Katolički odgovori

Hrvatska zemlja nije svačija, nego je nama od Boga dana na upravljanje. Ako ga ne slušamo propast ćemo kao narod i kao civilizacija i bit će dana drugome. S vremenom je to prognoza za cijelu Europu zbog odbijanja djece i života, to je čista statistika, a naselit će se onda polako drugi narodi. Baš na to, da se trgnemo i otvorimo životu upozoravaju jasno i papa i biskupi, a ne da je zemlja svačija.


Biskup Košić je rekao da je islamizacija Europe već sada, danas, činjenica na koju treba odgovoriti našim kršćanstvom, jer pravi problem je u slaboj vjeri kršćana:
"Islamizacija je na djelu, ali mi to ne gledamo kao na prijetnju. To je ispit nama kršćanima, katolicima, kakvi smo mi zapravo vjernici? Zašto bismo se nekoga bojali ako smo pravi vjernici? Očito je da je među nama kršćanima oslabila vjera."
Dakle, na nama je da živimo kršćanski i ako tako živimo onda se ne bojimo, a ne bojimo se onda ni pomoći: "Čovjeku u nevolji uvijek treba pomoći. Treba pokazati da smo ljudi i kršćani. Ne treba se bojati"

To su zapravo poruke biskupa, a hoćemo li zaživjeti kršćanstvo ostaje na nama.

Što mislite o izjavi Vladimira Ilčića na N1 televiziji

Koliko vidim, Ilčić je rekao svoje mišljenje da treba podići žicu na granici kako bi se ograničio ulaz muslimanskih migranata.
Tu nema ništa sporno, i mada se to ne slaže sa trenutnom politikom, nije jedini koji tako razmišlja.
Što se tiče izjave da muslimani i Hrvati nisu isti, Hrast je u dopisu pojasnio da je ona izvučena iz konteksta:
"G. Ilčić je kroz cijelu emisiju eksplicitno izražavao da su muslimani, a svakako i njihova djeca, jednako vrijedni kao i Hrvati. Isticao je činjenicu da postoje kulturološke razlike između različitih naroda. Nismo znali da je iznošenje te notorne činjenice zabranjeno ili toliko 'politički nekorektno' da se zbog toga diže takva hajka."
Hrast "izražava zabrinutost činjenicom da se stavovi Ladislava Ilčića, koji ocrtavaju službeni stav europskih zemalja poput Poljske, Slovačke, Mađarske, Slovenije i Austrije, u Hrvatskoj ne smiju niti izreći."
Ilčić i Hrast odlučili su podići tužbu "protiv Zorana Pusića, Željka Jovanovića, Aleksandre Kolarić, Maje Sever i drugih osoba koje su jučer prikazale Ladislava Ilčića kao rasista, fašista, nacista i ksenofoba, te iznijele čitav niz neistina i krivih informacija".

Nije Vladimir već Ladislav, a protiv njega vrši se medijska haranga jer u Hrvatskoj nema slobode govora. Ja bi ponovio što i on samo bi koristio riječ migrant umjesto musliman.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Treba pomoci. I nasi djedovi su bjezali za vrijeme II. svjetskog rata u Egipat (El-Shatt). Ali treba jasno i glasno odluciti i reci - kada se rat zavrsi, idete natrag. I vi i vasa djeca koja su eventualno rodjena u izbjeglistvu.

Crkva cijelo vrijeme naglašava i poziva da se pomogne izbjeglicama, ne samo kršćanima nego svima onima koji su u nevolji, dakle i muslimanima.
No biskupi se ne bave političkim pitanjima, poput razdvajanja izbjeglica od ekonomskih migranata ili nadziranja granice postavljanjem žice. Biskup Hranić je stoga odmah odvojio takva politička rješenja od potrebe pomaganja svim ljudima u nevolji:
"Na pitanje novinara znači li to da podupire stajalište Vlade da izbjeglice treba pustiti da prođu kroz Hrvatsku, a ne ograditi se žicom i vojskom, mons. Hranić je odgovorio kako nije dovoljno upoznat s onim što se sve od Republike Hrvatske očekivalo te kako je samo zadovoljan da se izbjeglicama pristupa ljudski.
"Svakako da mi na taj način ne dovodimo u pitanje i one druge dimenzije ovoga problema, od sigurnosnog pitanja i drugih, ali vjerujem da je ovdje i jedna dimenzija pragmatičnosti. Mi smo mala zemlja i mislim da nemamo potrebnu infrastrukturu za zbrinjavanje na duže vrijeme velikog broja izbjeglica.""

S druge strane Hrast je kao politička stranka još od početka krize tražila zatvaranje granice za ekonomske azilante, to je bio i ostao njihov stav:
"Hrast istovremeno poziva na kršćansko milosrđe i pomoć ljudima kojima je život u njihovoj domovini ugrožen. Sve hrvatske službe trebaju poštivati ljudsko dostojanstvo svakog tko zatraži azil.
Svi azilanti trebaju biti uredno registrirani, a onima kojima je život ugrožen treba biti omogućen privremeni smještaj, tako dugo dok se situacija u njihovoj zemlji ne stabilizira, a potom trebaju biti vraćeni u svoju zemlju.
Pritom, Hrvatska treba paziti da što veći broj azilanata koji će ostati u Hrvatskoj budu kršćani, kako bi se tijekom svojeg privremenog boravka u Hrvatskoj što bolje uklopili u okolinu. Azilanti muslimanske vjeroispovijesti kojima je život u Siriji ugrožen bit će sigurno zadovoljni i privremenim smještajem u nekim stabilnim muslimanskim zemljama. Onima pak, koji ne žele ići u muslimanske zemlje, vjerojatno život u Siriji nije ugrožen već pripadaju u grupu ekonomskih migranata."

Bez obzira na politiku Crkva nas stalno poziva da kao kršćani pomognemo svakom čovjeku u nevolji.

Ali u kakvoj su oni nevolji?Nisu htjeli ostati niti u jednoj zemlji nego biraju bogate zemlje a to ne čine ljudi u nevolji.Zašto nisu ostali u Turskoj ili kod nas ili Sloveniji?Ne odgovara im klima?A nama je baš super jelte .Ljudi u nevolji su oko nas svakodnevno oni koji su istjerani iz domova,bolesni i tako dalje njima treba pomoći i kad kod nas ne bude niti jednog beskućnika i obitelji kojima je isključena struja i voda zbog neimaštine onda tek mogu ovi doći na red.

To su više politička nego vjerska pitanja. Slovenski biskup Štrumpf je pozvao medije da upozore na razliku između izbjeglica "koji svakako trebaju našu pomoć" te migranata "koji su se pomiješali među izbjeglice, pa se drugačije i ponašaju".
Primjer jedne medijske cenzure u vezi te teme je otkazivanje emisije Ladislavu Ilčiću koji je danas trebao gostovati na HRT-u. Udruga Vigilare je zbog toga prozvala HRT za neslobodu govora.

Zanimljivo je da su kršćanski političari i stranke za uvođenje reda na granici, uz pomoć svima kojima je pomoć potrebna, međutim postavlja se pitanje kako razlikovati potrebne od onih kojima ne treba pomoć, i to ostaje političko pitanje.

Ovako, Štrumpf je Papa (Papa Štrumpf), kao i svi ostali mali placi stanovnici šume u kojoj se skrivaju od Gargamela. A slovenski biskup zove se Peter Štumpf.

Krivo sam prepisao biskupovo prezime, međutim ostaje nerješeno pitanje kako odvojiti izbjeglice od ekonomskih migranata i pomažu li mediji etiketiranjem bilo kakvog drugačijeg mišljenja u vezi migracijske krize.
U svakom slučaju, kršćani pružaju pomoć svakome čovjeku u potrebi, bez obzira bio musliman ili katolik, no to ne znači da država nema pravo na zaštitu svojih granica i ograničavanje ulaza ekonomskih migranata.

Pošto sam prošao i Opatovac i Slavonski Brod mogu reći da sam se unutar "žice" osjećao više puta neugodno no ugodno. Najčešće prilaze majke s djecom koje vas mole uglavnom dječju hranu i odjeću (najviše obuću), no imate skupine muškaraca koji vam neće prići niti će bilo što trebati nego će vas samo "snimati" pogledom.
Da ne pričam da me u Opatovcu zbog nestanka struje tijekom noći interventna doslovce iznesla iz kampa.

Ne strahujte zbog migranata, poručio Papa Franjo

Sramotne izjave, pogotovo nakon nedavnih događaja. Franjo je moj Papa i ja ga poštujem kao poglavara, no nadam se da nije istu ovu izjavu uputio i silovanim ženama u Koelnu...

Iskreno, prvi put čujem za stranicu "20minuta.hr"? U svakom slučaju, ovo je originalan papin govor upućen veleposlanicima:
http://www.news.va/en/news/pope-francis ... atic-corps
Dakle, najprije je približio poteškoće migranata, posebno kršćana, koji su prisiljeni pobjeći iz svojih domova, a zatim pojasnio sadašnje probleme migracije, ravnotežu sigurnosti i pomoći ljudima (moj prijevod):
"Tijekom protekle godine Europa bilježi veliki val izbjeglica - od kojih su mnogi umrli u pokušaju - val bez presedana u novijoj povijesti, čak ni nakon završetka Drugog svjetskog rata. (...)
Svejedno, masivni broj dolazaka na obalama Europe čini se opterećuje sustav prijema mukotrpno izgrađen na ruševinama Drugog svjetskog rata, (...). S obzirom na ogroman priljev i neizbježne probleme koje stvara, podigla su se brojna pitanja o stvarnim mogućnostima za prihvaćanje i smještaj ljudi, o promjenama u kulturnim i društvenim strukturama zemalja koje primaju te o preoblikovanju nekih regionalnih geopolitičkih stanja. Jednako značajni su strahovi o sigurnosti, dodatno pogoršani rastućom prijetnjom međunarodnog terorizma. Sadašnji val migracije čini se potkopava temelje tog "humanističkog duha" kojeg je Europa oduvijek voljela i branila. No ne bi se trebale izgubiti vrijednosti i načela humanosti, poštivanje dostojanstva svake osobe, uzajamne supsidijarnosti i solidarnosti, koliko god se u nekim trenucima povijesti pokazuju kao teret koji je teško podnijeti. Želim, dakle, ponovno potvrditi moje uvjerenje da Europa, uz pomoć svog velikog kulturnog i vjerskog nasljeđa, ima sredstva za obranu biti ljudske osobe i za pronalaženje prave ravnoteže između svoje dvostruke moralne odgovornosti: da zaštiti prava svojih građana te da osigura pomoć i prihvaćanje za migrante."

To što je govorio nema veze sa izmišljenim naslovom onog članka: "Ne strahujte zbog migranata, poručio Papa Franjo", i to uopće nije rekao.

Papa je neki dan izjavio puno jasnije o ovom problemu:
"Moramo razlikovati migrante i izbjeglice. Odnos prema migrantu mora biti određen nekim pravilima. Pravo na migraciju postoji, ali ono je pravilima određeno pravo. S druge strane, izbjeglice dolaze iz situacija rata i ugroženosti... I odnos prema njima mora biti puno pažljiviji. Teoretski, mi ne smijemo zatvoriti svoja srca prema izbjeglicama. Ali, oni koji odlučuju o njihovu prijemu moraju biti kako otvoreni prema njihovu prijemu, tako i svjesni kako ih treba primiti i smjestiti ih. Svaka zemlja treba primati izbjeglice do one granice do koje ih može integrirati. Ako možete više od toga, učinite više od toga", poručio je Papa i ponovio kako nije "ljudski zatvoriti granice i srca", ali i kako postoji opasnost od nerazboritosti u primanju izbjeglica preko mjere mogućnosti njihove integracije u toj zemlji."Tada postoji opasnost da niti izbjeglice niti migranti neće biti uspješno integrirani i ostat će getoizirani."

U ovoj priči s migracijama, ruku na srce, ipak je velika uloga Pape koji je uvijek na to skretao pozornost... To su iskorištavali i jedni i drugi i treći.
Od svih medija u nas jedino je Glas koncila od početko šturo, ali objektivno izvještavao o Siriji.