Katolički odgovori

Naravno da je teorija velikog praska podložna i kritici i preispitivanju i sumnjičavosti u znanstvenom smislu, ali samo želim reći da se ne može tvrditi da velikog praska nije bilo samo zato jer se ne spominje u Bibliji. Nadam se da razumiješ što želim reći i voljela bih od tebe čuti i nekakvo duhovno obrazloženje samog postojanja, a i nastanka svemira.

Mene zanima kakav Crkva ima stav prema izvanzemaljskom životu. Ima li ga uopće?

_________________
Sjeti se - Bog je sve nas stvorio, Krist je za sve nas raspet na križu. Nisu li to dovoljno dobri razlozi za zajedništvo i ljubav?

Da se ne ponavljam, baci oko na moj post otprije nekoliko mjeseci.

Opa, nisam to vidjela.. Sad ću malo to proučiti Hvala

_________________
Sjeti se - Bog je sve nas stvorio, Krist je za sve nas raspet na križu. Nisu li to dovoljno dobri razlozi za zajedništvo i ljubav?

Čemu trošiti tone riječi, papira i drugih medija za objašnjavanje zašto su navedene hipoteze neodržive jer za pobijanje tih "vrlo klimavih" hipoteza je najbolje čvrsto znanstveno dokazati kako su Zemlja i biljke na njoj stvorene prije Sunca, Mjeseca i zvijezda. Mislim kako to, uopće ne bi trebao biti problem?! Pitanje je samo što se čeka s tim?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Najjednostavnije rečeno, Crkva ne potvrđuje postojanje vanzemaljaca niti ne vjeruje „senzacionalnim otkrićima“ raznih znanstvenika koji tvrde da vanzemaljci negdje MORAJU postojati. Teologija se zasada ne bavi time, osim kada neki zaljubljenik u astronomiju, kao što je npr. isusovac Guy Consolmagno, astronom u Vatikanskom opservatoriju daje intervju i odgovara na ovakva hipotetska pitanja:

"Crkva nas uči kako je čovjek dijete Božje. Ako vanzemaljci uistinu postoje, trebamo li ih smatrati našom braćom?

Svi smo mi Božja stvorenja. Prema svetome Tomi Akvinskome, svako biće obdareno sviješću o drugima i samosviješću, koje je sposobno druge ljubiti, ili ih, pak, odbaciti, posjeduje sve temeljne odlike ljudske duše te se u tom smislu može smatrati kako je stvoreno 'na sliku i priliku Božju'.
To znači da, ukoliko bi vanzemaljci posjedovali ta svojstva 'inteligencije' i 'slobodne volje', ne samo što bi bili naša 'braća', već bi ujedno s nama dijelili i udio u 'slici i prilici Božjoj'."
http://www.ver.hr/casopisi/2010_11/11_2 ... ervju.html

Dobro je znati da Crkva inače blagonaklono ne gleda na razne priče ljudi, pa čak i kršćana, o tome kako su imali susrete s vanzemaljcima, neki čak i sa mrtvim vanzemaljcima.

„Riječ je o vrlo popularnom shvaćanju karakterističnom za New Age. Obično se manifestira kroz ono što se naziva channeling (kanaliziranje), tj. prenošenje poruka koje dolaze „s druge strane“. Čini se da postoje dvije vrste ovih „kanala“: prvi su ljudi upleteni u demonsko, što znači da oni ne „kanaliziraju“ poruke ni vanzemaljaca ni mrtvih, nego zlih duhova, a drugi su varalice. Ove druge možete lako prepoznati: za njima idu mnoštva i zarađuju golemi novac.“
Karl Keating, Što katolici doista vjeruju

Kad smo na temi o svemiru, može li se razjasniti je li Isus, kad je uzašao na nebo, otišao na neko konkretno mjesto u svemiru ili se tu radi o prelasku u drugu dimenziju? Da li je "nebo" konkretno mjesto u svemiru i gdje je ono?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Nije li Nebo (Raj) međuprostor, koji se ne nalazi u svemiru, nego u je nama skriveno, jer u Bibliji ima gdje je Sveti Stjepan vidio "Nebo otvoreno", dakle, ono se otvorilo, u zraku, kao međuprostor?!

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

Ja bi "nebo" nekako definirao kao prostor van granica vremena i prostora, van granica svemira. To je slikovito možda najbolje opisao Tolkien na početku Silmarilliona.

Tolkien nije ni po čemu mjerodavan za takav opis, a u raspravi bi se trebali držati dokumenata Crkve (i znanstvenih otkrića) a ne mašte nekih pisaca.

Zanimljivo je da katekizam u točki 1024 "nebom" zove savršeni život s Bogom. Evo je u cijelosti:
Taj savrseni zivot, to zajednistvo zivota i ljubavi s Presvetim Trojstvom, s Djevicom Marijom, andjelima i svim blazenicima - zove se "nebo". Nebo je covjekov krajnji cilj i ostvarenje njegovih najdubljih teznja, stanje najvece i konacne srece.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Dokumenti Crkve, bar koliko ja znam, ne govore o nebu na takav način, kao "konkretnom mjestu unutar svemira", a što se tiče znanstvenog dijela, teško da znanost može dati odgovor na takvo pitanje.

Stoga ne shvaćam ovakav odrješit odgovor samo zbog toga što sam ja spomenuo Tolkiena, a za kojega je poznato kako je bio uvjereni katolik, te je navedeno i unosio u svoja djela.

Štoviše, Tolkien sigurno nije tamo "neki pisac", kako reče. Sad ga još svrstaj u isti koš sa smećarošima poput one Rovlingice i onda će bit "gotova manistra".

Čitala sam tu knjigu davno i ne sjećam se početka. Možeš kratko ispričati na što misliš, ako nemaš knjigu u blizini? Mene zanima.


Stjepan je imao viđenje, ali to viđenje nije bilo plod njegove mašte ili duha nego viđenje jedne sasvim drugačije stvarnosti, tako da ne znam kako misliš da je nebo "skriveno u nama"? Na koji način?

Može. Nemam Silmarillion kod sebe, no znam otprilike napamet.

Dakle, prvi dio Silmarilliona je tzv. Ainulindale, odnosno hrvatski rečeno Pjev Ainura, a u kome se govori o stvaranju Ea-e (svemira), te Arde (Zemlje). Središnje mjesto u Pjevu ima Iluvatar (Eru), odnosno Bog u Tolkienovom legendariumu, koji je u svojim dvorima (nebo) iz svoje misli stvorio Ainure (anđele, anđeoska bića), koji su potom pjevali pred njim.

Ainura je bilo jako puno i svaki od njih je imao neku sposobnost, koju je unosio u pjesmu, a među njima su se posebno isticali oni koji će kasnije biti znani kao Valari. Jedan od njih bio je i Melkor, koji je usred pjeva Ainura u pjesmu počeo unositi nesklad, disonantne tonove, zaglušujuću buku, smatrajući kako je veći i od samog Iluvatara. Međutim, kad je buka dosegla najveću razinu, oštro ju prekinu Iluvatar i u pjesmu unese i svoje tonove. Kad je pjesma završila, pokaza im Iluvatar rezultat njihove pjesme, uobličen u stvarnost, u Ea-u.

Ea-u (svemir) nazvaše Malim kraljevstvom, jer je ono uistinu sićušno u odnosu na Dvore Iluvatarove koji se nalaze van Ea-e, a Iluvatar Ainurima ponudi da se nasele u njemu. Mnogi od njih i prihvatiše i otiđoše u Ea-u kako bi pomogli u njenoj materijalnoj izgradnji. S njima je pošao i Melkor, koji je isprva sa ostalim Valarima i Ainurima nižeg reda (tzv. Maiarima, narodom Ainura) gradio svijet, no ubrzo je otkrio svoje pravo lice, pobunivši se i protiv Iluvatara i protiv ostalih Valara. Pritom je na svoju stranu pridobio i brojne Maiare te ih ubrzo potpuno iskvario, a među njima i Saurona te balroge.

Budući nijednom Valaru nije bila dana moć da stvara razumni život bez blagoslova Iluvatarovog, Valari su željno iščekivali da se u svijetu pojave Iluvatarova djeca - vilenjaci i ljudi - koje je Iluvatar stvorio ubacivši se u Pjev Ainura nakon Melkorove pobune. Međutim, neki od njih niu mogli čekati, pa je tako Aule odlučio stvoriti patuljke, no ni oni nisu mogli živjeti punim životom dok im Iluvatar nije u tome uskočio, prekorivši Aulea zbog njegovog postupka, no i oprostivši mu.

S druge strane, Melkor (kasnije znan kao Morgoth) nije mogao ništa nova stvoriti, već samo iskvariti ono postojeće, pa su tako od zarobljenih i iskvarenih vilenjaka nastali orci.

Nije točno da nema dokumenata Crkve koji govore o nebu kao fizičkom mjestu ili bi se bar moglo tako shvatiti, odnosno povijesna znanost pokazuje da se u srednjem vijeku tako i shvaćalo.
U biblijskom jeziku "nebo", zajedno s "zemljom", čini dio svemira pa se tako opisuje stvaranje univerzuma, ujedno je "nebo" i mjesto gdje stanuje Bog.
Pored toga tu su i dogme. U molitvi Vjerovanja, Crkva kliče i potvrđuje dogmu svetog, Uzašašća Gospodinova. Koje pokazuje da je On i kao čovjek (dakle i tijelom), a ne samo kao Sin Božji, jedno s Ocem i Duhom Svetim u istoj slavi. Isto tako Papa Pio XII. proglasio je 1950. dogmu, da je Blažena Djevica Marija "na kraju svoga zemaljskog života, dušom i tijelom uznesena na nebo." To se u Katoličkoj Crkvi slavi svake godine 15. kolovoza (Velika Gospa).
Budući se tu radi o tijelima jasno je da ona zauzimaju neki prostor, naravno trebalo bi uzeti u obzir da su to i proslavljena tijela na koja se više ne odnose fizički zakoni ali nije da nema osnova za shvaćanje neba i kao fizičkog mjesta.


Odrješito nemoj trolati s Tolkien-om i sve uredu, odnosno ako je baš tvoje mišljenje ujedno i njegov opis prikaži kako se to uklapa u dokumente Crkve i prema potrebi potkrijepi znanstveno (bar s povijesnog stajališta). Tako ćeš utažiti Adrijaninu znatiželju a ujedno i provjeriti pravovjernost vlastitog mišljenja.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Nakon ovog sam prestao čitati... Trolati?! Svašta...

A što se tiče dijela o nebu kao fizičkom mjestu unutar svemira .. može biti, jer Bogu je sve moguće, no istovremeno valja podsjetiti da je nebo zasigurno stvarnost koju naše oko nije vidjelo, a ni uho čulo, no Bog nam ju je pripravio jer nas ljubi. Tako da ta stvarnost ne mora bit zakočena fizikalnim zakonima našeg svemira, pa ni tijela Kristova i Marijina, koja su preobražena i slavno uzašla na nebo, ne moraju obitavat u našem svemiru, ona tim nisu zakočena.