Katolički odgovori

_________________
Naprijed za križem!

Volim ovakve katolike, koji uvijek nađu načina da mirne duše sjede na dva stolca. A brane se argumentima koji veze nemaju sa životom. Da, kuhanje ručka za sebe i svoju obitelj u svome domu je isto što ići na posao. Možda nekom ko mrzi svoje bližnje, ili kuha ručak svojim ukućanima za pare. Ovo o liječnicima - nemam riječi. Odakle ljudima takav ciničan stav prema životu? I to još onima koji se smatraju katolicima. Pitam se je li to posljedica nepromišljenosti u brzopletom nastojanju da se opravda vlastiti grijeh, ili proizlazi iz dubljeg, permanentnog stava o životu.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Jedi stari kruh, zdraviji je. I nije sve u lovi. Dan gospodnji nema cijenu. Ja osobno ne kupujem nedjeljom ni kruh, nego si sam spečem u običnoj prećnici. Prije sam znao otići u dućan nedjeljom, ali sam se uvijek osjećao kao prevarant poslje, pa rađe platim veći račun za struju.

Što se tiče kruha - da ga ne kupujete nedjeljom, kupite crni kruh, zdraviji je i dulje traje, pogotovo kad ga režete na tanje šnite. )

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Pred nama su tri blagdanska dana nedjelja (Badnjak), Božić i Sv. Stjepan. Podsjećam, za one koji blagdane ne žele provesti u šopingiranju, ni podržavati rad drugih nedjeljom i blagdanima, treba se malo bolje organizirati i sve potrebne namirnice nabaviti danas i sutra.

Promišljanje - kako bi bilo da država propiše dva uzastopna ( možda i tri) dana u tjednu da moraju biti za radnika slobodna. Bilo koja.
Koja će to biti neka ostavi dogovoru unutar radne organizacije. Ako neka radna organizacija zbog npr. potrebe posla želi organizirati posao kroz čitavu sedmicu, onda mora onaj kome bi bila subota i nedjelja radna, taj bi imao npr. četvrtak i petak ili ponedjeljak i utorak slobodno.
Stvar dogovora unutar radne organizacije.
Ali svatko ima 2 uzastopna dana slobodna i to država nadgleda da se poštuje, a ne miješa se u to koji su to dani.
S time da skandinavci koji su produktivniji imaju pritom 6-satno radno vrijeme što daje 30 radnih sati kroz tjedan.
Uz 3 uzastopna neradna dana to bi bilo 32 sata kroz tjedan sa 8-satnim radnim danom. Valja i o ta dva modela razmislit.
Tamo gdje država propiše da pojedina služba mora raditi 24/7 (svaki dan 24 sata) ili samo 8/7 ili 6/7 ( samo svaki dan 8 ili 6 sati) i tamo država mora osigurati da su uvjek minimalno dva uzastopna dana u tjednu neradna za svakog radnika ( ili 3 ako se opredjelimo za taj model). To se može vrlo lako postići dodatnim zapošljavanjem.
Ja sam skloniji modelu sa 3 uzastopna neradna i 4 radna dana.
Moderna tehnologija je napredovala da se tehnički to može uz malo dobre volje kvalitetno organizirat. Da nam se ne bi ponovilo ono od prije cca. 100-120 godina kad su radna prava u Europi bila najnižim razinama ikad u ljudskoj civilizaciji, a moglo se poslovat i radit da bude dobro i jednima i drugima i radnicima i kapitalistima.

+!
Nije toliko bit kako će se urediti neke službe nedjeljom, pa čak i trgovanje 'nevažnih' (neprioritetnih) predmeta.
Bitno je shvatiti smisao nedjelje.
Barem bi 'katolik' to trebao znati.

Može biti društvo i bez novca, tj. trgovanja u klasičnom načinu (gotovina, kartica,...).
Ostaje opet nekakav rad od nekoliko sati (2, 4, 6,...).

Hoće li netko kupovati nedjeljom, to ovisi o njegovoj odluci i savjesti.
Inače, ponekad čak i za sebe znam kupovati nedjeljom.

No, osobno bih volio uopće ne kupovati na sadašnji način ni ostale dane u tjednu.

_________________
Tko se smiješi umjesto da bjesni, uvijek je onaj jači. - japanska

Dan bez osmijeha i čuđenja je bezlično siromašan dan.

Kako je rekao biskup Uzinić "Ne moramo kupovati nedjeljom da bismo preživjeli." Mi ne kupujemo nedjeljom, niti nam nešto fali zbog toga. Naprotiv, obično želimo da djeca i obitelj baš nedjeljom imaju nešto svečanije od ostalih dana, poput finog sladoleda i sl. pa to sve unaprijed organiziramo i bez ikakvih problema nabavimo u subotu ili prije.
Ne vidim kako se može živjeti vjera nedjeljom ako drugome oduzimamo tu slobodu kupujući u taj dan.

U petak 24.1. najavljen je dan "ne kupovanja", tj. bojkot kupnje u svim trgovinama i benzinskim postajama radi previsokih cijena.
Za nas katolike dan "ne kupovanja" je nedjelja, pa mi je zanimljivo podsjetiti se na članak iz Glasa Koncila koji odgovara na pitanje može li se nedjeljom obavljati "mala kupnja".
"Čovjek bi uvijek mogao pronaći »opravdanje« i izliku za takozvanu »malu kupnju nedjeljom«, što god to značilo. Nekad smo nešto zaboravili, nekada su nam nenadano došli gosti, nekada je nešto treće… No fokus bismo trebali staviti na nešto drugo: tko je taj koji nam mora omogućiti »malu kupnju«? Je li to netko tko radi u nekim nužnim službama (a nije!) (...) Je li nam »mala kupnja« doista nužna za obiteljske potrebe i je li riječ o »velikoj društvenoj dobrobiti« ako u nedjelju odemo u »malu kupnju«? (...) Svi trebamo poštovati ne samo nedjeljni odmor kao obvezu nego i jedni druge, da moramo biti solidarni i drugima dati priliku za odmor i slobodno vrijeme koje će provesti u obitelji"
Odnosno, kao što je svojedobno rekao fra Zvjezdan Linić: "Znate kako zatvoriti trgovine nedjeljom? Tako što katolici u ovoj zemlji ne bi trebali nedjeljom ići u kupovinu. Prodavaonice bi ostale prazne i njihovi ih vlasnici sigurno ne bi imali interesa držati toga dana otvorenima."

Puno toga je na nama, ne samo što se tiče nedjeljne kupnje već i ostalih djelovanja u društvu, no najveći protivnik je tu u našem komforu, zbog kojeg često zaboravimo bilo kakvo djelovanje i solidarnost sa drugima.

Ono malo katolika što eventualno ne bi došlo nisu nikakav faktor.
Vidjeli smo na posljednjim izborima koliko ih ima.

Naravno mi katolici smo pozvani pokazati solidarnost ne kupujući nedjeljom i to je posve prirodno i normalno. Mislim da i ovaj bojkot danas (iako ima posve svjetovni karakter) ima smisla i za katolike jer je petak pokornički dan u koji smo pozvani na odricanje od mesa i drugih stvari na koje smo navezani.