Kadar je upravo „prikladan“ za reforme naslijepo, još se nije ni tinta osušila na HNOS-u, NOK-u, programima ZOO i GOO, a već su odbačeni, rastu sve više frustracije zbog djece s nekontroliranim ponašanjem i raznim vrstama teškoća, a još se nije prava rasprava povela o temeljima buduće možebitne reforme.
Ovaj put se očekuje da se država neće toliko miješati u posao struke kao u vrijeme prije '90-tih kad su državne doktrine bile materijalizam i idolatrija prema drugu Titu, ali ipak treba jasnije raščistiti što je to na čemu gradimo kulu (...pijesak ili stijena...)
Humanistička psihologija u svom je „čistom“ obliku među stručnjacima odavno odbačena (v. bilo koji priručnik psihologije učenja i nastave), a ono što je ostalo tiče se uglavnom indirektnih metoda (rad u skupinama, igra uloga...) što su neki svojevremeno htjeli apsolutizirati i gotovo ukinuti direktne metode (jer se radi više o učiteljskoj „aktivnosti“), ali to nisu prihvatili ni učenici ni nastavnici.
1901.g. jedna žena knjigom „Stoljeće djeteta“ uvodi tzv. pedocentrizam („dijete u središtu“) u odgoj i obrazovanje, što je dugo bila u školstvu tek alternativa, al itekako prihvaćena od strane roditelja pa danas imamo ništa drugo nego „epidemiju popustljivog odgoja“ u kojoj su djeca centar i božanstvo...
Abraham Maslow („teorija o samoostvarenju“ i hijerarhija motivacije) te Carl Rogers (koji je „izmislio“ rad u skupinama kao terapijsku radionicu za liječenje alkoholičara) nisu zapravo nikad ni željeli svoje zamisli isprobavati niti prenositi na djecu, smatrajući s pravom da se djeci treba ponuditi kvalitetno obrazovanje, a ne psihološke radionice i
sensitivity training.
Antropocentrički humanizam kao odgojna zabluda ima svoja načela i vjerovanja u tzv. Humanističkom manifestu (1933.) čiji su potpisnici bili uglavnom po uvjerenju masoni. Evo kako je jedan kršćanski pisac opisao taj smjer: „antropocentrički humanizam, tj. onaj koji postavlja čovjeka na božansko prijestolje smatrajući ga vrhovnom vrednotom u svemiru. Takav humanizam ne zna čovjekovo nadnaravno određenje i vodi u ateizam. Pravi humanizam vodi računa o svim ljudskim dimenzijama.“
U nas je još 1908. g. poznati pedagog, po uvjerenju mason, Davorin Trstenjak, pisao kako treba Crkvi ukinuti pravo na odgoj, na vjeronauk u školama i na „uplitanje u odgojna pitanja“, jer je „njena prevlast završila s Novim vijekom“... (pogledaj spis: Slobodna škola) Njegove tekstove i razmišljanja danas prenosi na svojim web-stranicama udruga Protagora (pro-ateistička).
Georg Soros već 26 godina financira niz obrazovnih programa preko udruga kao što je „Forum za slobodu odgoja“ i niz drugih manjih udruga, a tu se ne radi o ničemu drugome nego o prevođenju gotovih licenciranih programa iz SAD-a i izdavanju knjiga i priručnika, te održavanju seminara za učitelje pod pokroviteljstvom Agencije za odgoj i Ministarstva. Nikakva refleksija, stručna analiza, kritička evaluacija, niti kakvo pedagoško istraživanje nije provedeno nad tim „uvezenim“ programima. To je u najmanju ruku čudno, jer ako je pedagogija znanost, a je, morala bi odgovarati znanstvenim metodologijama i istraživanjima i tu dati potkrijepiti svoje rezultate. „Eksperimentiranje“ nad djecom je zaista ludo i kontraproduktivno.
S obzirom na rezultate, edukolozi tvrde da su najbolje škole u SAD-u upravo katoličke škole, gdje se pozornost daje i cjelovitosti odgoja i disciplini i radu, a mi uvozimo liberalne masonske programe „za kritičko mišljenje“ i nitko ne reagira.
Htjela sam još spomenuti u ovom postu i svog omiljenog sv. Tomu Akvinskog. Kad se samo usporedi njegova teorija spoznaje (iz srednjeg vijeka!) s onom teorijom koju su usvojili prosvjetitelji (počevši od I. Kanta pa nadalje), vidi se koliko smo danas uskraćeni za jednu realnu, inteligentnu i zaista prosvjetljujuću filozofiju obrazovanja.
PS. tako je kadar koji je obrazovan još na titovim veleučilištima, a ne zna ništa o povijesti crkve, zaista kompetentan nekritički upijati sve liberalne metode za zapada...
Login
Registracija
FAQ
Traži
