Isusa Krista:
Doista ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi Kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati(Mt 19,12).

Sveti Pavao je to shvatio ovako:
A rado bih da budete bezbrižni. Neoženjen se brine za Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu.(1Kor 7,32)

Opet KKC i ponovljen citat iz Evanđelja:

1618 Krist je srediste svega kršćanskog života. Veza s njime prva je, ispred svih drugih, obiteljskih ili društvenih veza. Od samih početaka Crkve bilo je muškaraca i žena koji su se odricali velikoga bračnog dobra da bi slijedili “Jaganjca kamo god pođe” (Otk 14,4), da bi se bavili onim što je Gospodinovo i nastojali mu ugoditi, idu i ususret Zaručniku koji dolazi. Sam je Krist neke pozvao da ga slijede u takvu življenju kojemu je on uzor: Doista ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi Kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati(Mt 19,12).

To što pišeš o ne polaganju ruku je glupost. KKC:

1590 Sv. Pavao piše svome učeniku Timoteju: "Poradi toga podsjećam te: raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku." (2 Tim1,6) i "Tezi li tko za nadgledništvom, časnu službu želi" (1 Tim 3,1). Titu kaže: "Poradi toga ostavih te na Kreti da urediš preostalo te po gradovima postavis starješine kako sam ti ja odredio" (Tit 1,5).

Ovo ti je vlast koju ima Crkva. Od apostola do danas.

Vezano za grešne svećenike KKC:

1584 Budući da sâm Krist djeluje i ostvaruje spasenje preko zaređenog službenika, nedostojnost službenika ne priječi Kristovo djelovanje. Sveti Augustin odlučno veli:Ohola pak prezbitera treba svrstati zajedno s đavlom. Ali Kristov dar nije zbog toga obesčašćen,ono sto kroz njega protječe ostaje čisto i nepomučeno stiže do plodne zemlje .Duhovna snaga sakramenta po sebi sliči na svjetlost: oni koji njome treba da budu osvijetljeni primaju je u njezinoj čistoći, pa prolazila i kroz prljava sredstva, ona se ne uprlja.

A što ako danas sutra crkva promjeni tu praksu?Da se mogu i oženiti!
Nebi me čudilo,jer sve manje ljudi se odlučuje za tu službu baš radi toga!
Prosjek godina svećenika je dobrano preko 60!

Ne čitaš pa gubimo vrijeme, svrha tvojeg pisanja očito nije čuti katolički nauk i ne vidim smisla ponavljati isto. Katolički svećenici mogu po nekim obredima biti oženjeni muževi (dakle u tom stanju su se zatekli prije nego se odluče za svećeništvo, slično kao i u prvoj Crkvi), ali se jednom zaređeni svećenik ne može više oženiti i nakon takvog poziva više ne razmišlja o ženidbi.
Katolici po grkokatoličkom obredu, ili pak oni bivši anglikanci se mogu zarediti makar su već oženjeni, ali onaj tko slobodno izabire neženstvo uvijek će to birati, kako sam već pojasnio: "Franjevci, dominikanci, isusovci i ostali redovnici izabiru svojevoljno zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti kako bi na taj način bolje služili Kristu i oni se nikada neće ženiti."

Nemoj me nasmijavat! Brakovi se raspadaju na svakom koraku. Kad bi bilo kao što pišeš, kod svih protestanata bi cvalo cvijeće. Ma, daj!

Tko to kaže?
Ja koji pišem da me u neke protestantske crkve nebi ni puškom natjerali?Ili koji napišem da su neki katolici bolji vjernici od mene?

Protestantizam nije rješenje. To dokazuje kako Lutherov slučaj tako i današnja sraslost s grijehom u nekada protestantskim državama.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.