Pa to nije bio ad hominem. Ono što si gore napisao su klevete i anti-propaganda, a ne ti osobno.
To što si napisao proizvoljno interpretiraš u lošem svjetlu kao da bi se radilo o nekakvim mrljama na njegovoj biografiji, a nisi dokučio niti pozadinu niti okolnosti.
Vidi, privola kralja Karađorđevića bila je uvjetovana sklopljenim Konkordatom (nije da je to prošlo bez velikog osporavanja klera), a to što je taj kralj između 6-7 kandidata odabrao baš Stepinca za nadbiskupa, to bi se, na kraju krajeva, moglo protumačiti i Božjom providnosti, a ne nekom tobože kompromitacijom.
Pa i Stepinac sam tvrdi u svojoj drugoj oporuci:
"Nedokučiva providnost Božja postavila me je prije mnogo godina za pastira. Znam, da je u ono doba bilo u našoj dijecezi mnogo učenijih svećenika od mene. Znam, da ih je bilo i mnogo kreposnijih od mene. Znam, da ih je bilo mnogo zaslužnijih od mene, jer ja sam tada bio svećenik tek tri i pol godine, nepoznat svemu svijetu. I kad se sada nakon svega toga pitam, zašto je Bog upravo mene odabrao za tu zadaću, onda moram odgovoriti ono, što veli sveti Pavao apostol u poslanici Korinćanima: „što je ludo pred svijetom izabra Bog, da posrami jako; i što je neplemenito pred svijetom i prezreno, izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se ne hvali nijedan čovjek pred Bogom“ (1 Kor 1, 27-29)."
On nije bio kraljev pijun, niti sebe doživljavao tako, nego je sasvim vjernički u svemu, pa i u tim nesmislenim okolnostima, sve doživljavao kao Božji plan.
Čitaš što nisam nikada napisao, što bi daleko bilo bliže kleveti nego ono za što me optužuješ. Nisam nikada ni rekao ovdje da je bio "kraljev pijun", već da nikada nije prigovorio protiv batinanja i ubojstva Hrvata u prvoj Šugoslaviji, a to je činjenica (pojava u stvarnosti) a ne
proizvoljno interpretiranje!
Uostalom, o kakvoj se
pozadini radi kada je prešao iz domobrana u srpsku vojsku, što uporno izbjegavaš priznati ili demantirati? Kakav bih trebao izvesti zaključak o osobi koja se nakon zarobljavanja (što ne osuđujem baš zbog nepoznavanje te famozne
pozadine jer nije isto probuditi se sa zavojem na glavi u zarobljeništvu ili kao kakva uhoda po mraku pobjeći sa straže u neprijateljski rov kako bi se izbjegla služba) priklonila neprijatelju? Je li to znači da kada nas đavao napadne mi trebamo postati njegove sluge? Kakvu poruku bih iz te (ne)zgode trebao prenijeti Snjegoviću, onom ezdepeovcu što je neaktivan ili bilokojoj drugoj osobi? Kakvu?
...da je Judin čin plemenit zbog izdaje Isusa jer je izdaja u svrhu prelaska u tuđu službu plemenita?
Je li sada shvaćaš da naprosto nemam što uzeti iz njegovog života kao pozitivan primjer jer upravo ta izdaja će mu krojiti život: zato i je izgledno da ga je kralj Aco i prihvatio kao zadovoljavajuće rješenje na mjesto nadbiskupa, a to mjesto će ga i dovesti u neprilike. A onda...onda baš se Bog odluči poigrati s njime i nakon smrti se i dalje on provlači po novinama, portalima, forumima, mrežama, komisijama umjesto da kao
odani blaženik Merz počiva u miru.
Stoga, draga moja @adrijana, Stepinac je svojevrsni (
sui generis) prokletnik, a ne svetac.
...a sada ti je i jasno zašto bi trebala nakon takvih napada na mene otići na ispovijed kako i priliči jednome katoliku.