|
Djelovi Ivančićeve knjige`Za bolji svijet` o blagoslovu kao snažnoj pokretačkoj sila - proizašle iz Krista
....
Razni ljudi različito "zrače". No temeljno je u njima ono božansko zračenje; jer, ukoliko su egzistencija i ukoliko postoje, oni su od Boga.
Karlfried Dürckheim je napisao da stvari i bića nešto osobito isijavaju. Drugačije međutim zrače zdravi i dobri ljudi, a drugačije bolesni i loši ljudi. Jedno je zračenje stana, a drugo laboratorija; jedno zračenje bolnice, a drugo kazališta.
Postoji i mračno zračenje. Ono je drukčije od zračenja čovjeka koji je nesretan, bolestan i lošeg raspoloženja. To je, naime, kaže Durckheim, mračno zračenje zla i Zloga; demonsko, dijabolično, razorno zračenje onoga koji se svemu pozitivnom ruga. Dürckheim piše doslovno: »Postoji razarajuće zračenje u ljudima, stvarima i prostorima koje su zauzele mračne sile«.
Ljudi mogu silovito zračiti, kako dobro tako i zlo. Možemo to nazvati blagoslovom i prokletstvom. Dakle i onda kad toga nismo svjesni, mi zračimo oko sebe.
Čovjek ne ižarava samo ono što on jest nego i ono što nosi u sebi. Ako je u njemu svjetlo, onda tama od njega bježi. Ako je on tama, tamu unosi u svijet.
Da bi čovjek nesvjesno blagoslivljao, treba ne samo biti nego i imati blago u sebi. To blago je sve ono što je dobro i pozitivno, jer sve dobro dolazi od Boga koji je dobar.
»Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene« (Jak 1,17). Dok čovjek nosi u sebi pozitivno i dobro, doklegod nosi poštene, pravedne, perspektivne i praštajuće misli, on je u Bogu i Bog je u njemu. On tada zrači Boga. Gandhi je govorio da on više vjeruje u snagu pozitivnih misli nego u snagu pisane ili izgovorene riječi. Čovjek naime misli ono što je u njemu. Njegove misli zrače i stvaraju ozračje koje se naziva duhom vremena ili nazorom na svijet.
(...)
sus Krist zrači u sva vremena i sve prostore. »Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak« (Otk 22,13). On sve drži u sebi i sve podiže. On je gospodar svih vremena i svih prostora; u njegovoj ruci je sudbina svakog čovjeka i tok ljudske povijesti. »On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. U njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu. On je Glava Tijela Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak.(...)
Jer, svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu i po njemu - uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima« (Kol 1,15-20).
Isus je središte svega zbivanja, ključ za rješenje svih egzistencijalnih zagonetki i nosilac povijesti. On je Bog i čovjek; zato jedinstveno zrači u čovječanstvu i na čovječanstvo. On je jedina mogućnost novog čovjeka i boljeg svijeta. On je svemoćni blagoslov koji zrači spasom u svakog čovjeka i prožima sve što postoji; kako mrtvu prirodu, biljke i životinje, tako i ljude. Sve je po njemu stvoreno i sve je u njemu učvršćeno. On je svjetlost svijeta. On je život koji struji posvuda, istina koja ispunja spoznaje ljudi i put na koji se svi usmjeruju. Od njega smo započeli veličanstveni hod ljudske povijesti i u njemu idemo. On je početak i cilj, smisao koji privlači sve. Od njega zrači svemoćna ljubav koja sve suobličuje njemu, kaže Teilhard de Chardin. Sam Isus je veličanstveno ižaravanje blagoslova koji u sve ulazi, sve drži, sve vodi i sve prožima. On je jedinstveni blagoslov i jedinstveno bogatstvo koje nam je poslao Otac.
U njemu nas je Otac »blagoslovio svakim blagoslovom duhovnim u nebesima. U njemu nas je izabrao prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu... na hvalu Slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome u kome, njegovom krvlju, imamo otkupljenje, otpuštenje prijestupa po bogatstvu njegove milosti« (Ef 1,3-7).
Taj blagoslov koji na nas silazi je toliki da smo po njemu preobraženi u djecu Božju, zamilovani i pomilovani, te da je bogatstvo Božje miline na nama(...)
sve nam je darovao Bog. Ukoliko živimo povezani s Bogom - izvorom nas samih, mi smo pobjednici u svijetu. Ako zahvalno prihvaćamo sve što nam je Bog dao, tad se punimo blagoslovom. To je temelj svega dobra.
Priroda je dobro Božje stvorenje. Što je čovjek više upija, to postaje sposobniji za blagoslov. Dosta je promatrati prekrasan cvijet, planinska prostranstva, ljepote uvala i jezera, proplanke i razdolja, rijeke i šume, i već je duša puna ushita, radosti i optimizma.
Promatramo li dijete u igri, osjećamo da je život čudesna igra i da pretjerana briga nije na mjestu.
No, moguće je upiti i ružne doživljaje, prizore i slike iz svijeta. Oni nas tada pritišću, more i muče. Moguće je da i zli događaji uđu u naš vidokrug, odijele nas od Boga i zrače nesreću. Nečista savjest grize i razara dušu. Nepravedno djelo uvlači strah i mržnju u međuljudske odnose. Podsvijest pohranjuje dobre, ružne i zle sadržaje te iz njih zrači na naš vlastiti život i na druge oko nas.
Važno je ružne i zle sadržaje odstraniti ili prevladati dobrim, čistim i lijepim sadržajima.(...)
Najkraći put do siromaštva i praznine u životu jest škrtost.
Stoga budi rijeka koja stalno teče. Veći dio svijeta je gladan i siromašan, jer oni koji su bogati ne daju drugima, nego Božje darove zadržavaju samo za sebe. Ti budi rijeka, i tvojim će životom vječno teći bogatstva. A najveće bogatstvo je u tome da nahraniš gladnoga, ohrabriš klonuloga, odjeneš gologa, utješiš tužnoga, te da prepoznaš brata u svakom čovjeku. »Štogod učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste« (Mt 25,40). Bog kojemu daješ što si od njega primio, nagradit će te preobilno.
Biti blagoslovljen znači biti u Božjoj zaštiti, skrbi i radosti. No proklinjući, mi sami bivamo prokleti. Zlo koje drugom želimo ili činimo, pada na nas i nas gazi. Zato se zlo ne može uništiti mržnjom i nanošenjem zla drugima, nego samo praštanjem i dobrim djelima. Čovjeka koji čini dobro, ništa ne može savladati; takav čovjek ne može propasti. Onaj pak koji čini zlo, već je propao. On je na strani pakla. To jednako vrijedi za pojedince, za skupine ljudi i za narode.
Tajna uspješnog života je u blagoslivljanju. Tajna radosti je u davanju. Tajna izvorne vjere je u životu za druge. Tajna stostrukog primanja je u odricanju. Bog se ne da nadmašiti. Na taj način oko nas raste prostor svjetla, zdravlja i mira. Tako svijet postaje bolji.
|
Login
Registracija
FAQ
Traži
