Katolički odgovori

To je super, pokušat ću pronaći tu knjigu, hvala.

_________________
Naprijed za križem!

_________________
Naprijed za križem!

_________________
Naprijed za križem!

Problem je u općoj neimaštini, i većina današnjih obitelji je prisiljena na to da rade i muž i žena, po cijele dane jer se jedino tako mogu pokrpati od prvog do prvog. To je i glavni uzrok "bijele kuge", kako je lijepo Pelegrin napisao u citatu.

Skandinavske zemlje se protiv bijele kuge bore visokim primanjima, i u Skandinaviji se lijepo i pristojno, pa čak i uz malu dozu luksuza može živjeti od jedne plaće. Žene koje rade i imaju djecu imaju veliku zaštitu, od kraćeg radnog vremena, većeg godišnjeg, bolovanja koja nisu pravo samo na papiru, porodinjeg dopusta koji pokriva svu plaću za cijelo vrijeme trajanja itd. Dakako, i država uz tako visoka primanja građana može uzeti i puno više poreza, pa financirati usluge građanima, čak i porodinji dopust za očeve. No za takav sustav mora postojati konsenzus poslodavaca koji će isplaćivati visoka primanja, države koja će na to poticati, te naposljetku svijest građana koji će znati da velike količine novaca koji plaćaju za porez koji plaćaju opet za njihovo dobro.

Dakle nije svako postindustrijsko društvo bolesno. Bolesno je ovo naše, dokle god su primanja niska, i gdje se dio primanja plaća na crno. Moja supruga i ja se u Hrvatskoj ne usuđujemo imati dijete, iako bi oboje jako željeli. Nadamo se skorom preseljenju u Skandinaviju. I to želim što većem broju ljudi, sve dok se konačno dnevna politika ne usmjeri na ove teme, pa možda sljedećoj generaciji bude bolje. Toliko

Enigmus, ako oboje jako želite dijete, onda ćete sigurno pronaći načina da se ohrabrite i otvorite životu.
Bolja financijska situacija ne određuje vaš život, već samo može pomoći lagodnijem životu, uostalom najmanje djece općenito imaju baš imućniji, a ne manje imućni. Ne mislim bogati i siromašni, jer biti bogat je nešto drugo od biti imućan. Bogatstvo je imati djecu, a i djeci je bogatstvo imati braću i sestre.
Malodušno, bez vjere se ne može ništa u životu postići, nameću nam se strahovi i konformizam, a nasuprot toga isplati se ohrabriti za novi život.

_________________
Naprijed za križem!

Iz Bezićeve knjige "Kršćansko savršenstvo".
RAD I RADIŠNOST
...............
Bilo da se čovjek nalazi u društvu, bilo da živi sam, kako smo vidjeli, on svoje vrijeme mora ispuniti radom. Jalova osama ubija, a stvaralačka izgrađuje i obogaćuje. Društveno koristan rad opravdava našu pripadnost društvu. Rad je stvaranje vrednota korisnih i samom radniku i cijeloj zajednici. Neradnik i lijenčina je ne samo parazit i štetočina u odnosu na drugoga, on je dušmanin svoje vlastite osobe, svoje duhovne i tjelesne kondicije. Rad je golema osobna, moralna, kulturna i ekonomska vrijednost, a radišnost kršćanska krepost. Pomoću rada čovjek gospodari sobom i prirodom.
Rad je također i religiozna vrednota. Posebno kršćanin mora znati cijeniti vrijednost rada. Po njemu je čovjek sustvaratelj i suradnik Božji u djelu stvaranja svijeta. Samo zato je Stvoritelj osmi dan "počinuo" da bi čovjek mogao sam nastaviti započeto djelo Božje. Jedino svojim radom čovjek može osigurati svoj opstanak na ovoj planeti.
Teologija rada nas uči daje svaki posao dobar i koristan, svaki je drag nazaretskom Radniku. Ako ga obavlja iz nadnaravnih motiva i ako ga vrši marljivo, solidno i s ljubavlju, u svakom se poslu kršćanin može posvetiti. Nad svakim ostalim poslom ima prednost duhovni rad na izgradnji vlastite ličnosti, na poboljšanju moralnog stanja čovječanstva i na širenju kraljevstva Božjega . .
*(Duhovni rad uvijek uključuje i tjelesne napore. Čovjek radi dušom i tijelo).
.
Svaki rad, osobito zajednički, traži umnu inteligenciju, tjelesnu snagu, tehničku vještinu i međuljudsku suradnju. Pored starih radnih vrlina (marljivost, disciplina, urednost, točnost, stručnost) danas se razvijaju i nove radne odlike: solidarnost, socijalnost, ekipnost, informiranost, komunikativnost, suradnja i sl. .
U duhovnom se životu često znade pojaviti neka napetost između rada i molitve. Oni koji rado mole nevoljko se posvećuju vanjskom radu, a strastveni radnici misle da je molitva gubljenje vremena. Molioci u radu vide rastresenost, a aktivisti u molitvi pasivnost. To su predrasude nastale zbog sklonosti pojedinaca. Duhovni život zahtijeva obe dimenzije: akciju i kontemplaciju.
Kako je Božja riječ postala tijelom, tako se i riječ molitve mora utjeloviti djelom. Ora et labora! Za savršenstvo je potrebno oboje: interiorizacija u molitvi i axteriorizacija u akciji. Molitva hrani apostolat, a ovaj stavlja Boga u svaki svoj čin. Kršćanin uvijek ostaje potpuni čovjek, koji u svom životu mora zaposliti sve svoje moći: um i čuvstva (u molitvi), ali i svoju volju (u radu). Nije se dosta moliti, za Boga treba i raditi.

Kako u svemu, i u radu se može pogriješiti. To se događa:
a) ako je rad motiviran sebično,
b) ako se obavlja loše, nesolidno i nemarno,
c) ako se radi pretjerano bez potrebnog počinka,
d) ako u radu ne postoji razuman red.
.............
DNEVNI RED
.....................
Svakom razumnom biću je svojstven i potreban red. "Sapientis est ordi-nare", reče sv. Toma. Na poseban način je red svojstven i koristan onome, koji teži za savršenstvom. Svaki naime nered isključuje savršenost. Ni običan dnevni život nije moguć bez nekog reda, a pogotovo ne duhovni. Na sasvim poseban način pak traži red zajednički život, poimence redovnički (riječ "redovnik-ca", a isto tako i "redenik", dolazi od korijena "red"!). Redovništvo bez reda je besmisao. Red u životu stvara red u duši i obratno.
Stoga među glavna pomagala duhovnog napretka spada i dnevni red. Red je razumna organizacija vremena, snaga i sredstava za rad. On treba da sadrži posebni i detaljni raspored svih dužnosti, pobožnosti i poslova tokom dana. Dakle, on je točna, puna i pametna raspodjela vremena u jednom danu. Može nam biti određen po starješinama, pravilima ili kućnom redu (zavodi, škole, sjemeništa, samostani i si.) i tada je to službeni dnevni red, koji nas obvezuje u savjesti. Ako ga sami sebi propisuju lica koja nisu vezana zajedničkim životom, imamo privatni dnevni red. Kombinirani dnevni red je raspodjela slobodnog vremena sa strane osoba koje već imaju propisan službeni dnevni red.

Dnevni red nam pomaže da bolje iskoristimo svoje vrijeme. Ekonomija vremena spada u osnovnu životnu mudrost. Kaže se "vrijeme je novac". No tom usporedbom je zapravo potcijenjena prava vrijednost vremena. Kršćani znadu: vrijeme je nebo. Ovim zemaljskim vremenom stičemo vječnost. Neplanskim radom i neurednim životom upropašćujemo i svoje zemaljske kapitale. Neurednjak uludo troši i svoje vrijeme i svoje snage. Zaboravlja i propušta dužnosti, nezna kada što treba obaviti, doživljuje neprijatna iznenađenja, u isti čas mu padaju različiti poslovi, te ne dovršava ni jednoga kako treba, oklijeva u radu i stalno ga prati osjećaj nezadovoljstva i krivnje. Naprotiv, držeći se dnevnoga reda, možemo na vrijeme i dobro posvršiti sve svoje poslove, radimo mirno, odlučno i bez nervoze. Raspoložuje nas ugodni osjećaj izvršene dužnosti.
Dnevni red je odličan lijek protiv dosade, ljenčarenja i grijeha. U slične nevolje upadaju svi oni koji ne znaju unaprijed rasporediti svoje slobodno vrijeme. Već od starine je poznata istina: tko ne zna sam sebi naći posla naći će mu ga đavao. Stoga treba planski i mudro iskoristiti svaki čas svoga - nikada više ponovljivog - života. "Fugit irreparabile tempus", pisalo je na starinskim urama.

Pelegrine, i Srbi će nestati isto kao i mi, imaju isti problem. Samo što oni misle da će od njihovog nestanka imati koristi "Šiptari".

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Ja ne bi želio nikome da ide u Skandinaviju (ili Njemačku i sl.) ako baš ne mora, zapravo ni tamo više djece nemaju "domaći", bez obzira koliko povoljna bila ekonomska situacija i prava rodilja, već imigranti. Jasno je da glavni uzrok niskog nataliteta nije neimaština.
Ne vidim niti jednu prednost tih zemalja (osim novaca odnosno materijalizma) u odnosu na Hrvatsku. Naprotiv, zbog duhovne praznine je život tamo češće usmjeren materijalizmu i hedonizmu, i u takvom društvu teško je kvalitetno odgajati djecu.
U Hrvatskoj nemamo tako loše uvijete što se tiče porodiljnih naknada i poticaja za više djece, a borit ćemo se za još bolju natalitetnu politiku. Potrebna je samo velikodušnost i odluka davati se za svoju djecu nasuprot konformizmu.
Koliko žena onda treba raditi? Moje iskustvo je da dok su djeca mala oba roditelja, a posebno majka, treba iskoristiti to vrijeme da bude s njima što više, jer baš to je ono najvažnije što se može priuštiti djetetu. Novac i komfor ne mogu nadoknaditi obitelj.

Skandinaviju isto trese bijela kuga, ali je situacija daleko bolja od Hrvatske. Namjerno cu preskociti Svedsku koja je puna imigranata, pa je prosjek i vise nego dobar, dat cu podatak za Dansku u kojoj nema toliko imigranata - prirodni prirast je izmedju 0,6 i 1,9 zadnjih 10 godina. U tom periodu je u Hrvatskoj u debelom minusu. Ekonomska situacija ipak radi svoje.

Ekonomska situacija može pomoći samo onima koji žele više djece. A imućniji zbog želje za komforom često imaju baš obrnuti trend, i djecu gledaju kao smetnju koja im oduzima taj komfor.
S druge strane su oni koji vole život i vole djecu, bez obzira bili imućni ili siromašni.
Zato Njemačka koja ima odlične ekonomske uvijete nema djece, kod njih je krenuo "zwei-kinder" sustav, i taj komformizam misle sanirati imigracijom. Ni Skandinavske zemlje nemaju dovoljan natalitet da bi se održale bez imigracije, pa ni Danska koja trenutno ne želi imigrante, svi su daleko ispod stope 2,1 koja je potrebna za održanje.
Glavni problem nije u ekonomskim uvijetima, već u u lošem odnosu društva prema braku, obitelji i djeci.
Dakle samo ako se stvara pozitivno ozračje prema braku i djeci i društvo to prepoznaje kao nešto važno, onda ekonomija može dodatno pomoći.
Neće nitko imati više djece ako ode raditi u inozemstvo, to je čini mi se zavaravanje.

Upravo to, da ne citiram sve.
Prije su ljudi i umirali od gladi, ali je djece bilo. Npr. početkom prošlog stoljeća mnoga djeca iz Dalmacije su poslana u Slavoniju kako bi preživila. Dakle, ekonomska situacija vrlo malo igra ulogu po pitanju "pravljenja" djece. Ako bi se i dalje držali teze da ekonomski uvjeti diktiraju broj djece, onda dolazimo i do svojevrsnog apsurda da bi bilo bolje sniziti standard kako bi se povećao priraštaj!

Odnosno, (loš) odnos u braku i prema braku će diktirati broj rođene djece, a ekonomski uvjeti njihovo preživljavanje. To je ono što mnogi ne vide ili ne žele vidjeti.

_________________
........xxxx
........xxxx
....xxxxxxxxxx
....xxxxxxxxxx
........xxxx
........xxxx
....xxxxxxxxxx
....xxxxxxxxxx
........xxxx
........xxxx
Lista gnjavatora:
Dux - 11.8.2015.-11.8.2017.
srbki (hrki) - 12.8.2015.-12.8.9999.
CarolusRex - 27.7.2016.-27.7.9999.
crusader - 19.10.2016.-19.10.9999.

U vezi sve većeg problema napuštanja Hrvatske zanimljiv je komentar biskupa Hranića:

"Dio onih koji odlaze predugo čekaju na bilo kakvo radno mjesto te možemo razumjeti njihovu odluku o odlasku u tuđinu. Ali, ne možemo istodobno ne upozoriti i na pomodarstvo, na duh konzumerizma i na kratkovidne kalkulacije isključivo o visini zarade u domovini i inozemstvu, zbog čega i zaposleni daju otkaze te odlaze i pomalo olako, zaboravljajući na blagodati koje ima pruža život u domovini i ne razmišljajući o poteškoćama druge vrste koje ih sigurno čekaju i koje sa sobom donose "kruh sa sedam kora" i život u tuđini"

Da, slozio bih se sa biskupovim rijecima da je prije toga rekao nesto o poslodavcima koji ocekuju da ljudi rade preko 8 sati bez placenih prekovremenih, da rade nedjelje i blagdane, koji isplacuju mizerije od placa, place na crno, neredovite place i jos se u velikoj vecini slucajeva bahato i bezobrazno ponasaju prema djelatnicima, otpustaju trudnice i rodilje i ljude koji odu na bolovanje. A sami kupuju kuce i skupocjene automobile.

Volio bih tu poruku cuti od biskupa prvo.