Nije baš da ti se čita. Evo samo dio:
Primjeri vidjelaca koji su prosuđeni lažnima Neki su pojedinci prozvani imenom, npr. Vassula Ryden, i Little Pebble – William Kamm. Vassulu je dva puta osudila Kongregacija za nauk vjere, tvrdeći da njezine objave ne dolaze od Boga, i jer sadrže zablude protiv vjere.
Mogu se čuti ljudi koji govore: „Ali njezini su spisi tako duhovni i tako lijepi!“ Slažem se; vjerojatno 99% Vassulinih poruka u skladu su s katoličkom vjerom – ali upravo je to način kako đavao djeluje kako bi zavarao pobožne katolike. Onaj 1% čini štetu.
Otrovna jabuka uglavnom je dobra jabuka – ali će vam svejedno naškoditi. Đavao zna da ne može zavesti katolike s otvorenom herezom, ali može se pozvati na njihovu pobožnost i onda im suptilno zasaditi zablude. U svakom slučaju, nije bilo odobrenih objava u povijesti Crkve gdje je Bog uzeo nečiju ruku i davao poruku pišući svojim perom. Ali ćete naći rukom pisane poruke sa seansi, a seanse su osuđene od Crkve kao okultna praksa protiv Božjega zakona.
Vidio sam jedan pobožni magazin koji brani Vassulu, pišući da kardinal Ratzinger nikada nije potpisao izjavu protiv nje, objavljenu u L’Osservatore Romano. Čovjek kojega poznajem poslao im je službenu izjavu iz Acta Apostolicae Sedis, službenoga vatikanskog glasila, s kardinalovim potpisom na dnu, zajedno s potpisom nadbiskupa tajnika Kongregacije za nauk vjere.
Nažalost, urednik magazina nije imao ni poniznosti ni poštenja objaviti ispravak u sljedećem broju.
Drugi primjer: navodna ukazanja u Garabandalu u sjevernoj Španjolskoj, gdje su četiri mlade djevojke tvrdile da im se Gospa ukazivala od 1961. do 1965. Odgovor svakoga pojedinog biskupa biskupije Santandera bio je jednoobrazno negativan, i sadašnji je biskup Vilaplaua suglasan s tim pravorijekom. Unatoč tomu, postoje brojne aktivne udruge koje podržavaju Garabandal. Jednostavan slučaj neposluha zakonitu autoritetu.
Ovo je samo jedan od mnoštva drugih. Montichiari u Italiji (1947.), Necedah u Sjedinjenim Državama (1949.), Palmar de Troya u Španjolskoj (1968.), Bayside u SAD-u (1970.), Dozule u Francuskoj, i stotine drugih – da ne govorimo o svima navodnim vidiocima i primateljima unutarnjih govora, prošlim i sadašnjim, kao što je Irkinja, gđa Christina Gallagher i mnoge druge jadne zavedene duše.
Poruke gđe Gallagher, dijelom, zvuče kao ludo zabrinuta žena koja očajava nad sudbinom svijeta. Postoji mnoštvo ludo zabrinutih ljudi, koji jadikuju nad stanjem u svijetu, koji su dobri katolici – ali Blažena Djevica s nebesa ne govori poput njih, na tako ljudski, zemaljski, zlovoljan način. Uvreda je pripisati takav govor Gospi. „Imam vizije; želim putovati“ – takvim tražiteljima publiciteta ne treba vjerovati. Istinski vidioci bježe od publiciteta. Ne idu okolo s fotografima i ekipom snimatelja. Podvrgnu se istrazi crkvenih vlasti, a nemaju posrednike za publicitet.
|