Katolički odgovori

Martin Luther se jamačno ne bi složio s kardinalom Torquemadom, budući da je on smatrao da je Papa (ne neki konkretni Papa, nego ono što Papinstvo ispovijeda) Babiloska bludnica, te mu se ne "ne treba" nego, naprotiv, ne smije nikada pokoravati, jer naučava herezu, tj. nešto što se ne sviđa navedenom heretičnom fratru. Ni jedan od "očeva" protestantske deformacije nikad nije rekao da se papi treba pokoravati ni u kojem slučaju, zato jer kod protestanata nema te vrste pokoravanja, tj. crkvene discipline, osim kad se radi o njihovim nekakvim članovima vjere ili "covenantima", ili o engleskom kralju, u slučaju anglikanaca (bar do nesretnog slučaja Jamesa II/VII). Ako ne vidiš nikakvu razliku između deformatora i citata od Torquemade (kojeg si izabrao među ponuđenima), onda očito imaš krive predodžbe o protestantizmu. Bitna razlika je u tome što kardinal govori o hipotetskoj situaciji da čovjek koji obnaša službu Pape zloupotrijebi svoju službu da iskvari Crkveni nauk (obično se navode kao primjer Honorije I.: http://www.romancatholicism.org/honorius-heresy.html i http://www.newadvent.org/cathen/07452b.htm#VI, te Ivan XXII; što se tiče Honorija, o njemu njegov nasljednik Leon II. kaže u potvrdi zaključaka VI. ekumenskog koncila: "Proglašavamo anatemu nad izumiteljima ove nove pogreške (o.m. monoteletizma) Teodora, Sergeja... i Honorija, koji nije nastojao da pokaže svetost ove Apostolske Crkve naučavajući Apostolsku predaju, nego je bogohulnom izdajom dopustio da njena čistoća bude onečišćena..."; u pismu hispanskim biskupima "...s Honorijem, koji nije, kad je postao Apostolski autoritet, ugušio plamen heretičnog nauka u njegovu začetku, nego ga je pojačao svojim nemarom"). Dakle, Honorije nije osuđen zbog formalne hereze, nego zato jer je svojim nemarom doprinio jačanju hereze.

Malena digresija, zbog paralele s današnjom situacijom: Honorije je doprinio jačanju hereze iz "pastoralnih" razloga. Ovo napominjem zato što danas, kao i tada, postoji opasnost da pastoralna praksa i nastojanje očuvanja jedinstva Crkve nametnu određene nedosljednosti, nazovimo ih tako, i bez formalnih zahvata u dogmatiku, koje mogu proizvesti probleme i promijeniti karakter vjere i sam njen sadržaj, s obzirom na širinu pojma pastoralne prakse i dvosmislenost načela očuvanja jedinstva, ako se jedinstvo stavi na prvo mjesto, nadređeno svim drugim kriterijima. Ovo ja ne kažem kao Pavao Petru, nego samo spominjem kao hipotezu koja uopće nije nerealna za nas danas, i imam dovoljno razloga da to smatram (među ostalima, i mišljenje nekih koji bi u slučaju ne daj Bože imali dužnost da zauzmu poziciju Pavla, ako Petar bude nedosljedan).

Iz citata kojeg si odabrao nikako ne slijedi da je "papa samo običan grešnik kojeg nismo dužni slušati kad pomislimo da je u krivu". Ako Papa (kao tada Honorije) naučava ili zapovijeda nešto što je u suprotnosti s Predajom Crkve, što proturiječi Crkvenom Nauku i iskrivljava vjeru, dužnost je svakog vjernika da mu se ne pokorava i u onome što krivo naučava. No čak i da je Papa formalni heretik (npr. da kaže "Iako dosadašnji Nauk Ckrve kaže da je A=B, ja vam kažem da nije", recimo, da kaže da Isus nije doslovno Sin Božji, nego da je to metafora koja nam slikovito govori o naravi Boga), vjernici trebaju "zaobići" ili "ne slijediti" njegove zapovijedi, ali ga ne može bilo tko izopćiti (to bi bila, u takvom užasnom slučaju, kojeg do sada nismo imali, hvala Bogu, dužnost biskupa). Znači, nije kriterij to što "netko (bilo tko) pomisli", nego ono što nedvosmisleno i dosljedno kaže Nauk Crkve. Kod protestanata je problem u tome što su oni porekli ono u Nauku što im nije odgovaralo. Poričući taj Nauk, mogli su odbaciti Papinstvo zbog mnoštva razloga, što im je već palo na pamet, kao što su, uostalom, odbacivali i odbacuju do danas i jedni druge, s obzirom na svoje nebrojene sekte. Znači, u Nauku postoji siguran kriterij za "razlikovanje duhova", no uvijek je bilo ludih ovaca...

Ti se pitaš tko ima pravo reći da je Papa heretik - pa svaki onaj koji zna u što kao katolik vjeruje, ili barem, mora vjerovati. Ali to ne znači da ima pravo vikati "sede vacante". U svakom slučaju, ako ikad doživiš takvu situaciju, vjerujem da ćeš znati odabrati pravu stranu. Hoćeš li imati hrabrosti za to, to je već drugo pitanje.

Na kraju, Pavao se Petru "u lice usprotivio" zbog nedosljednog ponašanja, jednako kao što je Leon II. ozakonio anatemu protiv Honorija svojom potvrdom zaključaka VI. sabora, također zbog nečeg što bi se moglo nazvati "nedosljednim ponašanjem" (iako je Leon koristio malo teže riječi, ali ne mijenja ništa na stvari).

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Pretpostavljam da bi lošeg papu trebao smijeniti crkveni sabor, kao što se dogodilo u Konstanzu početkom 15. stoljeća, kad je sabor svrgnuo trojicu tadašnjih papa i izabrao novoga. Sabor su zajedno sazvali car Žigmund i rimski papa Ivan XXII (kojeg je sabor također svrgnuo, tako da mu se njegovo sazivanje nije isplatilo, a očekivao je razrješenje svojih konkurenata). Danas je nemoguće da itko osim legitimnog pape sazove crkveni sabor.

Danas je nemoguće, ali sutra... "Danas u Afganistanu, sutra u vašem stanu."

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Danas nemamo cara koji bi sazvao Sabor.

Na svetkovinu Bezgrešnog Začeća koju Crkva slavi 8. prosinca novi članovi Svećeničkog bratstva sv. Pija X. polažu obećanja vjernosti, kojima se obvezuju vjerno opsluživati sve odredbe koje se odnose na poslanje Bratstva. Među njima je i otac Tilošanec koji je iz Hrvatske pobjegao u Bratstvo. Deo Gratis.

_________________
Vade retro modernista, ipse veneno bibas!

On je kod ređenja već obećao poslušnost biskupu. Kako je svoje obećanje prekršio, i odmetnuo se od punog jedinstva sa Crkvom, daljnja obećanja više nemaju vjerodostojnost. Kao i kad muž obeća svojoj ženi vjernost pred Bogom, i kada dođu problemi rastavi se i "obeća" vjernost drugoj. Takvom obećanju se ne može vjerovati, jedno i drugo je sablazan, i možemo samo moliti da se vrati u jedinstvo s Crkvom.

Svaćam šta hoćeš reći i nastavljam u istom tonu. Recimo šta da radi muž ako ga žena sili na neprimjereni seks ili ga tuće? Može pobjeći i tražiti rastavu od stola i postelje. Nije baš isti slučaj jer nije sex u pitanju a otac Tilošanec je samo pobjegao iz biskupije pa sada opet nekom obaćava vjernost. Ne znam šta bi bilo da se opet vrati u biskupiju iz koje je pobjegao?
Dobra vjest je što su se dečki iz FSSPX ozbiljno proširili Hrvatskom. Imat će misu u hotelu u Dugopolju i u jednom narodnom domu u Zagrebu a osim toga, svete Mise služit će se u novoj modernoj kapelici FSSPX-a blizu Zagreba.
INSTAURARE OMNIA IN CHRISTO

_________________
Vade retro modernista, ipse veneno bibas!

Od sada je i jedan Hrvat u čipki i prvim redovima FSSPX

_________________
Vade retro modernista, ipse veneno bibas!

Konstatirano je već da ovdje ima nekih koji se programirano majmuniraju s idejom da će tako vjerno prikazati tradicionalni pokret. Vjerojatno misle da čitatelji imaju jednoznamenkasti IQ, a dežurna neokonzervativna ekipa misli da im to ide u prilog pa ih prešutno podržava.

@ Giovi - valjda bi svakom trebalo biti jasno da činenje svetogrđa i podrivavanje vjere ne spada pod poslušnost - Krist nije ustanovio Crkvu kao totalitarističku organizaciju nego kao vidljivu ustanovu - svoju zajednicu vjernika, koja treba voditi spasenju duša. Ono što se protivi ili očito odvodi od toga, jasno da nema snagu zakona, kao što ne obvezuje ni u državi koja donosi nemoralne zakone. Crkveni autoritet nije svrha samom sebi nego je ovisan o božanskom autoritetu i božanskom zakonu.

Pa koliko vidim ti se zapravo slažeš sa romancem da obećanja pred Bogom možeš prekršiti, kad ti tako paše, i onda dati "obećanja" drugome.
Takva nevjera je velika sablazan bilo u braku ili svećeništvu, a isto tako i oni koji podržavaju i hvale takvu nevjeru nemaju nikakve vjerodostojnosti.

Uz dužno poštovanje, uopće nisi odgovorio na moj komentar nego samo ponavljaš ono što si već prije rekao. Kao prvo, koristeći pojam 'nepotpunog zajedništva (ili jedinstva)' koji su na Koncilu progurali modernisti, zapravo sam sebe pobijaš jer potvrđuješ da Bratstvo jest u jedinstvu (ovo 'nepotpuno' je očito sporedna oznaka, kao što je to u slučaju pravoslavaca i protestanata iz perspektive moderne Crkve) pa prema tome nema uopće razloga za prigovore. To je čista panteistička logika koja je ponovno došla do izražaja u nedavnoj Biskupskoj sinodi, gdje se u skandaloznom Izvješću (Relatio post disceptationem) isto gledište primijenilo na osobe koje žive rastavljeno i nevjenčano – u stanju teškog grijeha, kao i za homoseksualne 'zajednice' – to su prvenstveno 'nesavršene ili nepotpune zajednice' koje sadržavaju u sebi dobro; tj., da facto više ne postoji grijeh i zlo nego samo 'nesavršeni oblici dobra'. Ta zabluda već desetljećima hara Crkvom i vodi do heretičnog nauka da u tim 'nesavršenim oblicima dobra' – tj., krivovjernim i raskolničkim zajednicama koje nisu u jedinstvu s Crkvom, netko može biti spašen bez nužnosti da postane katolikom.

Jedan od njezinih dosljednih promicatelja je prof. Kovač sa zagrebačkog kbf-a: http://christusrexhrvatska.blogspot.de/ ... es-ii.html , koji zastupa tako očite hereze da bi se svaki katolik trebao zgroziti i odlučno prosvjedovati. Naravno, sve to on čini javno i uz znanje odgovornih na Kaptolu, a neokonzervativci – koji se ne usude ni prstom maknuti po tom pitanju, sve to prešutno podržavaju tako da hvale i brane sve pretpostavke (novotarije II. Vatikanskog) iz kojih te hereze proizlaze. Po njima je i taj čovjek – očiti neprijatelj katoličke vjere, u 'potpunom jednistvu s Crkvom', samo zato što djeluje uz suglasnost crkvenih autoriteta koji ili nemaju smjelosti da se herezama odupru, ili ih i sami podržavaju. A svećenici i vjernici koji žele sačuvati svoju vjeru i ne žele dopustiti da ih netko truje takvim krivovjernim naucima – žele ostvariti ono što je Crkva uvijek činila a sadašnji autoriteti im ne žele dati, navodno ne bi bili 'u punom zajedništvu'. Nevjerojatno je koje sve apsurdnosti neokonzervativci mogu stvoriti iz svoje pretpostavke slijepe poslušnosti!

Dakle, po Gioviju i ekipi danas bi se mladi bogoslov - budući svećenik, trebao predati u ruke takvim vukovima koji naučavaju krivovjerne nauke (nije Kovač jedini, protivljenje dogmi ,,izvan Crkve nema spasenja" je na kbf-ovima opća pojava, kao i zastupanje drugih krivih nauka – nijekanje nezabludivosti sv. Pisma, nauk o vjerskoj slobodi itd.) i postati modernist ili pak izgubiti katoličku vjeru, a nikako otići u zajednicu koja naučava čisti katolički nauk i slavi tradicionalnu liturgiju koja je izraz tog nauka. Kojeg li apsurda! Jednom kad ova kriza prođe i kada se osude sve ove zablude, ljudi će s nevjericom promatrati kakvog je sve kompromiterstva s modernizmom bilo, i to sve zbog ljudskih interesa i linije manjeg otpora.

Budući su lefebvreovci majstori rafiniranae relativizacije oni ne drže do vjerodostojnosti.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ipak je oholost majka svih grijeha, očito sebe neki smatraju prvima do Boga!

Reći zajedno s čitavom poviješću Crkve da je tvrdnja: ,,cilj nije da muslimane obratimo, nego da bolje vide vrijednost vlastite religije" hereza - čovječe, koje li oholosti!

Neokonzervativci su danas pravi primjer cijeđenja komarca, a gutanje deve - to što haraju zablude i hereze po službenim ustanovama Crkve je super i savršeno zato jer tako kažu službeni autoriteti, jedino ti opaki lefebrovci koji vire iza svakog ugla, koji se usude reći drukčiije, nisu u redu.