Pridružen: Pet lis 03, 2014 20:55
Postovi: 139
|
Ni u kom slučaju i nikad životinje nisu ispred čovjeka ili njemu jednaka. Kršćani vole sva stvorenja koja je Bog stvorio, i biljke i životinje, ali obožavati ih i stavljati ih na mjesto čovjeka je protivno dostojanstvu čovjeka. Danas je takvo zastranjenje u odnosu prema životinjama nažalost već postalo "normalno" zbog duboke grešnosti društva u odnosima prema čovjeku. Ma koliko mi ljudi voljeli životinje i iskazivali dužnu brigu prema njima čovjeka se, po svemu, ne može sa životinjama uspoređivati. " Psihološki je razumljivo da smo vezani s domaćim životinjama. (...) Filozofski uzeto, taj osjećaj prema životinji nije još prava ljubav. Nje naime ne može ni biti između čovjeka i životinje, nego samo između osobe i osobe, među partnerima, među »ja« i »ti«. Prava ljubav sjedinjuje dvije svjesne i slobodne osobe(...)Životinja, makar bila ne znam kako draga, nije čovjekov »ti« niti iz te veze može nastati jedinstvo »mi«.
(...)
Čovjek je jedina »razumska životinja«. Jedino on ima duhovnu, stoga neumrlu dušu. Životinja, ako se baš hoćemo tako izraziti, ima samo »osjetnu dušu« (bolje: osjetni životni princip). To znači da ima samo osjetnu spoznaju i osjetni instinkt, a nema nadosjetne duhovne spoznaje. Takva »duša«, zato što nije duhovna, ne može biti ni vječna. Ona umire zajedno s tijelom životinje. Čovjek je osoba i moralno odgovoran subjekt dok životinja nije ni osoba ni moralni subjekt. Čovjek ima cilj u sebi, stoga se s njim nikada ne smije postupati kao s objektom ili sredstvom. Životinja nema cilja u sebi – nego u čovjeku. Ona je tu da služi čovjeku. Stoga je čovjekovo dostojanstvo bitno uzvišenije i stavlja se na razinu apsolutnih vrijednosti.
(...)
Teološki gledano, čovjek je stvoren »na sliku Božju« i »dijete je Božje« kojemu Bog nuđa svoj vlastiti božanski život.(...)
Životinja, zato što nije osoba, tj. zato što nema duhovne duše, ne može primiti Božju milost. Ne sprema se za budući život. Ne postizava vječno blaženstvo kao čovjek ili zajedno s čovjekom. Ona doživljava samo osjetno zadovoljstvo isključivo u vremenitomu životu. Prema tome, u nebu ne možemo susresti »lice« naših dragih domaćih životinja, ali zato ne ćemo nipošto biti manje sretni. Naša će puna sreća biti u gledanju Boga što će obilno nadoknaditi takve naše zemaljske želje.
Etički uzeto, na temelju tih dubokih ontoloških i drugih razlika, prema životinji nas obvezuju dva načela:
– s jedne strane, nije dopušteno životinju stavljati na razinu čovjeka, a kamoli iznad njega
– s druge strane, čovjek ipak ima moralne obveze prema životinjama: ne smije ih mučiti, masakrirati ni zlorabiti. Naprotiv, ima se za njih brinuti, što napose vrijedi za domaće životinje. Te zabrane i obveze ne proizlaze iz »dostojanstva« i »prava« životinja (...), nego proizlaze iz dostojanstva čovjekove osobe. Ne postupa li dobro sa životinjama, čovjek griješi protiv vlastitoga dostojanstva."https://www.bitno.net/vjera/pitajte-sve ... bni-zivot/Kako bi Raj izgledao bez životinja , cvjeća i sveg ostalog što Bog stvori , jer bijaše veoma dobro. I ne samo živi svijet već i sva tvorevina ( čitav svemir) očekuje preobrazbu ili oboženje.
|
|
Login
Registracija
FAQ
Traži
