Katolički odgovori

U svijetlu rasprave o ovršnom zakonu, kako crkva gleda na tu konkretnu problematiku ovrha u svijetlu nauka Katoličke crkve?
Dali je moguće u svega nekoliko članaka propisati zakonodavni okvir da osoba ima čvrsto zagarantirano temeljno ljudsko dostojanstvo koje uključuje osnovne prihode i pristojan i skromni smještaj, a istovremeno da se ni ne potiče neodgovorno poslovno ponašanje, ali i da se potiču poslovni poduhvati?
Da računi i imovina ovršene osobe budu monitorirani od strane socijalne službe npr. max. 5 godina i socijalna služba postupa u skladu sa ovlastima koje su joj dane ako se stanje računa ili imovine značajnije promjeni?
Npr. ovršena osoba dobije na lutriji, i automatski se blokira račun sa obavijesti "javite se u najbliži ured državne uprave". I onda tamo dalje riješava situaciju.
I nakon npr. 5 godina se resetira i bilanca se čisti. Ili prije ako osoba vrati dug.
U međuvremenu državni službenik na svom kompjutoru ima sve prihode i rashode te osobe sa svih računa i svu imovinu. I zna za svaku transakciju i postupa u okviru svojih ovlasti ako transakcije izlaze izvan dogovorenih okvira koji su određeni tijekom ovršnog postupka?
Sud ne bi smio donijeti odluku koja bi narušila temeljno ljudsko dostojanstvo osoba, ali slobodno mogao oduzeti višak imovine?
I sud onda neka procjenjuje odgovornosti i balansira od slučaja do slučaja, od tužbe do tužbe, od ovrhe do ovrhe, u danom zakonodavnom okviru.

Ovako kako je sada situacija sa milijun članaka koji pokušavaju regulirati svaki aspekt, svaku situaciju, slikovito rečeno "gotovo do atoma", nije ni potreban ljudski sudac. Jedan limeni robot u kojem bi unutra išli papiri i lova, on bi obradio slučaj u skladu sa programom i izbacio bi ovršnu presudu.

Koja su temeljna ljudska dostojanstva, i zasto ih sud/drzava/zajednica ne bi mogao/la uskratit?



(Ako te smijem pitat koliko imas godina?)

Svatko ima pravo dati svoje viđenje ili prijedlog riješavanju određenih aktualnih problema. I pronaći odgovore u svijetlu tumačenja KC. Ja ne propisujem državi kako da riješi određeni problem, samo dajem načelni prijedlog kako bi bilo najbolje za samo društvo i državu.

Ali...Pitao sam te pitanja, ne prigovaram ti nista

Da ima ono kad dužnik dođe kod kralja tražeći oprost duga i dobije oprost. I onda isti taj dužnik koji je dobio oprost svog duga ultimativno traži povrat svog duga od svog dužnika narušavajući mu ljudsko dostojanstvo.

U svakom slučaju izgleda da sadašnji ovršni zakon ima tedenciju da apsolutizira jednu stranu, ne ostavljajući čak ni ljudsko dostojanstvo drugoj strani. Pitanje koji strani lobiji su natjerali političare da to tako skroje. Bolje da ni ne znamo.

Iako bi i sam ovršni zakonodavni okvir mogao biti čak i izvrsna poslovna prilika za sve strane. Prostor da čak i sami ovrhovoditelji i posrednici nešto zarade ( naravno ne na način da njihova marža bude tipa 1000% pa da dug od 100 kn naraste na 1000 kn nego nekakvih 2- max. 10% da dug od 100 kn bude max. 110 kn, ali i to ovisno o situaciji i od slučaja do slučaja, od ovrhe do ovrhe. Usluga posredništva i marža bi se također dogovarala u sklopu ovršnog procesa.

Čim se sklopi ovršni dogovor ili sud donese ovršnu presudu on znači oprost duga i zaključenje starog poslovnog odnosa i obje strane ulaze u novi poslovni odnos koji uključuje novi dogovor i koji u teoriji opet može završiti novom ovrhom koja opet rezultira zaključenjem starog i otvaranjem novog poslovnog odnosa itd.. I tako kompletan poslovni ciklus može imati i više ovrha. Tako da ako je netko pod ovrhom npr. 5 godina to je dio novog poslovnog odnosa, a ne dio onog prijašnjeg.

Ja mislim da ti trolas. Jako nejasno pises..