Katolički odgovori

privatne stranice s raspravama o suvremenim vjerskim temama
Sada je Pon kol 20, 2018 18:01

Vrijeme na UTC + 01:00 sata




Započni novu temu Odgovori  [ 9 post(ov)a ] 
Autor Poruka
PostPostano: Sri lip 10, 2015 10:53 

Pridružen: Pet vel 20, 2015 14:39
Postovi: 454
Ni Bogu ni vragu


Zar zaista vjeruje vjernik koji je stalno depresivan, čangrizav, živčan, histeričan, osoran, drzak, bahat, hladan, bezosjećajan, neljubazan? Zar vjernik zaista može biti takav? Kakva je njegova vjera? Što on vjeruje? Vjeruje da u vjeri sve gubi i zato je nesretan i frustriran. Žalostan je zbog svega čega se odrekao jer se odrekao iz egoističnih razloga, a ne iz ljubavi. »Dobar« je iz interesa, a ne iz ljubavi! Vjeruje iz egoističnih interesa, a ne iz ljubavi.

Jasno, to nije istinska vjera, ona dolazi samo iz ljubavi. Istinsko dobro ne može biti bez ljubavi. Licemjerno je i lažno, egoistično. Egoist ne bi želio završiti u paklu, ali je nesretan i u raju. Odbacio je pakao, ali raj nije prihvatio. Ne želi pripadati ni Bogu ni vragu. U sebi je rastrgan, razdijeljen i pati. Religiozan je, prihvatio je religiju, ali mu srce nije prihvatilo vjeru.

Takav je lik pravednoga sina iz prispodobe o milosrdnom Otcu. Stalno je doma uz Otca, pravedan je, služi mu, ali ga ne ljubi. Od Otca ne traži ljubav, pa je i ne prima i ne daje, traži samo interes i pravdu. U Otcu ne vidi ljubav, nego materijalnu sigurnost. Njegov je sin, ali je s njim u poslovnom, trgovačkom odnosu. Svjestan je svoje ovisnosti o njemu, njegove moći i svoje nemoći, zato od njega ne odlazi, ali je jako daleko od njega i ljubavi, u hladnoj, proračunatoj komunikaciji. Na razini je pravde i zakona. Ne shvaća i ne prihvaća ljubav koja mu je nepravedna i nelogična. Ne razumije ni svojega otca ni svojega brata. Ne razumije njihovu ljubav. Ona je za njega čista nepravda. Osjeća se pred njom ugrožen, zakinut. Nesretan je, nije spreman ni primiti ni dati ljubav. Potrebno mu je obraćenje koje je njegov brat doživio.
C/P (napisao moj prijatelj,kolega sa Katoličke Bogoslovije!)

slažete li se sa njegovim mišljenjem?


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri lip 10, 2015 11:11 

Pridružen: Sri stu 18, 2009 14:43
Postovi: 656
Ni Bogu ni vragu


Zar zaista vjeruje vjernik koji je stalno depresivan, čangrizav, živčan, histeričan, osoran, drzak, bahat, hladan, bezosjećajan, neljubazan? Zar vjernik zaista može biti takav? Kakva je njegova vjera? Što on vjeruje? Vjeruje da u vjeri sve gubi i zato je nesretan i frustriran. Žalostan je zbog svega čega se odrekao jer se odrekao iz egoističnih razloga, a ne iz ljubavi. »Dobar« je iz interesa, a ne iz ljubavi! Vjeruje iz egoističnih interesa, a ne iz ljubavi.

Jasno, to nije istinska vjera, ona dolazi samo iz ljubavi. Istinsko dobro ne može biti bez ljubavi. Licemjerno je i lažno, egoistično. Egoist ne bi želio završiti u paklu, ali je nesretan i u raju. Odbacio je pakao, ali raj nije prihvatio. Ne želi pripadati ni Bogu ni vragu. U sebi je rastrgan, razdijeljen i pati. Religiozan je, prihvatio je religiju, ali mu srce nije prihvatilo vjeru.

Takav je lik pravednoga sina iz prispodobe o milosrdnom Otcu. Stalno je doma uz Otca, pravedan je, služi mu, ali ga ne ljubi. Od Otca ne traži ljubav, pa je i ne prima i ne daje, traži samo interes i pravdu. U Otcu ne vidi ljubav, nego materijalnu sigurnost. Njegov je sin, ali je s njim u poslovnom, trgovačkom odnosu. Svjestan je svoje ovisnosti o njemu, njegove moći i svoje nemoći, zato od njega ne odlazi, ali je jako daleko od njega i ljubavi, u hladnoj, proračunatoj komunikaciji. Na razini je pravde i zakona. Ne shvaća i ne prihvaća ljubav koja mu je nepravedna i nelogična. Ne razumije ni svojega otca ni svojega brata. Ne razumije njihovu ljubav. Ona je za njega čista nepravda. Osjeća se pred njom ugrožen, zakinut. Nesretan je, nije spreman ni primiti ni dati ljubav. Potrebno mu je obraćenje koje je njegov brat doživio.
C/P (napisao moj prijatelj,kolega sa Katoličke Bogoslovije!)

slažete li se sa njegovim mišljenjem?


Ako sam te dobro shvatio, sada se mogu složiti s tobom
čak u potpunosti! :)) ...to su onda "vjernici" bez prave vjere


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri lip 10, 2015 13:48 

Pridružen: Sub vel 14, 2009 20:30
Postovi: 2092
Ni Bogu ni vragu


Zar zaista vjeruje vjernik koji je stalno depresivan, čangrizav, živčan, histeričan, osoran, drzak, bahat, hladan, bezosjećajan, neljubazan? Zar vjernik zaista može biti takav? Kakva je njegova vjera? Što on vjeruje? Vjeruje da u vjeri sve gubi i zato je nesretan i frustriran. Žalostan je zbog svega čega se odrekao jer se odrekao iz egoističnih razloga, a ne iz ljubavi. »Dobar« je iz interesa, a ne iz ljubavi! Vjeruje iz egoističnih interesa, a ne iz ljubavi.

Jasno, to nije istinska vjera, ona dolazi samo iz ljubavi. Istinsko dobro ne može biti bez ljubavi. Licemjerno je i lažno, egoistično. Egoist ne bi želio završiti u paklu, ali je nesretan i u raju. Odbacio je pakao, ali raj nije prihvatio. Ne želi pripadati ni Bogu ni vragu. U sebi je rastrgan, razdijeljen i pati. Religiozan je, prihvatio je religiju, ali mu srce nije prihvatilo vjeru.

Takav je lik pravednoga sina iz prispodobe o milosrdnom Otcu. Stalno je doma uz Otca, pravedan je, služi mu, ali ga ne ljubi. Od Otca ne traži ljubav, pa je i ne prima i ne daje, traži samo interes i pravdu. U Otcu ne vidi ljubav, nego materijalnu sigurnost. Njegov je sin, ali je s njim u poslovnom, trgovačkom odnosu. Svjestan je svoje ovisnosti o njemu, njegove moći i svoje nemoći, zato od njega ne odlazi, ali je jako daleko od njega i ljubavi, u hladnoj, proračunatoj komunikaciji. Na razini je pravde i zakona. Ne shvaća i ne prihvaća ljubav koja mu je nepravedna i nelogična. Ne razumije ni svojega otca ni svojega brata. Ne razumije njihovu ljubav. Ona je za njega čista nepravda. Osjeća se pred njom ugrožen, zakinut. Nesretan je, nije spreman ni primiti ni dati ljubav. Potrebno mu je obraćenje koje je njegov brat doživio.
C/P (napisao moj prijatelj,kolega sa Katoličke Bogoslovije!)

slažete li se sa njegovim mišljenjem?

Najprije, to sam već negdje pročitala pa bit će da nije baš originalno. Drugo da, slažem se. Grintav, ljut, namrgođen kršćanin baš nije svjedok RADOSNE vijesti


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri lip 10, 2015 13:53 

Pridružen: Pet vel 20, 2015 14:39
Postovi: 454
Piše da je C/P , (Miljenko Grubeša autor)


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri lip 10, 2015 13:58 

Pridružen: Sub vel 14, 2009 20:30
Postovi: 2092
Piše da je C/P , (Miljenko Grubeša autor)

Ali, napisala sam ti da sam to već prije pročitala - je li on to možda negdje ranije objavio?


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri lip 10, 2015 19:03 

Pridružen: Pet vel 20, 2015 14:39
Postovi: 454
Ali, napisala sam ti da sam to već prije pročitala - je li on to možda negdje ranije objavio?

Je,,on je katolički teolog i predaje vjeronauk,dakle vjeroučitelj.Znam da je objavljeno u nekom Katoličkom glasilu,neznam kojem.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri svi 30, 2018 10:43 

Pridružen: Čet tra 26, 2018 14:48
Postovi: 89
Ni Bogu ni vragu

Zar zaista vjeruje vjernik koji je stalno depresivan, čangrizav, živčan, histeričan, osoran, drzak, bahat, hladan, bezosjećajan, neljubazan? Zar vjernik zaista može biti takav? Kakva je njegova vjera? Što on vjeruje? Vjeruje da u vjeri sve gubi i zato je nesretan i frustriran. Žalostan je zbog svega čega se odrekao jer se odrekao iz egoističnih razloga, a ne iz ljubavi. »Dobar« je iz interesa, a ne iz ljubavi! Vjeruje iz egoističnih interesa, a ne iz ljubavi.

Jasno, to nije istinska vjera, ona dolazi samo iz ljubavi. Istinsko dobro ne može biti bez ljubavi. Licemjerno je i lažno, egoistično. Egoist ne bi želio završiti u paklu, ali je nesretan i u raju. Odbacio je pakao, ali raj nije prihvatio. Ne želi pripadati ni Bogu ni vragu. U sebi je rastrgan, razdijeljen i pati. Religiozan je, prihvatio je religiju, ali mu srce nije prihvatilo vjeru.

Takav je lik pravednoga sina iz prispodobe o milosrdnom Otcu. Stalno je doma uz Otca, pravedan je, služi mu, ali ga ne ljubi. Od Otca ne traži ljubav, pa je i ne prima i ne daje, traži samo interes i pravdu. U Otcu ne vidi ljubav, nego materijalnu sigurnost. Njegov je sin, ali je s njim u poslovnom, trgovačkom odnosu. Svjestan je svoje ovisnosti o njemu, njegove moći i svoje nemoći, zato od njega ne odlazi, ali je jako daleko od njega i ljubavi, u hladnoj, proračunatoj komunikaciji. Na razini je pravde i zakona. Ne shvaća i ne prihvaća ljubav koja mu je nepravedna i nelogična. Ne razumije ni svojega otca ni svojega brata. Ne razumije njihovu ljubav. Ona je za njega čista nepravda. Osjeća se pred njom ugrožen, zakinut. Nesretan je, nije spreman ni primiti ni dati ljubav. Potrebno mu je obraćenje koje je njegov brat doživio.
C/P (napisao moj prijatelj,kolega sa Katoličke Bogoslovije!)

slažete li se sa njegovim mišljenjem?


Meni je nedavno jedan svećenik milijun puta ponovio "nemoj biti tužna", a dok sam plakala kao kišna godina cijelo vrijeme mi je govorio da sam simpatična (a sigurno sam bila sve samo ne to).
Mislim da je osoba gore opisana ("nevjernik") ranjena osoba koja sve svoje snage onda ulaže u formiranje obrambenih mehanizama.
Jednom sam od nekoga čula "nimalo kršćanski, a sasvim ljudski", i ja stvarno nekada želim onog drugog takvog mrziti misleći da će onda manje boljeti.

Teško se miriti s tim da je ljudski um pun skrivenih obrambenih mehanizama koje svi vide osim onog nad kim se provode, a cilj svega "lošega" je olakšati postojanje jer otvorit se potpuno otvara rupu bez dna. Otvara prostor na kojemu se treba raditi, tjera da se suočimo s ranama koje nosimo i počnemo raditi na njihovom cijeljenju. I tu je Bog koji se nudi, ali neki nikada ne povjeruju do kraja već traže druga instant rješenja - zašto? E na to pitanje mislim nitko nikada nije dao potpuni odgovor.

Također, ostaviti i kriviti Boga za "vlastiti otpad od vjere" je suludo jer smo slobodna djeca božja koja u svakoj odluci, ponašanju, skretanju biramo i odlučujemo.
Selimović je u Dervišu i smrti zapisao: "Dobro bi bilo kad bismo mogli odrediti cilj i namjere i stvoriti pravila za sve životne prilike, da uspostavimo zamišljeni red. Lako je izmisliti opšte propise, gledajući iznad glava ljudi, u nebo i vječnost. A pokušaj da ih primeniš na žive ljude, koje poznaješ i možda voliš... Teško ćeš uspjeti."


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Uto lip 12, 2018 22:34 
Avatar korisnika

Pridružen: Sub ožu 03, 2018 13:08
Postovi: 76
Lokacija: Donji Lapac
Vrlo je prirodno da covjek tako vaze i mjeri po svojem vlastitom iskustvu. Ako se osjeca dobro, ako ima ugodne osjecaje u tijelu i emocijama, onda razvija nadahnuce. I misli da je to od vjere, molitve i sl. Medjutim, ako ima bolne osjecaje, i u tijelu i emotivno, normalno je da sumnja, da mu vjera slabi jer duhovne prakse ne daju rezultate.

Medjutim, ako malo dublje razmotrimo, sto je to vjera, sto je nadanje? Potpuno svejedno da li se nadamo necemu duhovnom, nekom religijskom zamisljaju, ili necemu materijalnom, novcu, kuci, autu... Ili emotivnom ispunjenju, porodici, ljubavi, razumijevanju s djecom i sl.

Covjekov um ma sta god radio, uvijek se krece unutar trokuta ljubavi, mrznje i obmanutosti.

Nesto volimo, nesto nam se svidja, prizeljkujemo to, zudimo za time... Nesto mrzimo, ne svidja nam se, ne zelimo to, odbijamo, potiskujemo... Iz tog dvoga se radja obmana, jer stvari ne prihvacamo onakvima kakve one jesu.

Medjutim, ako uvjezbamo svoj um da prihvatimo sva iskustva jednako, i da na sva gledamo s istom ravnodusnoscu, onda nam ugoda i neugoda postaju jednako nezanimljive. A vjera i sumnja podjednako bespredmetne. Tada ustvari imamo savrsenu vjeru, jer nista i ne zelimo. Tada se sumnja ne radja, jer znamo kako stvari stoje. Dolazi do potpunog predavanja Bozjoj volji.

Tako nekako ja na to gledam, a slicno je o tome govorio i otac Tadej. Jedan pravoslavni redovnik kojega vrlo rado volim poslusati.

https://www.youtube.com/watch?v=JiLlEz8YLio


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Uto lip 12, 2018 22:59 

Pridružen: Pet lis 03, 2014 20:55
Postovi: 155
Vrlo je prirodno da covjek tako vaze i mjeri po svojem vlastitom iskustvu. Ako se osjeca dobro, ako ima ugodne osjecaje u tijelu i emocijama, onda razvija nadahnuce. I misli da je to od vjere, molitve i sl. Medjutim, ako ima bolne osjecaje, i u tijelu i emotivno, normalno je da sumnja, da mu vjera slabi jer duhovne prakse ne daju rezultate.

Medjutim, ako malo dublje razmotrimo, sto je to vjera, sto je nadanje? Potpuno svejedno da li se nadamo necemu duhovnom, nekom religijskom zamisljaju, ili necemu materijalnom, novcu, kuci, autu... Ili emotivnom ispunjenju, porodici, ljubavi, razumijevanju s djecom i sl.

Covjekov um ma sta god radio, uvijek se krece unutar trokuta ljubavi, mrznje i obmanutosti.

Nesto volimo, nesto nam se svidja, prizeljkujemo to, zudimo za time... Nesto mrzimo, ne svidja nam se, ne zelimo to, odbijamo, potiskujemo... Iz tog dvoga se radja obmana, jer stvari ne prihvacamo onakvima kakve one jesu.

Medjutim, ako uvjezbamo svoj um da prihvatimo sva iskustva jednako, i da na sva gledamo s istom ravnodusnoscu, onda nam ugoda i neugoda postaju jednako nezanimljive. A vjera i sumnja podjednako bespredmetne. Tada ustvari imamo savrsenu vjeru, jer nista i ne zelimo. Tada se sumnja ne radja, jer znamo kako stvari stoje. Dolazi do potpunog predavanja Bozjoj volji.

Tako nekako ja na to gledam, a slicno je o tome govorio i otac Tadej. Jedan pravoslavni redovnik kojega vrlo rado volim poslusati.

https://www.youtube.com/watch?v=JiLlEz8YLio


Zaboravio si napomenuti isihastičnu molitvu ..Gospode Isuse Hriste , pomiluj me grešnog, kad već spominjemo o. Tadeja.


Vrh
 Profil  
 
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 9 post(ov)a ] 

Vrijeme na UTC + 01:00 sata


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr