https://www.tacno.net/zagreb/drago-bojic-bez-asistencije-crkve-i-oltara-nacionalisticka-ideologija-ne-bi-imala-toliku-moc/

Drago Bojić: Bez asistencije Crkve i oltara, nacionalistička ideologija ne bi imala toliku moć



Dokad će komunizam biti korišten kao izlika? Prošlo je već 26 godina od njegova pada, a i čini mi se kako je pod njegovom vladavinom u Jugoslaviji ipak ostvaren i harmoničan suživot različitih vjera koji je danas teško zamisliti.

Sve vjerske zajednice, pa tako i Katolička crkva, bile su marginalizirane u komunističkom režimu, pretrpjele su velike materijalne štete (oduzimanje i otuđivanje vlasništva) i što je najstrašnije i najbolnije njihovi članovi su često bez ikakve krivnje bili izloženi torturi toga režima. U tom kontekstu je razumljivo da Katolička crkva na komunističko vrijeme gleda kao na vrijeme „sužanjstva“, progona i potčinjenosti, iako se ni to vrijeme ne može isključivo gledati na taj način jer je bilo i pozitivnih iskustava. No, otada je prošlo gotovo tri desetljeća, komunistički sistem se raspao i danas nema razloga da Katolička crkva i dalje širi strah od komunizma i da za sve probleme sadašnjeg hrvatskog društva optužuje komuniste. Pritom ta ista Katolička crkva uglavnom prešućuje i umanje zločine ustaške Endehazije, zločine zadnjeg rata i zlo koje je učinjeno u pljačkačkoj poratnoj privatizaciji. Ne bih se složio da je u bivšoj Jugoslaviji ostvaren harmoničan suživot različitih vjera. Sve one su se našle u sličnoj situaciji i njihova suradnja je bila više rezultat nužnog povezivanja da bi se zajednički štitile od toga sistema. Zbog toga su njihova međusobna neprijateljstva i isključivosti privremeno bile „zaleđene“, a kakvi su stvarno njihovi odnosi pokazalo se krajem osamdesetih godina kad se odjedanput rasplamsala međukonfesionalna mržnja koja je poslužila nacionalističkim ideologijama i njihovim ratnim ciljevima. Da je taj navodno „harmonični suživot“ bio privid i posljedica tadašnje nemoći i nepovoljnog društvenog statusa, vidjelo se ratnih devedesetih godina kada su preko noći oživjela stara neprijateljstva.

Možda je mlad, možda neobrazovan, ali prva i zadnja rečenica mu se nikako ne poklapaju...

Najprije tvrditi da je u komunizmu ostvaren "harmoničan suživot različitih vjera koji je danas teško zamisliti", a u zadnjoj rečenici to sam sebi poreći "Da je taj navodno „harmonični suživot“ bio privid i posljedica tadašnje nemoći i nepovoljnog društvenog statusa, vidjelo se ratnih devedesetih godina kada su preko noći oživjela stara neprijateljstva" - može samo onaj koji piše tek toliko da nešto napiše i usput malo oblati Crkvu.

Domovinski rat nije bio međukonfesionalni rat - to je bio rat između totalitarnog komunizma i demokratskog sustava, doduše demokracije u povojima.. Crkve su nažalost uništavane, izvršen je velik kulturocid, ali upravo zato što komunistima vjera ništa i nije značila.

Predlažem da pažljivije pročitaš ovaj dio:


Sve vjerske zajednice, pa tako i Katolička crkva, bile su marginalizirane u komunističkom režimu, pretrpjele su velike materijalne štete (oduzimanje i otuđivanje vlasništva) i što je najstrašnije i najbolnije njihovi članovi su često bez ikakve krivnje bili izloženi torturi toga režima. U tom kontekstu je razumljivo da Katolička crkva na komunističko vrijeme gleda kao na vrijeme „sužanjstva“, progona i potčinjenosti, iako se ni to vrijeme ne može isključivo gledati na taj način jer je bilo i pozitivnih iskustava. No, otada je prošlo gotovo tri desetljeća, komunistički sistem se raspao i danas nema razloga da Katolička crkva i dalje širi strah od komunizma i da za sve probleme sadašnjeg hrvatskog društva optužuje komuniste.

On priznaje nepovoljan položaj Crkve i drugih vjerski zajednica za vrijeme komunizma ali isto tako ističe da je davno prošao razlog da se i dalje za sva zla proziva.

Poziva Crkvu da se rađe obračuna sa nekim djelovima svoje prošlosti vezano za NDH i bliže prošlosti Domovinskog rata i privatizacije.

Da, evo, pažljivo čitam...

Crkva se odavno obračunala i nadvladala gotovo sve vezano uz NDH (znam da su mnogi svećenici i redovnici podržavali ustaški pokret, a opet dosta ih je bilo i nakon rata među komunistima - mnogi su izdali Stepinca pristupajući onom društvu za koje je Stepinac naredio da se ne pristupa... ah, to je bilo takvo vrijeme - netko je pristupio radi uvjerenja, a netko da sačuva živu glavu i ne završi u logoru).

U vezi "bliže prošlosti Domovinskog rata i privatizacije" - taj dio uopće ne razumijem što želiš reći.

Šta bi ti s Olujom? Da se Crkva ide nekome ispričavati zbog Oluje ili da osudi Oluju?
I de "oladi" malo s takvim načinom obraćanja - nisi zanimljiv, uvredljivo je, koliko god to maskirao "slatkim" izrazima.

A, to je na stvari, dakle. Neki Srbi (agresori) bi kmečanje malo razvlačili i po vjerskim forumima.
Pa, reci odmah tko si i šta si, legitimiraj se da ljudi odmah znaju s kim imaju posla.

Ne bi se baš reklo srčeko, još tu ima puno toga...pokajanje za Jasenovac i molitva za oprost je prvi korak srčeko drago.
A Oluja i ljudi koji je noć progutala npr. obitelj Zec i razni sejlotepi i sl.
Što ti to znači da su izdali Stepinca?
Kakve on ima veze sa ovom temom srčeko.

Kakvo srčeko?? U nedostatku argumenata počinješ nasmijavati...
Kakve veze ima Crkva sa navedenim zločinima?
U raspravama se uvijek vrtiš u krug i sve vraćaš na Jasenovac i molitvu za oproste... Oprosti, već viđeno!

Pitaš, kakve veze ima Stepinac s ovom temom?
Pa ima, jer je na vrijeme upozorio da su se komunisti udružili s masonima i znao je što su željeli napraviti od Crkve u Hrvatskoj.
Zato je svećenicima dao jasne upute... A i oporuka mu je aktualna i u današnje vrijeme.