Katolički odgovori

Što misliš pod pojmom "spremnost za brak"

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Definicija spremnosti za brak bila bi razumijevanje dužnosti i odgovornosti vjernika koji želi u njega ući, te formiranja uvjeta da se te dužnosti mogu činiti. Isto kao što možemo ući u seksualni odnos nespremni, pod pritiskom okoline i vlastitog nagona, u brak možemo ući ne razumijevajući njegovu ulogu u našem životu.

Ove postove sam izdvojio sa teme „Seks, Bog i brak“ jer mislim da vrijedi popričati i o tom problemu s šireg aspekta a ne samo sexa.

Kad se čovjek suočava sa samim sobom definitivno si postavlja i ovo pitanje je li spreman za brak?
Danas ljudi sve stariji stupaju u brak. Zašto je to tako? Jesu li zbog toga brakovi kvalitetniji? Koliku ulogu u tome ima sebičnost i navezanost na roditelje pogotovo majku.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Mišljenja sam da se ne mora vršiti psihičke, duhovne i fizičke pripreme za brak
U vrijeme kada sam ulazio u brak nisam bio neki vjernik. Imali smo pripremu za brak kod našeg župnika, ali u to vrijeme mi to nije puno značilo. Zato pretpostavljam da i današnjim parovima koji nisu susreli Gospodina to puno ne dolazi u njihova srca. Važno je samo oženiti se u crkvi...kao što je i meni bilo.
Međutim, što se tiče ulaska u brak, itekako sam dobro znao da to želim, da mi je to put. Pošto sam imao 22 g. nisam puno razmišljao o svojoj spremnosti, zrelosti i odgovornosti. Mislim da treba razmišljati, ali ne i pretjerivati jer tada čovjek već počne računati i sve više ga je strah neizvjesnosti. Ja sam se samo pustio...i nisam nikad požalio. Iako je bilo teških i kritičnih trenutaka, gledajući sa današnjeg gledišta, u svemu tome smo nešto naučili, otkrili, promijenili, tražili, našli i idemo dalje kako Gospodin hoće, jer to je savršeno za nas...
Mislim da je Bog davno odredio tko je za koga i da se to, ako se želi, može osjetiti. Što si stariji, to je teže, iako ima iznimki. Čovjek (žena) u pravilu, što više ulazi u zrelost podložniji je utjecaju komformizma, straha od novih situacija, mijenjanju osobnog mišljenja i stavova, okoline, navika...postaje sebičniji u smislu djeljenja života. To se uglavnom odnosi na ljude koji nisu doživjeli osobni susret sa Isusom.
Ukratko: "Prepusti Gospodinu putove svoje i On će sve voditi...", a i osposobiti te da budeš supružnik i roditelj.
Dobro je netko rekao: Brak je kao kuća koja se ne gradi u jedan dan, već dugo vremena, red po red cigle. Oni koji očekuju da na sebi ne treba ništa raditi kad se jednom uđe u brak i misle da sve mogu pripremiti prije, grdno se varaju Tek tada počinju kušnje i izlaze nove i nove stvari za koje nismo ni znali da ih nosimo i kojih se treba riješiti i ići dalje.

Malo sam se zanio, ali samo znam da brak bez Boga možda može opstati, nikako i uspjeti.
Bez Njega ne možemo učiniti ništa.

_________________
Blagoslovljen budi Bog!

Tu bi se dalo naširoko razglabati...
To je dosta raširen problem kojeg je malo tko svjestan. Majke su nesvjesno sklone u jednom od svoje djece tražiti muža (ako muž iz bilo kojeg razloga ne zadovoljava postavljene kriterije) i dodijeliti mu tu ulogu. To može biti i kćer.
U svojoj okolini vidim da osobito majke koje su ostale udovice ili rastavljene, često nakon muževljeve smrti ili rastave odaberu jedno svoje dijete koje će "zamijeniti" muža u smislu da postane glava kuće, brine se za nju, vrši muške poslove (ako su sve kćeri i kćer može vršiti tu funkciju), tješi ju itd. To može biti toliko jako da se majka, opet ponavljam, nesvjesno, počne miješati u brak svoga djeteta i preuzimati svoje dijete. Može se dogoditi i rastava braka, jer npr. snaha osjeti da nešto nije u redu i da se majka stalno nameće, stvari se odvijaju jako perfidno i teško je išta dokazati, ali sinu tu nema ništa sumljivo i pomalo se između njih stvori razdor.
Ako dijete nije oženjeno, majka će ga teško "pustiti" od sebe, čvrsto ga veže.

Tu sad ima i druga strana medalje, a to je što se dogodi u djetetu i kakvu on sliku stvori o svom budućem supružniku. Traži svoju majku ili oca u partneru i očekuje od njega sličan sustav ponašanja, samo takav sustav ga zadovoljava i razočaran je u supružnika i brak, ako to tako ne biva.

_________________
Blagoslovljen budi Bog!

Ja sam naveo vlastiti primjer, ali možemo ga i poopćiti. Razvojem tehnologije, uspjeli smo mnogo učiniti za današnji svijet, ali smo i pred generacijama koje dolaze postavili "teške" zahtjeve što se tiče obrazovanja. Danas se sve više traži obrazovanje u životu, a i ljudi su željni više znati- i ovo ne mora nužno biti nešto sebično. Danas se već u Hrvatskoj raspravlja o obaveznom srednjoškolskom obrazovanju, što znači da će započinjanje obitelji biti još teže, jer neke stvari jednostavno idu svojim tokom.

Život je i danas poprilično kompliciran, i za brak kako ga mi doživljavamo treba određena doza ozbiljnosti i zrelosti. Ima mnogo ljudi koji čak i s trideset godina vidljivo nisu spremni predati se i uspostaviti odnos koji će svojom kvalitetom odoliti vremenu. Mnogo je brakova završilo rastavljeno jer su ljudi mislili da su spremni, iako nisu bili. Zašto se rastati, kad se može biti strpljiv?

Mišljenja sam da se ne mora vršiti psihičke, duhovne i fizičke pripreme za brak

Ja bih se složio s tobom ali činjenica je da ljudi sve kasnije stupaju u brak. Pa ta nespremnost može biti posljedica psihičke, duhovne i sociološke prirode.
Psihološke su razne navezanosti od roditelja do konfora.
U duhovne bi spadala ne briga zbog grijeha u koji se upada konzumirajući predbračni sex, i druge neurednosti. Ali i ne znanje koji je čovjekov poziv u životu.
Sociološke bi bile školovanje, samostalano stavanje, zaposlenje obaju bračnih drugova itd.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Eto, ne slažemo se, iako imamo ista vjerovanja o ulozi braka u vjerskom životu. Ja ne velim da se radi ovdje o nekakvoj nespremnosti iz strane konfora ili sebičnosti- velim da ljudi objektivno kasnije sazrijevaju danas jer smo takva kultura i takvo društvo. Na kraju krajeva, u doba apostola ljudi su se znali ženiti u doba koja danas zabranjujemo zakonom jer bi se radilo o pedofiliji. Već je ovo dokaz da su tadašnje vrijednosti bile mnogo drukčije.

Psihološka priprema za brak je prihvatiti činjenicu da brak nije idealističan odnos, kakvim ga znamo poimati u mladosti. Treba mnogo strpljivosti, empatije, razumijevanja i tolerancije u braku ako želimo da bude na Kršćankim vrednotama. Razviti ove karakteristike u današnjem svijetu zahtijeva mnogo iskustva, a iskustvo se dobiva vremenom.

Duhovne pripreme uključuju shvaćanje duhovne dimenzije braka. Braka koji nije samo slovo na papiru, već mističan odnos koji ujedinjuje muškarca i ženu na načine koji nisu dostupni umu.

Ovdje treba reći da je seks prije braka grijeh, ali ideja da bi smo se trebali ženiti prije sazrijevanja ne bismo li pobjegli od napasti je opasan miks priorieta. Stupanje u brak ne smije biti bijeg od kušnji, već volja ljudi da se predaju u potpunosti, od kojih je seksualnost tek jedan dio.

Sociološke sfere braka su prilično objektivne. Možemo pričati i o njima, ali mislim da nisu toliko bitne, jer moguće se oženiti i prije dobivanja posla ako zrelo poimamo svoje odgovornosti.

Sinke, uvjeti koje navodiš bili bi, po načinu na koji si ih opisa u prvom dijelu posta, ono što se u pravu zove poslovna sposobnost, naravno da su ti uvjeti bitni, međutim rekla bi da je za brak potrebno više.

Ne shvaćam ovaj dio formiranja uvjeta da se te dužnosti mogu činiti, ne znam što misliš pod tim.

_________________
...i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

Nije tragedija ako se ne slažemo. No da vidimo u čemu se to ne slažemo. Prvo mi je važno da uočiš da se ovdje govorilo o tome da je specijalna priprema nepotrebna a ne da je svaka priprema nepotrebna.
Mogli bi recimo vidjeti da li je realno to što danas kasnije sazrijevaju i što se tom kasnijim sazrijevanjem dobilo, na društvenom osobnom i svakom drugom planu.



Slažem se no i danas postoji tendencija (po meni potpuno neopravdana) da se tolerira sve ranije stupanje u seksualne odnose dok se brak odgađa. I tu ima prostora za promišljanje zašto je to tako.


Valja isto znati da brak nije idealno stanje koje nastupa i ako netko misli da će dobrom pripremom riješiti sve nesuglasice i osigurati idealan brak grdno se vara. Nisam protiv pripreme ali ona ne bi smjela biti toliko duga i prvenstveno bi trebala ići za tim da se muškarac bez ikakvih predrasuda priprema pomagati ženi u kućnim poslovima i odgoju djece dok žena treba naučiti razumjeti kako muškarac razmišlja i djeluje. Čini mi se da su to dva pitanja koja najviše fale. Oboje se moraju pripremati na to da u braku ima nerazumijevanja i problema ali da se zbog toga njega treba plašiti. Sve to se mora obavljati dok se čovjek školuje, studira ne treba za to neko posebno ekstra vrijeme.


Tu bih još nadodao postati svjestan da je brak institucija koja je od Boga blagoslovljena i da se njegova pomoć u problemi treba tražiti i u njega se pouzdati.


Slažem se ali treba postaviti realne vremenske okvire.

Slažem se potpuno.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Može- ja velim da je realno Pripreme za brak dulje traju, i ovdje ne govorim o "specijalnim".

S ostatkom posta se slažem.

Ok idemo onda vidjeti koji su to realni i objektivni rokovi. Dakle govorim načelno bez da ikoga prozivam, osuđujem ili namećem svoj stav.
Uzmimo školovanje jer si ga i ti spomenuo kao jednog od činitelja kasnijeg sazrijevanja.
Dakle srednja škola se završava s 18 godina i dio populacije s tim završava školovanje. Dakle tim ljudima je realno dati još tri godine da se zaposle i doškoluju kroz koji tečaj recimo da sazriju. Dakle njih se sa 21 godinom može potpuno smatrati zrelima za brak. To ne znači da se oni do tada trebaju oženiti ali da ih se realno može smatrati zrelim to sigurno.
Dio populacije će završiti prediplomski (po Bolonji) što je još tri godine (18+3) dakle 21 godina završetka školovanja. Međutim ovaj dio populacije u te tri dodatne godine školovanja isto tako i sazrijeva ako ništa zbog iskustva. No kako je Bolonjska reforma na početku i dok ljudi nađu svoje mjesto dajmo i njima još 2 godine pa ih onda smatrajmo zrelim. Dakle to je 23 godine.
Treći dio populacije će završiti diplomski studij što je još 2 godine (18+3+2) dakle oni završavaju školovanje s 23 godine u tom vremenu i sazrijevaju no dajmo i njima još dvije godine da se snađu to je 25 godina. Dakle krajnja granica da se ljude treba smatrati nezrelim je 25 godina.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Iz navedenog se čini da brojke idu meni u prilog. Ako je osoba zrela s 21 godina, realno je da ljudi danas kasnije sazrijevaju i da količina znanja koje smo otkrili nužno mijenja naš pristup spremnosti za brak. U kulturi i dobu u kojem je pisano Pismo, recimo, ljudi su se ženili s 13 godina. Jedan od razloga zašto se je ovo moglo bila je i obrazovna situacija, gdje su u glavnini slučajeva djeca nastavila zanat roditelja. Organizirano školstvo nije bilo poznato u obliku koji je karakteristika našeg društva i naše kulture.

U visokom školstvu moguće je da će čovjek duže studirati, prosjek je 5-7 godina. Uzmemo li u obzir da možda odmah ne upišu fakultet koji žele, ovo su dodatne godine. Nakon što im pružimo još par godina da se "snađu" financijski, dolazimo do zaključka da je čovjek zreo (samo u školskom kontekstu) s tridesetak godina.

Naravno, u budućnosti možemo očekivati da će ljudi još kasnije ulaziti u brak, budući da moraju naučiti još sustava tehnika i tehnologija. Sjajan je primjer pokušaj da se u Hrvatskoj uvede obavezno srednješkolsko obrazovanje- jer osnovno jednostavno kaska za svakodnevicom.

Ja sam htio prikazati stvari kakvima jesu i bio darežljiv u godinama jer moglo se to i restriktivnije prikazati, dakle i ti misliš da su realne, doduše misliš da idu u prilog tvojoj tezi ali to ostaje za vidjeti, zar ne?
Mislim da si pogriješio s godištem ženidbe iz vremena pisma. To je ipak bilo od 15 do 18 godina. Gdje si pročitao 13?


Kako si sad došao do 30 godina za zrelost?
Pa kad bi i uvažio ove tvoje navode naglašavam, postotak visokoobrazovanih u populaciji od 25 do 29 godina se kreće od 14, 5 do 17%, uzmimo da je 20% (jedna petina) dakle ne bi se moglo reći za sve da sazrijevaju kasnije.


To definitivno nije razlog za kasniji ulazak u brak, jer se u budućnosti neće nikada sve moći naučiti (tako je uostalom i danas) već se to učenje odvija kroz koncept „cjeloživotnog učenja“.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

U Katoličkoj enciklopediji. Navodi se čak da je Marija rodila Isusa s trinaest ili četrnaest godina, znači da su se žene možda udavale i ranije.


From the age at which Hebrew maidens became marriageable, it is possible that Mary gave birth to her Son when she was about thirteen or fourteen years of age. No historical document tells us how old she actually was at the time of the Nativity.
http://www.newadvent.org/cathen/15464b.htm



Podcrtao sam da je čovjek koji ne krene stopama visokog školstva zreo već s dvadesetak godina, barem što se obrazovanja tiče. Ali ako 20% ljudi sazrijeva kasnije isključivo radi školstva, ovo je već sasvim velika brojka. Dapače, možemo reći da je i mnogo veća, jer ima mnogo ljudi koji napuste studij nakon par godina i u anketama nad stanovništvom navode se kao srednja stručna sprema.

Ako je čovjek "optimalno" završio faks s 25 godina, i ovo je tek jedan stavak u "spremnosti za brak". Možda će trebati još neko vrijeme da počne zarađivati za život, a i kad ovo postigne, možda neće naći partnera odmah. I nakon što se upoznaju, i stvari krenu svojim tokom, opet će trebati neko vrijeme da se veza pokaže kao čvrstom za brak. Tako da je prilično normalno da ljudi ulaze u brak s tridesetak godina.

PS:
Inače, zašto bi se ljudi trebali ženiti ranije, uopće? Istina je da bi tako riješili problem seksualnih napasti, ali brak nije zamišljen da spasi od napasti tijela, već da sakramentalno ujedini Boga, muškarca i ženu u savez ljubavi i poštovanja pred izazovima vremena u budućnosti. Što Bog spoji- čovjek neka ne rastavlja. Ali niti ne komentira .



Prije su poljoprivrednici trebali znati tek prepoznati vrijeme za žetvu, i naporno raditi na svojim gospodarstvima. Danas već dolazi do potrebe za znanjem osnova genetike i mehanizacije, a znanja će se i dalje povećavati.

Dakle, ne trebamo svi znati sve . Upravo suprotno, svatko će morati znati više o tome čime se bavi, do mjere da će morati duže vrijeme provesti na školskoj klupi. Zato se radi program obaveznog srednjeg školstva. Da i poljoprivrednik i kulturanjak ima veće "osnovno" obrazovanje.