Katolički odgovori

Mišljenja sam da Poncije Pilat nije bez razloga pomenut u svakodnevnoj molitvi vjernika: naravno stoga da se povijesno odredi/prikaže vrijeme događanja ali još i više zbog njegove, malo je reći, negativne uloge u mučenju i smaknuću Krista.

A nije, tako reći, učinio ništa osim što je doslovno i figurativno oprao ruke. E, upravo o tome kako se njegov stil ponašanja tj. njegovi principi uvukoše u nas, želim ovo napisati i to u namjeri da probudim uspavane naše savjesti.

Pitam vas, a i sebe, može li jedan katolik jednostavno okretati glavu kad se od tisućljećima sačuvane normalne porodice pravi ruglo po LGBT mjerilima; šutjeti na nestajanje ljudstva iz svoje odumiruće domovine jer je novac potreban za ulaganja uložen u neke "antife", babe, politička vijeća nacionalnih manjina i slične, često bogohulne tvorevine koje sve rade na postepenom a u nekim slučajevima čak i planiranom uništavanju (o tom dokument:SANU) Hrvatske a velikim dijelom je taj manjak nastao jer je ulagano u obnavljanje ratom opustošenih područja a na čiji povrat od agresora imamo pravo ali ga ne tražimo jer nam je "prioritet" primanje u EU iste države koja je bila agresor nad nama. Može li šutjeti na nedozvoljavanje domaćoj dijaspori da se vrati jer bi svojim povratkom mogla stvoriti "neravnotežu sila" kad bi se napokon u narodu počelo širiti uvjerenje da oni što se od sigurne smrti spasiše bjegom s rodne grude, bijahu puno veći domoljubi od ovih koji su postali egzekutori preostalih porodica izbjeglih Hrvata a ti isti zločinci ostali su vladati na ovom krvlju posvećenom tlu po pravu jačeg i bezobzirnijeg.. Može li katolik šutjeti na nepravedne optužbe i presude stranih sudova našim herojima, na neprocesuiranje ili lažno procesuiranje nedostupnih zločinaca, ili što je još nevjerojatnije i uvredljivije za ljudski razum, domaće procesuiranje i zadržavanje u zatvorima do smrti naših junaka kao što je bio Bobetko, a sada je umirući Merčep, da spomenem samo neke; može li šutjeti na tolike nepravde prema braniteljima koje ih tjeraju na suicid dok se istovremeno glorificira i bogato nagrađuju stare komunističke strukture koje paradoksalno, iako u prosjeku 40 godina starije, nadživljuju naše domoljubne junake. Može li šutjeti na nepravedno ali istovremeno bogato honorirano blaćenje naše povijesti Može li šutjeti na odbacivanje HOSovog domovinskog pozdrava i uklanjanje ploča koje na njega podsjećaju uz istovremeno prihvaćanje vukovarskih ćiriličnih ploča, iako to zakon zabranjuje u takvom slučaju; može li šutjeti na ubijanje pred očima policije čovjeka koji je htio ukloniti tu sramotu i poniženje našeg naroda; može li šutjeti na podizanje mauzoleja u ratom najranjenijim područjima četnicima (Šoškočanin) proslavljenih sa svojeg najuspješnijeg krvavog pirovanja po Hrvatskoj; može li šutjeti na nepravedno ali istovremeno bogato honorirano blaćenje naše povijesti kao i trošenje enormnih svota na filmove upitne umjetničke a osobito povijesne vrijednosti, protukatoličke pisce i redatelje predstava i nedodirljive prostom puku, sumnjive družine brijunske (Šerbeđija) koje su bjelodano jasno predstavnici i glorifikatori jugoslavenskih, nikad preboljenih komunističkih ideala...

SVE TO MOŽE, ako na izborima ponovo glasuje za stare strukture koje upravo SADA provode tu i takvu politiku kakvu tek u tragovima (jer ovo je, naime, tek vidljivi vrh ledene, bolje reći - otrovne sante) ovdje prikazah.


Pitam vas koji ćete tako nehajno postupiti i poslije toga oprati ruke nakon što ste razapeli svoju domovinu, hoćete li sutra moći mirno i bez grižnje savjesti s obzirom na sve gore navedeno odgovoriti svojoj djeci i unucima zašto mnogi njihovi vršnjaci imaju dvije majke i nijednog oca ili obrnuto; a neki su opet bez roditelja proizvedeni u inkubatorima kao pilići; zašto dozvoljavamo da živimo u državi koja se sama zgraža nad prljavom poviješću svojih predaka iako ponekad čak iz povijesnih podataka drugih vidimo da to ne odgovara istini (npr. Austrija o Jelačiću, Mađarska o Zrinjskom); zašto je Hrvatska podignula i častila spomenik izmišljenim žrtvama a onih stvarnih i pravih koji su baš njoj žrtvu dragovoljno podinijeli, se stidjela; naposljetku zašto nas je svakim danom sve manje i to puno manje, dok pored nas bujaju i rastu kao divlji korov neki drugi doseljeni narodi drugih vjera i običaja, na području koje tisućama godina bjiaše hrvatsko.

Zašto, zaboga, postasmo pored sveg prirodnog bogatstva i ljepote Lijepe naše, kako joj lascivno i prijetvorno tepamo, nakon 50 godina postojanja, najsiromašnija zemlja Europe?

Što se tiče LGBT i ostalih bolesti.Do 70 i neke vodilo se kao bolest.Homoseksualni lobi je uspio (vrlo tankom prevagom)postići da više nije tako.Ako kažem što mislim(a kažem)rizikujem tužbu zbog diskriminacije "spolne manjine".Dakle,došlo je ponovo vrijeme verbalnog delikta i gušenja demokracije.Ne smijem reći peder,cigo,crnac,sve što sam od djetinjstva govorila.Ne smiju se pričati vicevi na tu temu.Ne smije se svašta,pod maskom famozne "političke korektnosti".Takvo je loše vrijeme došlo.Pederima surogat majke rađaju djecu,eutanaziraju se i zdrave osobe kojima se trenutno ne živi.Ima puno braće i sestara koji ne znaju da su u rodu,začeti istim davateljem sperme.Djeca se sve više začinju potpomognutom oplodnom,a sve više se odabire spol i karakteristike.Poželjno je biti pripadnik seksualne manjine jer zbog "pozitivne diskriminacije",prije će dobiti posao nego drugi sa istim kvalifikacijama.Puno je kriv Plenković,kukavičje jaje u HDZ-u i ratificiranje Istanbulske,mimo volje naroda.I stare strukture koje sve drže u šakama.
Mi katolici,deklarirano nas preko 88 %,kao da nas nema ni 5 %.Koliko ih je samo deklariranih?
Što napraviti?Neznam.Glasat ću za Škoru.

INZ, slažem se, i da te sad ne citiram...da, signifikantno je da su baš oni koji najviše grakću o toleranciji među nama, najnetolerantniji. Njima je tolerancija sva gadost i zli čini koje spomenuh u svojoj temi, i koje čine a kojih bi se normalan čovjek trebao stidjeti.
Imamo zgodanu foru u aktualnoaj politici da jedan visoko kotirani kandidat mora za sebe reći da je normalan jer inače to nitko ne bi za njega pomislio kad zna što je sve izgovorio...

Nego, sjetih se još jednog prijekornog pitanja kojeg treba uputiti onima koji ne vide potrebu za promjenom.
Kakav ćete to poklon staviti svojoj domovini "pod bor" ako u drugi krug, upravo tih dana pošaljete dva kandidata koji se čvrsto drže tvrdnje da predsjednik ništa bitnije ne može učiniti, dakle su za ostanak statusa quo čime doprinose zajedno sa onim biračima koji će ih izabrati, smrtnoj presudi Lijepoj našoj?

Koliko je ljudi oboljelo psihički, a neki i fizički jer nije bilo nikoga kome bi ispričali svoje strahove, pred kim bi mogli otkriti dušu i tjeskobe, u kome bi našli komadić nade da izdrže!

Koliko je djece postalo nesretno jer su im roditelji pružali sve što su djeca htjela! Dobivala su najnovija odijela, računala, linije, bicikle i motore, ali nikada nije bilo razgovora s roditeljima, nisu otkrili roditeljsku ljubav, nježnost i okrilje dobrote.
Brojni učenici i profesori nemaju uspjeha u školama jer uče djecu samo ono objektivno, a nemaju vremena za razgovor. Neke su predavaonice hladne i prazne jer vas nitko srdačno ne pozdravi, nasmiješi vam se, zapita vas jeste li dobro ili vam zaželi sretan put, lijepo vrijeme i puno zdravlja. Kako su puste ulice u kojima te nema tko pozdraviti! Kako je mučno uspinjanje na brdo ili planinu ako nema čovjeka da ti zaželi dobro jutro i dobar dan.

~ T. Ivančić: Za umorne.