Katolički odgovori

https://www.youtube.com/watch?v=TASZwLmfR0s
Dan Đaković u podcastu iznosi tezu kako hrvatski identitet nije moguće u potpunosti razumjeti bez katoličkog elementa koji je oblikovao jezik, kulturu, povijest i pojam zajedništva. Smatra da se tek prihvaćanjem tog nasljeđa može smisleno govoriti o državi kakvu Hrvatska želi biti.
To je tako od 1945, godine, a do tada je hrvatski identitet imao i muslimansku vjersku komponentu.

Istina!
Zanimljiva je ova paralela s muslimanskom vjerskom komponentom koju je Tito odstranio proglašavajući muslimane narodom.
Isto tako, zanimljiv je i pokušaj uvođenja reformacije u Hrvatskoj, koju su prilično zastupali Zrinski i Frankopani a koje je pak carski dvor u Beču eliminirao skrativši ih za glavu. Ta urota nije bilo nikakvo junačenje za Hrvatsku nego pokušaj navlačenja osobnih interesa. Car nije bio glup i tako da smo danas ostali katolici u velikoj većini.
Reformiranih Hrvata ima danas manje nego crvenih partizanskih Hrvata.

No u modernom svijetu teško da prolazi jednadžba Hrvat=katolik, jer ima Hrvata koji su i ateisti, budisti, protestanti, komunisti, masoni, ovi i oni.
Pitanje je koliko je takvima domovina na srcu!

_________________
****
Web: https://sinisaknezevic.com/hr/naslovna/
Facebook: https://www.facebook.com/authorsinisaknezevic

Meni je neusporedivo važniji moj katolički identitet od nacionalnog. Brat po Kristu mi je bliži od brata po naciji. Ali to ne znači da mi nacionalni identitet nije važan, dapače jako mi je važan. I slažem se da su u Hrvatskoj jako isprepleteni vjerski i nacionalni identiteti.

I u podcastu su naglasili primat vjerskog u odnosu na nacionalni identitet, ali uz neumanjivanje i plemenitost nacionalnih osjećanja.
Zanimljivo je što u Hrvatskoj ne postoje ljevičari s izraženim nacionalnim osjećajima dok je to kod drugih naroda sasvim uobičajena pojava. Pa npr. u Njemačkoj ADF vode deklarirani istospolci, a isto tako u Srbiji oni imaju izražen nacionalni identitet. Što mislite zašto je to tako?

Nadbiskup Dražen Kutleša u božićnoj propovjedi naglasio: Hrvatski narod nije plod povijesne slučajnosti, niti puki rezultat geopolitičkih preslagivanja. Rasli smo iz korijena vjere i susreta s Kristovim Evanđeljem https://vjerujem.vecernji.hr/vijesti/pr ... vandeljem/

Pokrenuo sam vikend anketu na ovo teško pitanje na ozbiljnom uzorku ispitanika isčekujem odgovore od sviju u kojima se poneki sporo i teško određuju pa sam uvidio koliko je ovo pitanje zaista složena i zahtjevno. Uzeo sam sebi kao za usporedbu lijeve i desne ruke i postavio pitanje važnosti uspoređujući ga sa pitanjem veće važnosti hrvata ili katolika?
Uvidio sam da su mi oba identiteta skoro pa podjednako važna i kad bi stavio da je desna ruka katoličanstvo a lijeva hrvatsvo opet bi došao u dilemu da te dvije ruke mogu imati i različite smjerove i koliko je bitna ta ravnoteža za puninu osjećaja pripadnosti.
Može se biti ponosan Hrvat a pritom ne biti vjernik, ili obrnuto, netko može biti predani katolik i živjeti u Hrvatskoj a biti iz druge nacije.
Dakle rezultati ankete bi izgledali otprilike:
1. Oni kojima je isključivo važno hrvatstvo i njihova je logika dasvoj identitet vide kroz povezanost sa svojim narodom, zemljom, jezikom i zajedničkom kulturnom
baštinoma.
Vjera im je privatna stvar ili je manje prakticiraju.
2. Oni kojima je isključivo važno katoličanstvo smatraju da svatko vrijedi onoliko koliko nasljeduje nauk Isusa Krista i to bi bila glavna mjera i smatraju da su nacije
privremene i za njih je ljubav prema svakom čovjeku podjednaka bio on Hrvat ili ne ali da je ipak katolik.
3. Oni koji vide jedno u svemu tome (spojeni identitet) su oni koji smatraju da je nemoguće biti dobar Hrvat bez katoličke vrijednostik niti mogu zamisliti svoje katoličanstvo
izvan hrvatske pripadnosti.
4.Postoje i oni koji vide sasvim nešto treće gdje ih svaka pripadnost (nacionalna i vjerska) sputava i ograničava i vide nešto posebno u globalizmu i kozmopolitizmu i oni su
mi najčudniji i djeluju izgubljeno ali ovo je samo moje poimanje.

A jest teško pitanje, svaka ti čast. Već jedanaest sati neprekidno razmišljam i nikak da pronađem odgovor. Šta Gero kaže, koji je točan odgovor na ovo teško pitanje. Dečki moji! Hudo.

Najvažnije je biti ČOVIK

Pitanje jest teško i komleksno, a što se tiče vađenja iz konteksta podrugljivih upadica-svatko odgovara u skladu sa svojim kapacitetom za dublje teme. Zanimljivo je kako jedna obično sociološko pitanje može izazvati ovoliko nervoze kod dežurnog trola.
Isus nas uči da budemo "sol zemlje i svijetlo svijeta", a to traži i malo ozbiljnog raznišljanja o vlastitom identitetu, a ne samo površno pisanje upadica.
Ako ti je teško razmišljati jesu li ti važniji nacionalni ili vjerski korjeni onda slobodno preskoči temu.

Sveti Pavao

:Galaćanima 3, 28: "Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!"Rimljanima 10, 12: "Nema uistinu razlike između Židova i Grka: isti je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivaju."

(Rim 2, 9–11):"Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovječju koja čini zlo, na Židova najprije, pa na Grka; a slava, čast i mir svakomu tko čini dobro, Židovu najprije, pa Grku! Ta u Boga nema pristranosti."