Katolički odgovori

Neki smatraju da je glavna razlika između katolicizma i pravoslavlja u raskolu između pravoslavlja i novaca. To svakako vrijedi za razdoblje nakon turskog osvajanja Balkana i tatarskog osvajanja Rusije, dok je prije bilo obrnuto. A onda su došli protestanti i sve nas bacili na koljena.

Postoje i važnije razlike. U teologiji katolicizam tumači teološke stvarnosti i na racionalnoj razini, dok pravoslavna teologija, izuzevši Kristologije, uglavnom ne ide u tom pravcu. Npr. skolastika i tomizam tehnički precizno, logičkim postupkom s precizno definiranim pojmovima, izlaže vjerske istine tako da budu shvatljive čovjeku kao racionalnom biću, ne zanemarujući to da one u sebi nose i viši značaj koji je ljudima nedostižan. Pravoslavna teologija promatra svijet više kao ikonu, sliku, pa zato razlikovanje između npr. vidljivog i sekundarnog u odnosu prema nevidljivom i bitnom nije potrebno toliko izoštriti. To najviše dolazi do izraza kod nauka o Pričesti; katolicizam to racionalnim pojmovima objašnjava kao promjenu koja se događa u nevidljivom ("duhovna" nevidljiva bit kruha se mijenja i postaje stvarno Tijelo Kristovo) ali bez promjene u vidljivoj materiji, akcidenciji (materija kruha ostaje ista). Pravoslavna teologija ostaje na tome da vjeruje da Kristove riječi "Ovo je Tijelo moje" imaju najdoslovniji značaj, kao i katolička, ali bez daljnjeg objašnjavanja kako, bez ulaženja u detalje.

Postoje i razlike u ikonografiji: u katoličkoj češći je motiv lik Krista kao raspetog, dok je u pravoslavnoj češći motiv lik Krista u slavi (Pantokrator), ili "nebeskog", "vječnog" Krista. Zatim ikone u pravoslavlju imaju veće značenje nego u katolicizmu; u pravoslavlju nema skulptura Krista ili svetaca.

Različite su i liturgije po vanjskoj formi, ali im je smisao isti. Važnija je razlika ta što se u katoličkoj pričesti uzima beskvasni kruh (grč. "azima"), a u pravoslavnoj kvasni. Zato u pravoslavnoj C. nema čuvanja posvećenih čestica nakon liturgije i njihovog čašćenja izvan liturgije kao u katoličkoj.

Kod sakramenata, razlika je u tome da u pravoslavlju nema konfirmacije tj. krizme kao odvojene od krštenja, nego samo pomazanje kod krštenja, i nema posebne inicijacijske prve pričesti, nego se djeca mogu početi prišešćivati čim počnu jesti krutu hranu.

Ozbiljniji teološki spor je oko proizlaženja Duha Svetoga, tzv. filioque. Katolici smatraju da je, budući da Duh Sveti proizlazi iz Oca preko Sina, opravdano reći u Vjerovanju "i u Duha Svetoga, ... koji izlazi od Oca i Sina", što proizlazi iz Augustinove teologije, odnosno iz Ivanova evanđelja 15,26 i 16,7. Ali pravoslavna teologija to tumači da se odnosi ne na treću Božansku osobu Duha Svetog, nego na njegovu energiju. Tako neki pravoslavni teolozi smatraju da je "filioque" heretičan, i augustinovska filozovija u tom smislu pogrešna, a neki smatraju da je razlika samo u naglašavanju različitih aspekata. Osim toga, problem može biti i semantičke naravi, s obzirom da latinski izraz za "proizlazi", procedit, ne odgovara potpuno grčkom izrazu.

Najozbiljniji je zapravo spor oko naravi primata rimskog Pape. Historija ovog spora je duga i komplicirana, a danas je stanje ovakvo: pravoslavci priznaju počasni primat, kako je Sara napisala a ne i jurisdikcijski, a ne priznaju ni doktrinarnu nezabludivost, tj. infalibilitet. U pravoslavnoj C. svi biskupi tj. episkopi su ravnopravni i kolegijalno vode Crkvu. Samo sveopći sabori mogu proglašavati dogmatske definicije. Zadnji takav za P.C. je bio u 9. stoljeću.

Postoji još i razlika u shvaćanju čistilišta.

Pa evo, poćirila sam stranicu "Upoznaj pravoslavlje"
Ne samo da ne vjeruju u čistilište nego ni raj ni pakao.

"Zato pravoslavlje ne samo da ne vjeruje u čistilište, već ni u raj ni u pakao u rimokatoličkome smislu. Ne može biti raja prije Posljednjeg Suda i uskrsnuća tijela. Ako je tako, što se onda zbiva s pravednicima? Oni se, kao duhovi, nalaze u svijetu duhova, druže se s anđelima, i način života im je gotovo anđeoski, blaženi su, i posreduju za nas ljude. Ali to nije ono konačno Carstvo Nebesko, koje će nastupiti nakon uskrsnuća, gdje će cjeloviti, preobraženi besmrtnici u svojim tijelima zasjesti na vječna prijestolja s Kristom. Njihovo sadašnje stanje možemo samo uvjetno nazvati „rajem“. Jednako tako, nema pakla prije Sudnjeg Dana. Svi ogrehovljeni ljudi nalaze se u onome što je Stari zavjet nazvao Šeol, Grci Had, a mi obično prevodimo kao Podzemlje. To je tamnica gdje se duše svih grešnika čuvaju za Sud, one su u patnji, grizodušju i strahu, i zato njihovo stanje samo uvjetno možemo nazvati „paklom“, jer to nije ono konačno „jezero koje gori ognjem i sumporom“, o kojem piše sv. Ivan u Otkrivenju, u kojem će skupa sa svojim tijelima biti mučeni „u vijeke vijekova“. Stanje duša u zagrobnom životu još uvijek pripada ovom eonu, ovom prostoru i vremenu borbe do Sudnjeg Dana, i zato je to stanje moguće i promijeniti. Zato i pravoslavlje moli za mrtve, prikazuje liturgije (mise) i dobra djela za njih, da se izbave iz Hada i prijeđu u mjesto pravednika (rijetki slučajevi), ili, češće, da im se olakšaju muke u Hadu, a ne da im pomogne u "otplaćivanju dugova". Neki nepravoslavni se čude pravoslavnim molitvama o izbavljenju iz pakla, ali, treba znati što pravoslavni razumiju pod pojmom pakao, da to nije konačno stanje zagrobnog života. Dakle, nikakvog čistilišta tu nema, niti razlike u terminima, niti nedorečenosti."

I to potkrijepljuju biblijskim citatima.
Mislila sam prije da smo sličniji jer mi jednom rekao svećenik da se u slučaju nužde smijemo pričestiti u pravoslavnoj crkvi.

Pravoslavni ( njihove instititucije i svećenici!) su tu tvrda srca i doktrinalno ne dopuštaju katolicima pričest kod njih!
Dočim , mi katolici to dopuštamo

Pa kad bi bila nužda, ne piše mi na čelu vjeroispovijest

da se u slučaju nužde smijemo pričestiti u pravoslavnoj crkvi.

Kako misliš? Ako stanem u red za pričest? Što bi me pitao, kao da poznaje svakog? Teoretski, naravno, teško da će do toga doći.
Kod nas je bio stao u red jedan tamnoputi, valjda bangladešanin ili nepalac i nije ga htio pričestiti. Drugi put je isto neki tamnoputi i njega je pričestio. Kad smo već kod toga, novokomponirani čudni običaji da djeca stanu u red i koja nisu primila sakrament, pa ih samo prstom križa po čelu. Ali ne zna uvijek je li neko dijete ima sakrament pa mu da samo taj križić a dijete treba pričest. Novokomponirane bezvezarije.

Zamislimo da se jedan katolik, koji je svake nedjelje odlazio na svetu euharistiju te se pričešćivao, zbog poslovnih obaveza nazali na jednom putovanju od nekoliko tjedana u nekoj zemlji u kojoj ne može nikako pronaći katoličku crkvu