Katolički odgovori

Komisija HBK Iustitia et pax objavila je izjavu o netrpeljivosti prema katolicima u Republici Hrvatskoj. Izjavu, koju je potpisao predsjednik Komisije sisački biskup dr. Vlado Košić, se u cijelosti može pročitati na: http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=133246

Mislim da je izjava bila potrebna kako onima izvan Crkve ali i svima koji se osjećaju djelom Crkve ali nedvosmisleno ne odbacuju nasilje i ne osuđuju narušavanje dostojanstvo čovjeka.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Kako će državne institucije nepristrano reagirati kad određen broj „novinara“ to radi po zadatku. Tajnom zadatku.

Crkva je inače za slobodu tiska. Ako je u nečemu doista pogriješila, pa je drugi zato na sva zvona kude, Bog će vidjeti njenu nevolju i smilovati se. Ako nije u ničemu pogriješila, a drugi je još i više kude, proklinju ili ismijavaju, to znači da se ispunja ono Isusovo „Sjećajte se riječi koju vam rekoh: `Nije sluga veći od svoga gospodara.` Ako su mene progonili, i vas će progoniti; ako su moju riječ čuvali, i vašu će čuvati.“ Iv 15,20

Evo zanimljiv tekst s Radio Vatikana Pod nazivom "Komu smeta suočavanje s istinom?" koji se osvrće na Izjavu HHo.

Hrvatskom helsinškom odboru bilo je potrebno tjedan dana da objavi svoju reakciju na Izjavu komisije Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije o netrpeljivosti prema katolicima u Republici Hrvatskoj. I tom je odboru bilo potrebno više prostora no što ga rabi sama izjava. I taj odbor, zadužen navodno za upozorbu na različita kršenja ljudskih prava, na što komisija upozorava, imao se zapravo glede toga javiti i prije te komisije o istoj temi. Sada pak taj hrvatski odbor dokazuje da i nije hrvatski, jer većina pučanstva u nas su katolici pa i Hrvati. Odbor niječe navode iz Izjave, a da ih ničim ne potkrjepljuje, za što uostalom i napada Izjavu. Zar bi Izjava morala navoditi taksativno svaki slučaj? Tada ne bi dostajala ni čitava naša emisija da se sve samo pročita. Helsinški odbor upravo svojim tvrdnjama kojima napada Izjavu dokazuje da Izjava ima pravo kad izriče da je netrpeljivost prema katolicima i njihovim vjerskim uvjerenjima baštinjena iz vremena komunističkog totalitarizma i nikad nije u potpunosti nestala, pogotovu u posljednje vrijeme u vezi s dolaskom Svetoga Oca. Nije li zapravo i zamagljivanje istine nasilje nad tom istinom? Valjalo bi također tim navodno učenim glavama u Helsinškom odboru biti jasno da je potrebno držati se teme i govoriti o tome što Izjava izriče, a ne dodavati ono što bi Izjava još imala izreći. Kao da se doktorima znanosti u Komisiji Iustitita et pax želi reći da nisu dorasli smicalicama Helsinškog odbora prebacujući naglasak na temu o kojoj komisija ne govori.
http://www.radiovaticana.org/CRO/Articolo.asp?c=502597

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Znakovito je i vrlo prozirno kako izjavu HHO-a „senzacionalno“ prenose i iza nje staju i Novi list i Indeks i svi oni portali čiji urednici karijeru grade na napadima na Crkvu, a za Vjesnik se javlja i H. Cirkvenec koji gura u prvi plan svoje miljenike Ivana Markešića i A. M. Gruenfelder koji zapravo skupa s njim uređuju već poznati anti-katolički portal. Za KOGA rade svi ti ljudi? Za Hrvatsku i za građane ove zemlje sigurno ne.

Takve neargumentirane reakcije samo pokazuju koliko je komisija Iustitia et pax bila u pravu kad je reagirala prijašnjim priopćenjem.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Kardinal Bozanić danas se osvrnuo na slučaj primalje koja je dobila otkaz jer nije htjela asistirati na pobačaju, pa je sad nakon pritiska javnosti vraćena na posao:
"I kninski slučaj zlostavljanja zbog vjere i kršenja temeljnih ljudskih prava, kao i primjer nepopuštanja zloupotrebi položaja i nezakonitoj prisili, pa i pod cijenu žrtve i otpuštanja s posla, ali i pobjeda zakonitosti, poziv je svim katoličkim djelatnicima u zdravstvu na hrabro svjedočenje svoje vjere i dosljedno življenje svoga kršćanskog poziva"

Nadbiskup Barišić je čestitao primalji koja je svjedočila "nedopustivim da majčina utroba postane grob, a prestane biti vrata života. Kolike će majke i očevi s ovakvim svjedočenjem odustati od smrti svog djeteta te ljudski, majčinski, roditeljski prihvatiti svoje čedo?"

A prije toga oglasila se i udruga Vigilare tražeći da se "sankcioniraju odgovorne osobe koje su predložile i potpisale nezakoniti otkaz" (...) "Nedopustivo je da se na mjestu gdje se rađa ljudski život, u isto vrijeme ljudski život i ubija. Ta činjenica izaziva moralni užas i zgražanje te vrijeđa golemi broj poreznih obveznika koji plaćaju za javni zdravstveni sustav"

Da nema svih ovih reakcija, koje su sve više potrebne, i ovaj otkaz prošao bi nezapaženo. Sve to ohrabruje da svakako ima smisla govoriti i boriti se za dobro.

Stvari se ovdje mogu dosta lakše objasniti ako se razgovara manje borbeno a više s uvažavanjem. Pravno stajalište je takvo da se medicinsko osoblje ima pravo u sličnim situacijama pozvati na prigovor savjesti, ali samo ako je takav prigovor osoba uobličila svome poslodavcu prilikom svoga zaposlenja. Jer inače ako bi bila moguća primjena priziva ad hoc, tada se ugrožava paralelno pravo pacijenta (pacijentice) na propisane medicinske postupke. Što ćemo onda s tom pacijenticom? O tome nema spomena u prethodnom postu. Tu se vidi ta jednostranost pisanja o ovome otkazu.

_________________
A ljudi i ne sanjaju da onaj ko završi jednu stvar nije onaj isti koji je tu stvar započeo, čak ni onda kad obojica imaju isto ime, jer je to jedino što ostaje nepromijenjeno, ime, i ništa više.

"Jednostrano", "bez uvažavanja" i protiv svih pravila je uručen otkaz, ali nakon što je primalja angažirala odvjetnika spremna ići i na Međunarodni sud u Strasbourgu da se izbori za svoja prava i kada su o svemu saznali mediji, Ministarstvo zdravlja ju je hitro vratilo na posao priznajući time grešku. Naravno da je morala biti "borbena" da se za to izbori.

Ukratko o tome u otvorenom pismu udruge Vigilare Ministarstvu zdravlja:

"(...)Dana 26. srpnja 2013. uručen joj je otkaz jer je 14. lipnja 2013. odbila prisustvovati činu namjernog pobačaja, odnosno umorstva fetusa/djeteta te se sukladno svojim zakonskim, ustavnim i vjerskim pravima pozvala na priziv savjesti.

Ovaj otkaz je protuustavan jer su člankom 40. Ustava Republike Hrvatske zajamčena prava i sloboda svakog državljanina na javno očitovanje vjeroispovijesti i savjesti. Ovaj otkaz je, nadalje, protivan općim normama Zakona o radu te Zakonu o primaljstvu, Etičkom kodeksu primalja te pravnim normama i Direktivama EU 80/154/EEC i 80/155/EEC.

Posebno članak 3, točka 20. Etičkog kodeksa primalja propisuje pravo primalja na priziv savjesti, uz obavezu da se o tome obavijesti (samo) pacijenta, što je gospođa Jaga Stojak i učinila. Nadalje, Zakon o primaljstvu nigdje ne navodi da u poslove primalje pripadaju i poslovi medicinske asistencije kod namjernih prekida trudnoća, odnosno umorstva fetusa/djeteta.

Ugovorni poslovi gospođe Jage Stojak, prema Ugovoru o radu, među ostalim navode da su joj povjereni „poslovi medicinske sestre primalje u rađaoni“. Pod tim poslovima (primalja u rađaoni) nikako ne mogu stajati poslovi namjernog kirurškog prekida trudnoće ili asistencija pri istome. Pobačaj/abortus, odnosno namjerno ubijanje nerođenog djeteta čin je toliko kontradiktoran i suprotan s poslovima primalje u rađaoni da se nikako ne može govoriti o nekakvoj „povredi“ preuzetih obaveza.

Iako bi bilo dovoljno da je primalja Jaga Stojak djelovala u skladu sa svojom savješću kada je odbila sudjelovati u namjernom umorstvu nerođenog djeteta, i hrvatski Ustav i zakoni, kao i europske direktive daju joj pravo na djelovanje u skladu s prizivom savjesti.
(...)
Vjerujem da se kao liječnik pridržavate Hipokratove zakletve i da ćete braniti svaki ljudski život. Ovaj slučaj neće jednostavno nestati. To po savjesti ne ćemo i ne možemo dopustiti, a kao što je spomenuto, slučaj je već poznat u Hrvatskoj, ali je i internacionaliziran. (...)"

Zašto je Ministratvo, tj. bolnica kao prava osoba, povuklo otkaz ugovora o radu, o tome možemo spekulirati i za to mogu biti različiti razlozi, od suštinskih do mogućih tehničkih i proceduralnih propusta (što ne treba istovremeno razumijevati kao opravdanje postupka dotične), moguće je i samo zbog društvene larve koja se oko toga digla. Ne bih nagađao o razlozima povlačenja otkaza, ali bih naveo pravne činjenice i pravni okvir takvog jednog slučaja, općenito.
Besmisleno je pozivanje na Etički kodeks u točki u kojoj bi dotična zaposlenica imala obavezu da o svome postupanju (priziva savjesti) obavijesti samo pacijenticu! Takvo što imalo bi logike i smisla tek nakon što je sve ostalo uređeno između zaposlenice i njenog poslodavca. Prije bilo kakvog odnosa između medicinskog osoblja i pacijenta događa se odnos između zaposlenog osoblja i poslodavca. Jer očito da pacijentica nije tražila nikakvu uslugu od dotične primalje. Uslugu je došla zatražiti od medicinske ustanove i za ukupno postupanje dotične ustanove prema pacijentu odgovorna je uprava bolnice, dakle poslodavac. Ukoliko je poslodavac na određenu službu i u postupke rasporedio osoblje suprotno ugovoru o radu – tada je to osoblje u prilici da iskaže neposluh, uključivo i priziv savjesti. U suprotnom pretpostavlja se da je dotična potpisala važeći ugovor o radu u kome se slobodnom voljom obvezala na izvršavanje određenih medicinskih postupaka, sukladno svojoj osposobljenosti. Ne znamo detalje, ali čini se više nego očito, da gospođa nije svome poslodavcu ranije istaknule nikakve prigovore savjesti za problematiku svojih poslova. Dakle, ugovor o radu kao izraz slobodne volje dviju strana je to mjesto gdje se rješava ova problematika. Ukoliko jedna od ugovornih strana drugu dovodi u zabunu, u zabludu, prihvaćanjem ugovora a naknadnim ukazivanjem da odredbe ugovora nisu odraz njene slobodne volje – to prirodno dovodi do raskida ugovora uz posljedice za stranu koja je raskid skrivila. Pacta sunt servanda, dakle ugovori obvezuju. Sve ostalo je zamagljivanje problema.

_________________
A ljudi i ne sanjaju da onaj ko završi jednu stvar nije onaj isti koji je tu stvar započeo, čak ni onda kad obojica imaju isto ime, jer je to jedino što ostaje nepromijenjeno, ime, i ništa više.

Pišeš besmislice, pročitaj još jednom gornji post.
Zakon o primaljstvu ne navodi da u poslove primalje spada asistencija pri namjernom abortusu, a prema Ugovoru o radu povjereni su joj poslovi medicinske sestre primalje u rađaoni, čemu je ubijanje nerođenog djeteta potpuno kontradiktorno.
Primalja se o prigovoru savjesti unaprijed pismeno izjasnila, a navedeni pobačaj nije bio u medicinske svrhe nego samovoljan te nije ugroženo ničije zdravlje.

Prema dostupnim informacijama, Radio Slobodna Europa, odvjetnica dotične primalje upozorava da je do poništenja otkaza ugovora o radu došlo, ne zbog nepostojanja prekršaja iz ugovora o radu, nego što kod donošenja otkaza nisu poštivane procedure Zakona o radu, konkretno „poslodavac nije proveo postupak prije otkazivanja iz razloga što se strukovni sindikati, kojih ima više, nisu usuglasili“. Toliko o sadržaju problematike otkaza i kršenju ugovora.
Međutim indikativno je da je ovaj slučaj vodstvo Katoličke Crkve našlo kao zgodnu reklamu, medijski prostor, za bar neko premošćivanje nepremostivog jaza između deklaratornog kršćanstva na koje se referira Katolička Crkva i stvarnog stanja vjerske prakse (prakticiranja vjerskih stavova). Katolička Crkva rado stavlja u prvi plan kao nešto tobože mjerodavno za stvarnost katoličanstva u Hrvatskoj rezultate Popisa stanovništva. No svakodnevno vidimo, da su vjernički statusi (Popisi i slične prigodne ankete) uglavnom deklaratorni ukras, a u stvarnom životu realni i opipljivi kriteriji su oni po kojima se ljudi ponašanju i po kojima biraju svoje praktične stavove – nešto sasvim drugo. Ali to je velika tema za sebe.

_________________
A ljudi i ne sanjaju da onaj ko završi jednu stvar nije onaj isti koji je tu stvar započeo, čak ni onda kad obojica imaju isto ime, jer je to jedino što ostaje nepromijenjeno, ime, i ništa više.

Nevjerojatno kolika je netrepeljivost prema Crkvi i zašto ljudsku savjest toliko "žulja" život, odbijanje umorstva nerođenog djeteta. I kroz kolumne u nekim medijima moglo se to vidjeti, koliko nagađanja i neistina je zbog toga pisano dok još nisu izašle detaljnije informacije.

Primalja Stojak dobila je otkaz jer zbog vjerskih i ljudskih uvjerenja nije željela učestvovati u svojevoljnom abortusu djeteta. Tek nakon pravnih postupaka i velikog otpora javnosti, Ministarstvo i upraviteljica bolnice priznaju pogrešku, te je postupak njezinog vraćanja na posao u tijeku.
Odluka o otkazu je povučena prije svega jer primalja ima pravo na prigovor savjesti i stoga joj nitko ne može narediti da mora asistirati u ubojstvu.

"Antonela Karačić, sanacijska upraviteljica kninske bolnice, sada se posipa pepelom i tvrdi kako je sanacijsko vijeće utvrdilo da primalje ipak imaju pravo na priziv savjesti i nakon uložene žalbe Jage Stojak odlučilo povući otkaz i priznati pogrešku. Iako je dojam da je to učinjeno pod pritiskom medija, a napose biskupa i Crkve, ravnateljica tvrdi da nije tako i krivnju preuzima na sebe.
(...)
"A što sam trebala? Vratiti predmet pravnoj službi i provjeravati je li prigovor savjesti primalje za otkaz ili ne? Tek sam preuzela funkciju, ali sada smo nakon konzultacija s Ministarstvom zdravlja i žalbe koju je podnijela J. Stojak uvidjeli da primalja ima to pravo i povukli otkaz" – rekla je A. Karačić."
http://www.vecernji.hr/vijesti/priziv-s ... nak-599595

Observer upozoravam te ujedno da ne trolaš stalnim ponavljanjem besmislica.

Samo da dodam:
Copy - paste s Hrvatskog leksikona:
"primalja (babica), stručno izobražena osoba koja pomaže, nadzire ili vodi normalan porod."

Nigdje ne piše da je osposobljena pomagati abortuse. Prema tome, nije se niti trebala izjašnjavati o prigovoru savjesti.

I na kraju krajeva, dobila otkaz ili ne, Bog će joj ubrojiti u zasluge njen postupak.

Usput, sablažnjava me stav dijela javnosti koji se niti ne osvrnu na činjenicu da je u cijeloj priči jedno nedužno srce prestalo kucati u majčinoj utrobi. I tako svakog dana...legalno i nelegalno...većina ih uopće ne uđe u statistike...

Slučaj primalje iz Knina, koja je dobila otkaz, svakako pokazuje i netrpeljivost prije svega prema organiziranim kršćanima koji su stali u obranu prava primalje. Vlastodršci u Hrvatskoj nemaju ništa protiv introvertiranih kršćana no, oni koji se organiziraju postaju opasni jer pokazuju kako mogu vlast prisiliti na uvažavanje potreba građana koji su vjernici.

Nedavno, je nekoliko ljudi sa majicama stranke Hrast, prošetalo Tkalčićevom ulicom u Zagrebu te tamo popila piće. Policija ih je pratila i tražila dokumente na uvid?!

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Većina medija u Hrvatskoj je antikatolički nastrojena. Napadi na KC su postali moda i dovoljno je nekoliko podrugljivih komentara na račun Crkve da bi čovjek dobio etiketu progresivnog mislioca.