SVETI JAKOV ISPOSNIK
„Živjeo u VI stoljeću. Toliko se usavršio bio u duhovnom životu, da je liječio molitvom najteže bolesnike. No neprijatelj roda ljudskog navodio je na njega silne kušnje. Tako jednom od nekih podsmešljivaca bude poslata k njemu žena razvratna. Pretvarala se pred njim i plakala no navlačila ga na grijeh. Videći da će pasti u grijeh, Jakov stavi svoju lijevu ruku u oganj i držaše dotle dokle se sva ne ispeče. Videći to, žena se ispuni strahom i užasom, pokaja se i popravi svoj život. Ali, drugom prilikom on ne odoli kušnji, nego pade sa jednom djevojkom, koju bijahu roditelji doveli k njemu kao psihički bolesnu, da je iscjeli od ludila. On je zaista iscjeli, no potom sagriješi s njome, i onda, da bi sakrio grijeh, ubi je i baci u rijeku. Kao i obično: od bluda do ubistva nije daleko. Deset godina potom provede Jakov kao pokajnik živeći u jednome grobu. Poznade da mu je Bog oprostio po tome, što jednom po molitvi njegovoj pade kiša u vrijeme velike suše od koje stradahu i ljudi i stoka. Evo primjera, sličnoga Davidovom, kako je opak zli duh; kako, po dopuštenju Božjem, može da obori najveće duhovne divove, i kako opet iskrenim pokajnicima Bog po milosrđu oprašta i najteže grijehe, i ne kažnjava ih onda kada oni sami sebe kazne“.
|