Kao što sam i mislio, imigranti još nisu stigli do Hrvatske, a već im broj na papiru raste. Prvobitno ih je trebalo biti oko 250, jučer više od tisuću, a danas čitam brojku oko 750. Nešto ne štima s tim europskih izračunavanjem kvota.
Tema je zamrla unatoč njezinoj iznimnoj važnosti. Rekao bih čak i povijesnoj, jer će dopuštanje masovne imigracije Afrikanaca i Azijaca, uglavnom muslimana, dovesti do povijesnih promjena u europskim društvima i našem uvriježenom načinu života. Dolazak imigranata u Hrvatsku bez ikakvih restrikcija pozdravile su i naše vodeće vjerske zajednice, pozivajući vjernike da imigrante prihvate kao braću. Očekuju da ti ljudi dobiju u Hrvatskoj pravo na rad. Izjave premijera Milanovića i nekih drugih političara poput Ruže Tomašić i Ivana Zvonimira Čička idu u smjeru da imigrantima treba omogućiti naseljavanje u Hrvatskoj bez ikakva poticanja na to da se vrate kućama.
Jučer doznasmo da se broj imigranata koje bi Hrvatska trebala primiti neprestano povećava. Najprije je to bilo nekih 125, pa 550, pa 750, a sada čak 3200. Ako ih bude toliko, dobivanjem azila u HR steći će pravo da ovamo prema dublinskim sporazumima dovedu i svoje obitelji, te bi ih za kratko moglo biti i deset puta više. A tek smo u prvoj godini imigrantske krize.
Ja osobno ne vidim što time Hrvatska dobiva, osim nastanka nove gotovo nacionalne manjine u kratkom vremenu. Kako će oni do posla uz naših 260 tisuća nezaposlenih, nedostatkom radnih mjesta i upitnom kvalifikacijom (koliko njih nema niti osnovnu školu)? Slažem se da ljudima treba humanitarno pomoći. To je čak i naša dužnost. Ali njihovo naseljavanje u Hrvatskoj, s perspektivom daljnjeg naseljavanja mnogo većeg broja imigranata, moglo bi već za koju godinu dovesti do nesagledivih posljedica. Kada dobiju azil, pa trajni boravak, pa politička prava biranja i biti biran, pa političke zastupnike, Hrvatsku više nećemo moći prepoznati.
Što vi mislite?