Katolički odgovori

Vidi u: https://hilp.hr/liturgija-dana/cetvrtak-15-1-2026/

Ako želimo imati koristi stavimo Riječ u središte. Što nam progovara?

U SZ- tu Izraelci gube od Filistejaca, iako su vratili Kovčeg saveza među svoje redove. Strašan poraz.
Psalmist će jecati Zar nećeš Bože više sa četama našim?

Bučna vjera onda, bučna i danas ne vodi u pobjede.
Gubavac nakon čišćenja biva bučan, nije slušao.
Isus se radi toga povukao, i dolazili su mu.

Nadvladavaju li danas filistejci, ljevica, iako smo pokrenuli Adoracije, iako prevodimo Riječ danas, zašto gubimo, zašto dobro osjećamo da nam se osipaju redovi. Jesmo li uopće svjesni poraza? Ili je to konstanta dugi niz godina pa i ne znamo više što je pobjeda?

Postavlja se pitanje gdje tražiti Isusa danas..

Ako ćete otvoreno znam da treba poći od Riječi, i svatko može napisati par redaka što mu govori..

Ako vas ohrabruje ne mogu reći da imam nadahnuće, naprotiv praznina, ali znam da Riječ treba vratiti u središte, iako je moje iskustvo kao i Izraelaca . Nije li to sukus svega i sa Novim prijevodom? Što nam se događa, i zašto..

Tri god. nakon Koncila, nakon prvog izdanja Fuček Duda, kritike su bile konstruktivne, redovi zbijeniji. Što se događa zadnjih desetak i više godina. Mozda je ovo samo moj dojam..
U svakom slučaju moguće je čitanja staviti češće i iskreno reći, polazeći od Riječi, gdje smo. Hvala

Stavio sam filistejci ljevica, jer je tako lakše. Mi smo katolici, vjernici i borimo se protiv nevjernika.

Duhovno shvaćeno filistejci su neprijatelji koji borave u zračnim prostorima. Tako će se spominjati u čitanju otvorena bitka, kasnije taj je događaj u Otkrivenju otvorenije opisan.
U tom duhovnom shvaćanju jasnije se razumije podijeljenost među vjernicima, a dok je tako, dok nema jedinstva dolaze porazi. Kako psalmist konstatira 'postajemo ruglo svima oko nas'.

Porazi u obiteljima, u molitvenim zajednicama, žučnim raspravama... Na drugom mjestu Riječ: Premda se narod tvoj moli?! Inicijative ove i one, arene, hodovi...

Sjetimo se pada katedrale, zatim nemogućnosti ispovijedi.. I ne kažem da svatko pa i ja govorim iz stanja u kojem se nalazi.
Ali čitanje dana jasno govori o porazu. I mislim da je pošteno postaviti dijagnozu, aktualizacija Riječi, ne preskakanjem. A radi se o tome da su filistejci krenuli na izraelce.Dakle, dok spavamo neprijatelj ne spava.

Biti ću konkretniji u ovom sumornom osvrtu. Potrebno je kao Isus poći na samotno mjesto. Za njim. To ovdje znači uzeti Riječ u ruke, i kroz Riječ tumačiti stvarnost.
Ako činimo obrnuto polazeći od medijske stvarnosti nećemo ozdraviti, gubimo se.

Bez Riječi, bez pričesti Rječju i Kovčeg nam biva otet. Mise neplodne.

Osobno jedna od uvjerljiviji stvari u moć Riječi koja može 'spasiti' jest trajna napast dosade prije nego ju uzmem u ruke. Zatim nerazumijevanje, arhaičnost i dr. Ali vijesti, portali, fejs, youtube sve ko po špagi ide.

Ili ćemo biti ljudi Riječi ili nas neće biti.

Treba se vratiti na Postanak, na Kajina i Abela. Bog rado gleda na Abelov prinos, a Kajinov ni ne pogleda. I pisac sjajno objašnjava zašto. Nije se tu ništa promijenilo.
Ako ideš prema Bogu na trgovački način, ja Tebi ovo, a Ti meni ono, ništa od toga, biti će po onoj narodnoj "sam pao, sam se ubio".
S druge strane, ako osluškuješ Boga i darove prinosiš bez kalkuliranja, onda će Bog svrnuti pogled.

Nije uvijek jednostavno prepoznati motive, čak ni pojedinac sam u sebi, a kamoli motive skupine ljudi.
Tišina može pomoći, naravno, ali ljudski život se ne može u potpunosti odvijati samo u tišini.
Obitelji su bučne, ratovi su bučni, politika je bučna, katastrofe su bučne, buka je dio našeg života i treba pronaći iskren nekalkulantski odnos s Bogom i u toj buci, a ne samo bježati u tišinu. Izraelci su kalkulirali u tom ratu, htjeli su upregnuti Boga u svoje planove i obilo im se u glavu.

Dobro si primjetio. Pitanje žrtve.
'molite stoga da bi moja i vaša žrtva bila ugodna' kaže liturgija

Ako smo i ostali jedno vrijeme bez ispovijedi i pričesti dobro se sjetiti kako je bez toga, odnosno kako nam se velike stvari nude i kako im pristupamo

https://hilp.hr/liturgija-dana/petak-16-1-2026/

Narod od proroka traži kralja i Bog ih uslišava negodujući. Tomislav je bio kralj. Jesmo li napredovali?
Što Bog hoće? Je li moguće da nam Bog progovori? (Pnz 4,7)

Samuel razgovara sa Bogom, kao da je najnormalnija stvar. Bog mu govori i narod zna što su govorili.

Bog uslišava molbu naroda protiv svoje volje, ali što je također nevjerovatno narod ne mijenja svoju odluku iako zna pogubne posljedice iste.

Nelogičnost na nelogičnost ( usp Kol 4,3.)

Trebamo li danas kralja - vođu? Da je vjernik, katolik na čelu naroda bismo li to tumačili kao svojevrsnu pobjedu?

Tko je kralj?

U SZ - tu jasna je figura Davida.
Prvo, jer je ravnao pokretima i prije pomazanja, dok je Šaul vladao. Dakle, kralj vodi bitke. Drugo, najznačajnije jest što se David sredio nakon grijeha.

No, zašto Bog ne želi da narod ima kralja? I kako je moguće da ih usliša protiv svoje volje? I kakve to veze ima sa nama danas, pogotovo što nemamo kralja, niti tko zagovara monarhiju?

Prvo, jasno je iz teksta da je služba proroka nekako iznad službe kralja. Sjetimo se Mojsija: 'o kada bi čitav narod bio prorok?!' Učio putu Božjem. Prorokujte sv. Pavao moli. Po krštenju sposoban sam učiti od Boga i razumjeti Njegov govor. A zatim i provesti to u djelo. Dakle, slušati Boga i poslušati (Ps 81,14-15).

Isus danas u čitanju navješćuje Riječ. Poznato je iz drugih mjesta da je molio Davidove psalme, tumačio Pismo: od Mojsija i proroka. Znamo da je Krist kralj na koga se treba osloniti (usp. 2 Ljet 23,7b).


David je pobjeđivao kada se oslanjao na Boga i pitao: da li da idem u bitku ili ne? Kada je prebrojavao narod, oslanjajući se na vlastitu prosudbu, griješio je. Posljedice njegovog grijeha prenijele su se u nasljedstvo. Kralj Salomon nije bio svim srcem sa Bogom. I čitav niz drugih kraljeva koji su uslijedili nisu bili dobri, manje ili više.

Da bismo pobjeđivali i da nam snaga poraste kako kaže psalam postoji uvjet: a taj je vjera u Boga. Četvorica u evanđeoskoj sceni vjeruju. U Crkvi koja je na sve četiri strane svijeta ima vjere i danas. Donosim li svjetlo vjere ili možda potamnjujem njen sjaj?
Grijeh ostavlja posljedice uzetosti, nemoći (Ps 32,3-5).
Vladam li sobom?

Želim li kraljevati, biti čovjek vizije onoga svijeta, tada neću spasenje očekivati odozdo, pa bili to i Rafali.

Bog kraljuje (2 Ljet 20,12).

Moglo bi se zaključiti da je Bog bio mesožder. Dobro mi je rekao pater Ramos da se koncentriram na Novi Zavijet.

Da. Dobro ti je rekao draga Totus Tuus. A borme ti je dobro rekao i onaj, citiram;


Slušaj obojicu molim te.

Ne treba se zadržavati samo na doslovnom smislu Riječi. Ustrajnim čitanjem nadići kušnju.

Prvine, koje Abel prinosi, znači ono najbolje. Najbolji dio dana, cijeli dan, nutrinu ili ako hoćeš srce.

Bez toga Mise se odrađuju; manji je broj onih što dolaze i ulaze u radost Gospodara.

Ne uzdižući srca, ostaju zatvoreni u grijeh npr. ogovaranje, a koji je protiv Zapovijedi Božje 'Ne ubij'.

U tom smislu prinos je žrtva, gdje nutarnje boli pa i tijelo činimo duhovnim bogoslužjem kako sv Pavao uči.

https://hilp.hr/liturgija-dana/subota-17-1-2026/

Jeli Božja Riječ danas aktualna?
Svatko tko se okuša vidjeti će napast nazovimo je arhaičnosti, a znači da i nema neke veze sa mnom danas.

Ni molitva ni Riječ Božja ne dolaze po sebi; rijetko klize, redovito je to napor, kopanje,da bi došli do vode.

Istina je sljedeća: kada se čita Riječ Bog govori meni.
I danas kada radi iste Riječi bukte polarizacije (čitaj:ovaj ili onaj prijevod) možemo se pitati: govori li Bog meni, ili od Riječi radim show - obračun pod znanstvenom agendom.
Dakle, nitko ne spori da prijevode treba poboljšavati ako se vidi jasna potreba. Međutim, tabori ovi ili oni nemaju veze sa čovjekom koji se podvrgava Riječi, ali ni sa znanstvenim diskursom.

Stoga Riječ danas upozorava na 'pismoznance farizejske sljedbe'. Tko su?
Ideolozi koje sveto žele podvrgnuti sebi da bi išli u obračun.
Isus, jezikom koji je jasan, naziva ih pravednicima. Dakako, služeći se ironijom. Kao što je i jučer u Čitanju činio. Biti će trenutaka kada će ulaziti u otvoreni sukob sa njima nazivajući ih otvoreno onim što jesu.

Ne znam gdje staviti ovaj link, govori se puno o Bibliji pa stavljam ovdje. Fantastičan razgovor, dugo već nisam toliko uživao i pažljivo slušao. Detaljno, meritorno, zanimljivo o tome zašto se može vjerovati da je Isus Bog i Spasitelj.

https://youtu.be/S7WR7W31biA?si=S2mI6nKVjR6YVPam

Nedjeljna čitanja
https://hilp.hr/liturgija-dana/nedjelja-18-1-2026/
U prvom čitanju spominje se 'svjetlost narodima', latinski Lumen gentium. Papa Lav nedavno je započeo audijencije o 2. vat. koncilu.

Jesam li u napasti da Dokumente toga koncila doživljavam medijski? posrednički, nerijetko iskrivljeno, a možemo ih čitati na hrvatskom (on line).

'To je dosadno'. 'Sve znam'. 'Predebelo'. Prepoznajem li napasne sugestije?

Jesam li svjestan da iza Biblije i Katekizma prva knjiga u ruci katolika jest Dokument 2.vat.sabora.
Vjerujem li da je događaj Koncila i plod toga (16 dokumenata;dogmatske konstitucije, deklaracije i dekreti) djelo Duha Svetoga?

https://hilp.hr/liturgija-dana/ponedjeljak-19-1-2026/

U prvom čitanju kralj je odbačen od Boga, iako je ratovao u Njegovo ime. A uzrok tome možemo vidjeti u distanci kada kralj - govoreći proroku o prinesenoj žrtvi - kaže: 'tvome Bogu'. Bog kao obveza. Odrađivanje molitve ili čežnja za Susretom?

Kralj okrivljuje i narod. U dobro svima nam poznatoj: drugi su krivi!

Kako je teška krivnja?! Zato i okrivljujemo druge, pa i Boga.
Zanimljivo da će psalmist na drugom mjestu reći: Tebi 'krivnju' svoju priznah. Ne grijeh, nego krivnju. Ne okolnosti, desilo se, nego: ja sam!
Psalam govori jasno, nakon ukora: 'stavit ću ti sve to pred oči'.

Usp. liturgijska molitva za pokojne: 'da im se izbriše krivnja...'.

Optužujem li Boga za nevolju?
Ili priznavajući krivnju kušam 'mjesto osvježenja'.

Kažu sveci da je najveća bol čistilišta odsutnost Božja.


Ako je Krist kralj koji je odbačen,
a odbacio sam ga grijehom,
kako vjerovati da je put spasenja krivnja Krvi?
Odgovor na ovo pitanje Kierkegaard će tražiti kod sv. Anselma Cantemburyskog.
Osim razmišljanja ulazak u odnos sa Bogom događa se čitanjem Sv. Pisma.

Uzimam li Riječ? Ili se anestiziram na svaki mogući način:
mobitel, tablete, alkohol, muzika, senzualnost..

Je li moja pobožnost osjetilna u kojoj tražim sebe?

Znadem li u kušnji poljubiti drvo Križa?

Ako da, za dva-tri dana utjeha će doći.

Jer, poštovani 'novo vino' ne ide u stare mješine samodopadnosti koja sve pokvari, koja nas čini u vlastitim očima 'ljudima velikih zasluga', kako Monfort pokazuje zablude našeg duha, govoreći 'duhovnim duhovno'.

Dakle, preobrazba u Novog čovjeka događa se ne izmičući udarcima Velikog majstora, nego hodajući 'stazama pravim' (Otk 21,5).