Više je vjerojatno da je točno ovo što Igor Vukić kaže, a potpuno je nevjerojatno (čak i dosta naivno) tvrditi da je jedna žena za koju se poslije nikad nije čulo "spasila 7000 djece iz logora".
Sasvim podržavam činjenicu da je ona u tome sudjelovala, ali povijesne okolnosti su bile takve da je tu trebala šira mreža dobrih ljudi i veza s vrhom tadašnje države da se ta djeca spase i udome.
To baca i sasvim drugačije svjetlo na ondašnje pripadnike zloglasnog ustaškog pokreta, službenika Caritasa i Crvenog križa, Katoličke akcije, Križara, dakle svih onih čija su imena odavno zaboravljena i čiji je spomen odavno zatrt. Svi ti ljudi koji su pomagali bili su, kao i Dijana, ljudi od krvi i mesa, ljudi srca i suosjećanja unutar ratnog vihora. Možda su mnogi od njih nastradali nakon rata u kakvoj jami ili u Barbarinom rovu na križnom putu, gdje je nađeno mnogo dječjih kostura i djevojačkih pletenica... Kome su bili prijetnja oni takvi nenaoružani, i zašto se dugo držalo da su "legitiman cilj" u ime iskrivljenog "antifašizma"?
A možda su upravo oni, uz Dijanu, spašavali srpsku djecu, kao i svu ostalu djecu, ali "prijeki sud" nikoga nije pitao... Da su živi, i oni bi pisali dnevnike i mogli svjedočiti za Dijanu, a sada ovako ipak nema drugih svjedoka - osim loše prevedenog Dnevnika. Zašto Dijana nikad nije objavila dnevnik u bivšoj SFRJ?... Jer bi previše činjenica isplivalo na površinu.
Citat:
Više je vjerojatno da je točno ovo što Igor Vukić kaže, a potpuno je nevjerojatno (čak i dosta naivno) tvrditi da je jedna žena za koju se poslije nikad nije čulo "spasila 7000 djece iz logora".
Igor Vukić može slobodno iznositi svoje mišljenje kao što može i nekakav Duspara ili dr. Miroljub o teologiji ili dr. Terezin o evoluciji.
Citat:
a potpuno je nevjerojatno (čak i dosta naivno) tvrditi da je jedna žena za koju se poslije nikad nije čulo "spasila 7000 djece iz logora".
Najbolje bi bilo konzultirati struku oko ovoga pitanja za sada znamo da je postojala takva osoba i da je imala takvo polje djelovala.
Citat:
Sasvim podržavam činjenicu da je ona u tome sudjelovala, ali povijesne okolnosti su bile takve da je tu trebala šira mreža dobrih ljudi i veza s vrhom tadašnje države da se ta djeca spase i udome.
To niko ne dovodi u pitanje ...da je imala pomoć od dotičnih.
Citat:
To baca i sasvim drugačije svjetlo na ondašnje pripadnike zloglasnog ustaškog pokreta, službenika Caritasa i Crvenog križa, Katoličke akcije, Križara, dakle svih onih čija su imena odavno zaboravljena i čiji je spomen odavno zatrt. Svi ti ljudi koji su pomagali bili su, kao i Dijana, ljudi od krvi i mesa, ljudi srca i suosjećanja unutar ratnog vihora. Možda su mnogi od njih nastradali nakon rata u kakvoj jami ili u Barbarinom rovu na križnom putu, gdje je nađeno mnogo dječjih kostura i djevojačkih pletenica... Kome su bili prijetnja oni takvi nenaoružani, i zašto se dugo držalo da su "legitiman cilj" u ime iskrivljenog "antifašizma"?
Ovo niko ne osporava. Osim onih koji imaju ideološki pristup.
Citat:
A možda su upravo oni, uz Dijanu, spašavali srpsku djecu, kao i svu ostalu djecu, ali "prijeki sud" nikoga nije pitao... Da su živi, i oni bi pisali dnevnike i mogli svjedočiti za Dijanu, a sada ovako ipak nema drugih svjedoka - osim loše prevedenog Dnevnika. Zašto Dijana nikad nije objavila dnevnik u bivšoj SFRJ?... Jer bi previše činjenica isplivalo na površinu
Zašto bi sumnjali da nisu ...ovo niko normalan ne dovodi u pitanje. Svi oni koji su na bilo koji način pomagali trebalo bi gledati kao na konkretne osobe a ne kao pripadnike određenih grupa.