| Katolički odgovori http://www.katolicki.info/forum/ |
|
| Liessmann: Teorija neobrazovanosti http://www.katolicki.info/forum/viewtopic.php?f=21&t=1501 |
Strana 1 od 1 |
| Autor: | adrijana [ Pet kol 31, 2012 21:01 ] |
| Naslov: | Liessmann: Teorija neobrazovanosti |
Jedna od kritika suvremenog europskog koncepta obrazovanja, koji u principu niječe duh i čovjekov pravi transcendentalni smisao života... ... Znanje o kojem »pjeva« društvo znanja Liessmann je predstavio kao tercijarni ekonomski sektor, kao uslužni intelektualni servis za tržište, kao resurs budućnosti koji »daje krila« istraživačima i komesarima Europske Unije. To je znanje koje se temelji na fragmentima, kojem nedostaje sinteza, koje nadomješta mišljenje i često se reducira na znanstveno znanje. Takvo shvaćanje znanja pretvara obrazovanje (njem. »Bildung«) u izobrazbu (njem. »Ausbildung«). Cilj izobrazbe nije da nešto budemo i postanemo, već samo da nešto možemo. Obrazovanje, pak, koje se ravna prema antičkom modelu i humanističkom konceptu, predstavlja program čovjekova samoobrazovanja, formiranja i razvijanja tijela, duha i duše, talenata i nadarenosti. To je komunikacija i proces koji bi pojedinca trebao dovesti do stupnja razvijene individualnosti i do svjesnog dioništva u zajednici i njezinoj kulturi. To je jedina mogućnost da se čovjeka iz barbarstva povede u civilizaciju, iz neodgovornosti u autonomiju. Mržnja spram tradicije No, ono što obilježava obrazovne reformatore je njihova mržnja spram tradicionalne ideje obrazovanja. Pomisao da bi ljudi mogli pokazivati nesvrhovito, suvislo znanje, sadržajno usmjereno prema tradicijama velikih kultura, znanje koje oblikuje karakter, koje podaruje trenutak slobode nasuprot diktatima duha vremena, za njih je očigledno užasna. Izobrazba, kao patološki oblik obrazovanja, postaje »menadžment znanja«; radi se o znanju koje se poput neke sirovine treba proizvoditi, prodavati i kupovati. Igrom riječi Liessmann podsjeća da je pravi smisao i sadržaj škole »zaustavljenost u radu«, mjesto dokolice, usredotočenosti i kontemplacije, a ne mjesto kompeticija i kompetencija. Škola ne smije biti mjesto zagađeno mjerom korisnoga i uporabljivoga. Sve to ne znači da ne moraju postojati mjesta izobrazbe u kojima se ljudi pripremaju za zvanja, za više ili manje stereotipne djelatne i radne procese. O tome je govorio i Nietzsche kada je škole dijelio na ustanove obrazovanja i ustanove životne nevolje. Naše su škole ustanove životne nevolje u smislu koji uvelike nadilazi Nietzscheovu kritiku. Nevolje života sile naše škole da prihvate nove zadatke koji se pred njih postave: nadomjestak za obitelji u raspadanju, zadnje mjesto emocionalne komunikacije, institucija za zaštitu od droga i side, prvo terapijsko mjesto, mjesto seksualnog i inog prosvjetljenja, zavod za rješavanje problema u vezi s pitanjima svijeta odraslih počevši od zagađivanja okoliša pa do ratova, od bijede Trećeg svijeta pa do europske natjecateljske ideologije... Stoga valja Nietzscheovu riječ shvatiti ozbiljno: nije sve ono na što sili nevolja već zbog toga krepost. »Ne misli svojom glavom!« Liessmann smatra da neobrazovanost danas nije nikakav intelektualni deficit, nije nedostatak informiranosti, niti kognitivne kompetencije, nego je odricanje od htijenja da se nešto uopće razumije. Gdje god se danas govori o znanju, radi se o nečemu drukčijem od razumijevanja. U svijetu koji se brzo mijenja, u kojem se kvalifikacije, koncepcije i sadržaji znanja navodno stalno mijenjaju, čini se da je odsutnost obrazovanja, odricanje od suvislih misaonih tradicija i klasičnih obrazovnih dobara postalo krepošću koja pojedincu omogućuje da brzo, fleksibilno i neopterećen obrazovnim balastom reagira na stalno promjenljive zahtjeve tržišta. Znanje društva znanja ponajprije se definira na temelju njegova odmaka od tradicionalnih sfera obrazovanja. Nakraju, Liessmann upozorava da se društvo koje u ime tobožnje efikasnosti i zaslijepljeno predodžbom da se sve može podvrgnuti kontroli ekonomskog stajališta, da se društvo koje kljaštri slobodu mišljenja i time se oduzima mogućnost prepoznavanja iluzija - prepustilo neobrazovanosti, bez obzira na to koliko je znanja možda nagomilalo i pohranilo. Stoga je svako traganje za mogućnostima, procesima ili, čak, za institucijama koje pravom obrazovanju daju ili vraćaju šansu, odgovornost europskog intelektualca. LINK |
|
| Strana 1 od 1 | Vrijeme na UTC + 01:00 sata |
| Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group http://www.phpbb.com/ |
|