Citat:
Moduse, otišao si u filozofiranje. Kada Crkva upotrebljava izraz prirodno misli prije svega na Božji plan, a ne na ono što se tebi ili nekome drugome čini da je prirodno.
Pazi, nalaziš se na prilično skliskom terenu, kada spominješ ''Božji plan'' u kontekstu prirodnosti, jer ukoliko sve one stvari koje sam nabrojao (1-12, ustvari plodovi ljudskog uma) nisu Božji plan, onda su implikacije te činjenice strašno teške ne samo za svjetovno društvo već i za samu crkvu.
Da pojasnim, ako crkva ''prirodno'' veže vrlo usko uz Božji plan (makar izgleda da to nigdje jasno ne navodi, neznam čemu takva dvosmislenost), onda ispada da ništa drugo nije prirodno, dakle da ništa drugo više nije od Boga, čak ni ljudski mozak, ni ljudska genijalna otkrića kroz povijest (da, tu spada i ono o pravoj naravi Zemlje u svemiru).
Ako nešto nije od Boga,
ne može biti samo po sebi i tada automatski postaje od nečastivog (plod zlih sila).
I onda dolazimo do apsurda, prema kojemu ispada da je skoro cijelu prirodu, sve ljudske genijalne zamisli, apsolutno sve što je čovjek ikada stvorio, smislio i saznao, ustvari od nečastivog a mozak kojim je sve to učinio, Božji je dar.
Tada nastaje veliki problem (paradoks o kojem govorim), jer ako prihvatimo tezu da je ''prirodno'' vezano uz Božji plan dakle ograničeno na stvaranje čovjeka (što se implicira zabranom diranja u način oplodnje), onda ispada da je Bog stvorio čovjeka i dao mu fantastičan mozak a mozak je isključivo aparat nečastivog.
Cijela se filozofija svede na puno puno jednostavnije pitanje;
ako je ''Božji plan'' ograničen na oplodnju, dal' to znači da Bog kroz cijelu povijest ni najmanje nije utjecao na nastanak genijalnih i za čovječanstvo važnih ideja, izuma, znanstvenih saznaja te što je onda sa Duhom svetim, ima li onda uopće smisla govoriti o njegovom djelovanju na sve što čovjek radi?
Time se opet vračamo na pitanje, ako već nije Bog a tko je onda utjecao na sve to, a kako znamo da čovjek nije sam po sebi, jedina je preostala opcija nečastivi i vračamo se našem gornjem apsurdu gdje od Boga stvoren mozak proizvodi dominantno sotonske ideje, što je nemoguće i što je apsolutno apsurdno.
Ako je pak to nemoguće (a jest), onda moramo prihvatiti činjenicu da nema nikakve razlike između bilo kojeg ljudskog dostignuća (one točke 1-12) i novih (sa)znanja o umjetnoj oplodnji a opet, crkva nigdje ne osuđuje gradnju tenkova i masovnog naoružanja (Barem ne u Katekizmu), ali vrlo žestoko osuđuje umjetnu oplodnju čak i u slučaju ovakve vrlo blage metode.
Zdravorazumskim razmišljanjem dolazimo do šokantne spoznaje, prema kojoj je manji grijeh proizvoditi cigarete (i time ubijati milijune ljudi) i oružje (kojim se opet ubiajju ljudi) nego izvršiti umjetnu oplodnju inseminacijom.
Citat:
Isto tako, što se tiče inseminacije, onome tko razmišlja o tome ništa neće značiti ni moje ni tvoje mišljenje, već stav liječnika i Crkve (ako je vjernik).
Nebih se složio, pravi će Katolici odustati od takve metode samo zbog toga što kaže crkva (Katekizam) i pod cijenu vlastite nesreće i patnje.
Osobno ni ja to nebih učinio, ne zato što s entuzijazmom podupirem takvo učenje crkve, već zato što sam vjernik i poštujem naredbe (da, nemam ni najmanje naklonosti takvim učenjima, već me samo puka prisila crkve tjera na prinuđeno izvršavanje naredbi, kao što vjerujem da je slučaj i kod mnogih drugih ljudi).
Citat:
Inseminacija može biti homologna ako je sjeme muževljevo
Pogledaj prvi članak, čini mi se da sam dobro naglasio da se
inseminacija vrši između bračnih partnera, dakle da se koristi muževo sjeme.
Citat:
ili heterologna ukoliko je uzeto od nekog davatelja, pa se prema tome razlikuje i moralna dopuštenost tih metoda. Heterologna inseminacija je "teško nemoralna" jer vrijeđa "pravo djeteta da bude rođeno od oca i majke koje poznaje i koji su medju sobom vezani ženidbom."(KKC 2376)
Lijepo rečeno, ali u Katekizmu se ne pravi nikakva osobita razlika između te dvije vrste inseminacije, već se zabranjuju obje, pa je smiješno da uvodiš razliku između ta dva oblika.
Citat:
Crkveno naučavanje o braku kaže da postoji "neraskidiva povezanost, koju je Bog htio a čovjek je ne može svojevoljno ukinuti, između dvostrukog smisla bračnog čina: smisla sjedinjenja i smisla rađanja".
Zato se ni unutar braka "ne može dopustiti homologno umjetno osjemenjivanje,
izuzev u slučaju kad tehničko posredovanje nije nadomjestak bračnome činu
nego se javlja kao olakšica i pomoć da bi on postigao svoju prirodnu svrhu." (Donum Vitae, 6)
Crkveno je naučavanje nekoč tvrdilo da je Zemlja u centru svemira i da oko nje kruže sve zvijezde i planeti svemira, mislim da je to sasvim dovoljno a vjerujem da je se i tada takvo učenje objašnjavalo
Božjim htijenjem da Zemlja bude najvažnija ''kuglica'' u svemiru, vjerojatno se govorkalo u konzervativnim krugovima; ''pa tko su onda ovi bedaci znanstvenici koji žele izopačiti Božji naum, koji donose dekadentno novo doba, suradnici nečastivog...itd''.
Kako znamo, naposlijetku je crkva ipak shvatila da je Bog imao malko drugačija htijenja po pitanju položaja Zemlje u svemiru, promijenilo se crkveno učenje a gle nije svijet propao, crkva i poslije toga postoji te djeluje i danas, naravno ovaj joj argument i danas šteti a nije moralo biti tako.
Jednako tako, moram primjetiti kako je stariji oblik crkvenog učenja (tumačenja) spolnog čina navodio samo jedan smisao tog čina, prokreaciju, to se vidi i iz stavova nekih velikih Katoličkih mislilaca prošlih stoljeća prema kojima je seks uglavnom smatran nemoralnim činom ali nužno potrebnim zbog prokreacije, dakle tmačenje se i po tom pitanju mijenjalo kroz povijest, naposlijetku su crkveni oci shvatili da je i ''sjedinjavanje'' izuzetno važna komponenta bračnog života.
Prema tome, čini mi se da je ovdje riječ o stalnim procesima i promjenama a ne o zacementiranim i ožbukanim zidovima.
Ali dobro, ako već tumačimo što je sve Bog htio, onda moram primjetiti da je Bog vjerojatno htio i da ljudi privređuju teškom mukom i znojem (barem nam je tako rečeno, kada smo istjerani iz Raja) i da žene rađaju u teškim mukama.
Kako znamo, čovjek je doskočio to ''teškom radu'' i danas sve radi sa vrlo modernom mehanizacijom, svemirskom tehnologijom skoro bez i najmanje muke a u budućnosti više neće ni morati recimo ići na polje, jer će takve poslove za njega raditi roboti u suradnji s drugim dovoljno sofisticiranim strojevima.
Suvremena medicina pak značajno olakšava i ublažava bolove i muke rađanja.
Također, siguran sam da su prilikom stvaranjem ovog svijeta stvorene i bakterije, dakle
Bog im je dao neku svrhu, svi znamo koju, redukciju slabijih jedinki, no i tome smo doskočili i sada uglavnom uspješno suzbijamo bakterije.
Također, Bog sigurno nije htio da se ljudi međusobno ubijaju, pa svejedno danas postoje sofisticirane industrije oružja, industrije cigareta, alkohola, sveprisutni stres koji ubija, zagađenje okoliša koje ubija itd..
No, u Katekizmu KC nigdje ne piše da je nemoralno koristiti mehanizaciju za obrađivanje zemlje, da je nemoralna suvremena medicina, da je nemoralno proizvoditi oružje, prodavati cigarete, ljude tjerati do ruba živčanog sloma radi profita (stres).
Kako to? (iskreno sam šokiran tom činjenicom)I sad se pitam, jesu li promjenjiva Božja htijenja ili su promjenjiva ljudska tumačenja Božjih htijenja?
Nakon kraćeg razmišljanja, siguran sam da je Bog nepromjenjiv, jednako sam tako siguran da čovjek nikada neće moći proniknuti u sva Božja htijenja, jer kad bi to
nesavršeni čovjek uspio, bio bi to eksplicitan dokaz da Bog nije neograničen te samim time ni svemoguć ni savršen, a ja ipak vjerujem u svemogućeg i savršenog Boga.
Citat:
Dakle ovaj postupak može biti moralno dopušten kod homologne primjene ali samo ukoliko pomaže bračni čin ali nikako ukoliko ga zamjenjuje, ako je uopće znanost trenutno dovoljno napredna da to stvarno omogućuje.
Inače, ovo što si napisao stoji samo sa sobom u kontradikciji jer ovdje kažeš ''ukoliko pomaže bračni čin ali nikako ukoliko ga zamjenjuje'', iz toga se može zaključiti kako se brači čin sastoji samo od ''sjedinjavanja'' (ali ne i rađanja) jer kako ti kažeš, ''ali nikako ukoliko ga zamjenjuje'', no ovdje se zamjenjuje samo jedan dio bračnog čina, to jest prokreacijski dio a ''sjedinjavanje'' nije narušeno (supružnici i dalje noramalno vode ljubav, ali ne mogu bez pomoći začeti dijete), dakle bračni je čin samo potpomognut medicinom.
A riječ ''sjedinjavanje'' crkva kao i u mnogim drugim slučajevima, nije objasnila dovoljno precizno, jer po današnjem tumačenju Katekizma sjedinjavanjem se može smatrati i spajanje jajne stanice i spermija koji pripadaju supruzi odnosno supružniku, a budući da je riječ o ljudima koji se vole i koji inseminaciju vrše isključivo iz prirodnih razloga (nastanak novog života) sjedinjavanje, kako je danas definirano, posve je ostvareno.
E sada Katekizam je mogao biti i precizniji, pa je moglo pisati kako se bračni čin sastoji od ''fizičkog i emotivnog sjedinjavanja te prokretivnog dijela'', e onda bi stojalo sve ovo što se u Katekizmu navodi protiv inseminacije.
Neznam, jel imaš kakvih prijedloga, možda da se u muško tijelo ugrade neki umjetni dodaci koji će omogučiti snažniju ejakulaciju, te neki uređaj koji bi izdvajao zdrave primjerke spermija?
Znači ovako, bilo bi manje neprirodno i u posve u duhu potrebe bračnog sjedinjavanja, kada bi muškarac bio prerađen u neku vrstu kiborga (tako se nazivaju ljudi koji imaju mehaničko-elektroničke dodatke tijelu) to jest kada bi u svom tijelu nosio veliku količinu visoke tehnologije, samo kako bi sve bilo ''po pravilu''?
Na kraju, nemoj se ljutiti ovdje sam samo iznjeo neke probleme koje imaju ljudi koji se protive crkvenoj dogmi o umjetnoj oplodnji, to su problemi ljudi koji nažalost (ili na sreću) imaju takav um da mogu postaviti takva logična pitanja na koja nažalost iz crkve ne dolaze i logični odgovori, a ima jako puno ljudi koji postavljaju ovakva pa i teža i još daleko logičnija pitanja.
To je problem crkve, ljudi danas razmišljaju i trebaju logične odgovore, ali ih ne dobivaju.