Katolički odgovori

Banalno shvaćanje. Pogledajmo samo činjenice, i pustimo osobne interpretacije. Ovo su neka od ubojstava koje je počinio Jahve:

- Ubojstvo svega živog osim onih stvorenja koje je spasio Noa i njega
- Sodoma i Gomora
- Lotova žena jer se okrenula
- Onana zbog prolijevanja sjemena
- Kuga na Egipat
- ubojstvo prvorođene egipatske djece
- potapanje egipatske vojske
- ubojstvo Aronovih sinova
- ubijanje ljudi slanjem zmija
- još kuge zbog žalbe na hranu
- ubijanje čovjeka zbog prikupljanja štapova na šabat
- spaljivanje ljudi zbog žalbe
- ubijanje zbog žalbe oko božjih ubojstava
- ubijanje izraelske vojske
- masakr u jerihonu
- ubojstvo petorice kraljeva i vješanje na drvo
- Jošua ubija sve živo na božju zapovijed
- masakr u Jeruzalemu
- ubijanje Elijevih sinova i nekoliko tisuća izraelskih vojnika
- munja na Filistejce
- prisiljavanje Filistejaca na to da se ubiju međusobno
- huškanje Davida na ubijanje Filistejaca
- ubijanje svakog muškarca u Edomu
- ubijanje bebe
- ubijanje Sirijaca u više navrata i na više tisuća
- ubijanje Ahaba
- 7 godina gladi, više puta
- ubijanje Ahabovih sinova
- njegovih prijatelja, svećenika, obitelji
- ubijanje Etiopljana
- bog ubija Jobovu djecu
- Izakova žena

--- Zaboravila si Isusa Krista.
-Onaj tko ti daje zivot moze ti ga i oduzet. Svidjalo se to nama ili ne... sigurno ces umrijeti.
Sve navedeno ima naravnu i nadnaravnu dimenziju. Bog stvara a grijeh ubija.


Ima još toga. Dakle, nije baš lijepo, jelda? Jest da je to naš izbor, i da su pravila igre jasna, ali zar to zbilja mora tako biti i što je važnije, zar je zbilja težina grijeha jednaka težini kazne?

---Ne.

To što je Anđeo Gabrijel Isusu nadjenuo ime, to i dalje ne znači da Isus znači "bog spasava", a ne izvedenica od glagola "spasiti". Tako da nije da ja banaliziram, nego ti ne razumiješ, bojim se. Uostalom, izvedenicom iz glagola "spasiti" bili su nazvani i neki drugi starozavjetnoj likovi.

--- nisam lingvist, i ne vidim samo kako ovaj jedan ad hominem stav prema katekizmu ista znaci u cjelini?
Zdravom logikom ako nakome dajemo ime, opisem ga glagolom spasiti, on je spasitelj. Kako se odnosi na Boga- Bog spasava.
Nerazumjevanje je obostrano. Mozemo oboje biti u krivu. Sta je rezultat u tom slucaju?


Zašto bi dobro djelo bilo sebeljublje i vlastita korist ako je učinjeno za drugoga? Kad majka izlaže svoj život da spasi bebu, npr. koje je dospjelo pod autobus, ne misleći pritom da to čini za boga, zar nr ona tu misli na svoju korist? Znači, svako dobro djelo bez božjeg amena je sebeljublje? Ajde, ovo je bar odgovor na moje pitanje, ali je odgovor za kojeg ne znam kako ga možete mirne duše prihvatiti, a savijesti nadam se imate.

---Sve sam obrazlozio. U ovom kontekstu kako si ti razumjela ja bih sam sebi bio oprecan.
Od koga dolazi ljubav? Tko je dao majci ljubav prema djetetu? Samo onaj tko ima ljubavi moze se zrtvovati za drugoga.
Savjest zanimljivo. Sto je savjest bez Boga? Sto je polazisna tocka? Prema cemu se definira? Individualno, prema osjecaju...ili?


Uostalom, činjenje dobrih djela samo zato da ne bi gorili u paklu, što je nešto što je prisutno kod nekih vjernika, također je oblik sebeljublja.

---U pravu si 100% .

A za nesebične dobre čine svejedno je radimo li ih u ime boga ili ne, odnosno, ako netko želi biti sebičan, bit će i s bogom i bez njega.

--- Velika zabluda. Moguce samo ako vrsimo Boziju Volju, ciniti vjecno dobro djelo. Bez Boga nemozemo napraviti nikakvo dobro, samo je pitanje jesmo li toga svjesni ili ne. Ako osvjestimo to, svako dobro djelo je molitva.

Moji motivi su bolje razjašnjavanje, pa štagod da je rezultat toga. Mene samo iznenađuje kako vi mislite da ste skromni i ponizni vodeći se za Isusom, a tako arogantno tvrdite da je osoba pogrešno shvatila samo zato jer se s vama ne slaže.

--- Pitao sam dali ste dosli po odgovore ili ste nas dosli prosvijetliti?
Ja sam naprotiv sigurno grjesniji od vas. Sigurano sam daleko od onoga sto se naziva skromnost i poniznost (ili kad bih to mislio o sebi ne bih bio nijedno od toga). Ali oprostite ako vidite igdje aroganciju, mislim da je to vas dojam, ne mona namjera. Arogancija dolazi iz srca i prije bih joj podlegao sa stavom: tko je sad ova, nema pojma, necu na nju trositi vrijeme. Ali evo ipak pisem. I kako sv.Mala Terezija kaze: "Vise vrijedi razgovarati s Bogom nego razgovarati o Bogu, jer se toliko sebeljublja uvlaci u duhovne razgovore".

Kao što rekoh, pročitala sam i Bibliju i katekizam. Ovakav stav Isus sumnjam da bi odobrio, koliko ga ja doživljavam, on je bio strastven raspravljač i sumnjam da bi rekao da netko nešto ne razumije samo zato jer se s njim ne slaže.

---Pisete o Bogu kao o nekome tko ne postoji, pa zakljucite da ipak znate kako Isus razmislja.
Nerazumjevanje u raspravi nije napad na vasu inteligenciju, naprotiv. To je moj zakljucak da kao neko tko se nalazi out of box gledate drugacije...u nedostatku vjere nemozete razumjeti. Kako kaze T.Kempenac, jednostavno:"Kraljevstvo je naime Bozije mir i radost u Duhu Svetom sto se ne daje bezboznima".


---Hocete mi molim odgovoriti: vjerujete li u postojanje Boga? Sto bi to bilo dobro (djelo)?

_________________
Tko ljubi Isusa ne traži ništa osim žrtve. Sveti Pavao od Križa

Nije istina da ja trolam, to nije bila moja namjera, namjera je došla da polemiziram, došla sam da pitam pitanja, komentiram ih i dajem svoje mišljenje. Ako je ovo forum koji ne dozvoljava raspravu sa nekatolicima, onda mi tako recite pa ću otići.
Nije mi prigovorio za "guard", nego za pisanje Boga s velikim i malim slovom (što sam upravo ispravila), iako mi sad ti sa svojim tumačenjem njegovih riječi ukazuješ da ipak jesam bila u pravu što se tiče mog tumačenja njegovih riječi, a to je da mu ne smeta malo umjesto velikog slova, nego to što nisam kao nekatolik došla na ovaj forum, a što je i tvoj prigovor meni.

Nije tvoj problem što si nekatolik nego što si bahata i lajava, bez ijedne trunke poštivanja prema našim svetinjama.

Slijepi putniče,


Sigurno je da ćemo svi umrijeti, to je jasno. Poanta je bila da razlozi za oduzimanje života nisu, po mom mišljenju, moralni, dapače, vrlo su okrutni i nepravedni. I ti se s tim slažeš (nadam se da je u redu što ti govorim ti, ako nije, reci), kad na moje pitanje je li zbilja težina grijeha jednaka težini kazne odgovaraš sa ne. Dakle, svjestan si da je to nemoralno. Ti kršćanskog boga i njegova djelovanja koja su zapisana u Bibliji, ako sam dobro shvatila, držiš istinitima, ali, prema tvom odgovoru "ne", ne držiš moralnima. Ako je to tako, odnosno ako sam dobro razumjela, zašto biti teist a ne deist? Teisti, osim što vjeruju u nekog boga iz određene religije, štuju ga i vole, vjeruju mu i predaju mu se. Zašto ti štuješ i voliš nekog tako neugodnog i nemoralnog boga?

Ne, ne odnosi se to na cijeli katekizam, ta moja opaska. Ta moja opaska se odnosi samo na ono na što sam se referirala. Ja sam rekla da se ono na što se odnosi nešto nema veze s etimologijom. Nisam lingvist ali studiram jezike pa mogu nešto o tome reći. Riječ koja se odnosi na nešto i koristi za nešto često nema isti oblik kao njena etimologija. Ovo što ti govoriš je riječ koja je prošla određene stupnje razvoja i oblikovala se u onaj oblik u kojem se koristi za nešto. Etimologija je porijeklo. Porijeklo nema veze s trenutnim oblikom, odnosno ima veze jer oblik ima porijeklo, ali morfološki nema veze. To sam rekla da je pogrešno u katekizmu, jer u njemu piše da riječ Isus DOLAZI OD, a "dolazi od", znači "vuče porijeklo", što je u prijevodu etimologija. Nadam se da sam dobro objasnila.

Ok, ako ljubav apriorno dolazi od Boga, i savijest, zašto je bitno da se onda Bog, u ovom slučaju Isus i njegov otkup grijeha, prihvati? Zašto je potreban taj intelektualni i psihički čin prihvaćanja, ako ćemo ga tako okarakterizirati, ako su naše vrijednosti samim tim što smo rođeni u nas usađene? Šo tome, zbilja je svejedno je li osoba prihvatila Boga ili ne svjesno. I onda su sva dobra djela jednako vrijedna, bilo da su učinjena od strane svjesnog prihvatitelja Boga ili ne. Drugim riječima, ako su ateisti nesvjesni činjenice da im je Bog usadio ljubav i ostale moralne vrijednosti, a čine dobra djela, onda su i njegova dobra djela jednako dobra kao i djela nekog vjernika koji je osvijestio da ta dobra djela dolaze od Boga. A ako boga moramo tek prihvatiti da bi bili Božji, onda su ateisti npr. nepotpuna božja kreacija, je li tako? Znači, biološka jesu, ali moralna nisu? Ateisti su, dakle, nemoralna ljudska bića?

Prigovor o aroganciji se nije odnosila na tebe, nego na sve osim tebe. A to da o Bogu ne treba pričati se ne slažem. Rasvjetljavanje vlastitih i upoznavanje tuđih argumenata, o kojoj god se temi radilo, uvijek je dobra stvar. Uostalom, sebeljublje je dio čovjeka, taština je dio čovjeka, i teško je se može odreći i vjernik i nevjernik, a i sebeljublje, u umjerenim količinama, nije uopće loša stvar i daje nam jasnu sliku o vlastitoj ulozi i određenim životnim situacijama. Ali to je druga tema.

O bogu pričam kao o zadanoj temi. Mogu pričati i o liku Jaga iz Shakespearovog Otella, a on sasvim sigurno ne postoji, jer je fikcionalni lik. Ne tvrdim da je Bog fikcionalni lik, ali ne vjerujem u postojanje boga jer bi za to trebala postojati dobra znanstvena pretpostavka, a smatram da ne postoji. Religijske knjige nisu, po meni, dokaz, niti dojam da je svijet sastavljen s takvom preciznošću i maštom da mora da je plod nekog božanskog stvoritelja. Nepostojanje Boga se također ne može dokazati, ali mnoge se druge stvari ne mogu dokazati, pa u njih ne vjerujemo. Ne možemo dokazati da Zeus ne postoji, pa u njega danas više skoro nitko ne vjeruje.
Pitaš me šta je dobro djelo, to je teško moralno pitanje. Moral se inače opisuje kao kodeks kojim se vodimo misleći na to da ne učinimo nešto loše drugima i sebi, i da učinimo nešto dobro drugima i sebi. Teško je s pouzdanošću tvrditi šta je sve moralno a šta ne. Oko nekih se stvari svi slažemo i znamo koje su, pa ih neću ovdje ponavljati. Ali mislim da je dobro djelo samo u sebi dobro, odnosno da ne može biti dobro ako ga Bog proglasi dobrim ili lošim. Proglašavanje nečega dobrim ne znači da je to dobro, ono je dobro u sebi. Nešto slično ovome govori Sokrat sa svojim učenicima.
Neka starija žena neki dan mučila se da se popne na stepenicu. Ja sam stala i pomogla joj. Neću reći da sam osjetila samo sreću zato jer sam joj pomogla, naravno da je tu ulogu i odigralo to što sam se sama pred sobom osjetila dobro, dakle, sebeljublje. Ali nije samo sebeljublje tu bilo iskorišteno. Eto, primjer za to je da osjetim kratku bol u prsima svaki put kad vidim da netko plače ili ga nešto boli. Tu nema nikakvog sebeljublja i nije svjestan nego instiktivan čin odnosno osjećaj. Ništa mi dobro ne donosi bol u prsima. Dobro djelo je svako djelo učinjeno za nečiju dobrobit. Precizno definiranje je teško. Neka pravila vrijede za sve okolnosti a neka za neke okolnosti. Život je, smatram, kompleksniji od 10 zapovijedi, iako se s većinom slažem.

Naravno da ne znam kako Isus razmišlja. To je moja pretpostavka s obzirom na to šta o njemu kaže Novi zavjet.

Ispravila sam malo u veliko slovo. Hoćete da još i promijenim svoje mišljenje? Ljudi s drugačijim mišljenjem ovdje nisu dobrodošli? Ugledajte se malo na Slijepog putnika. Propitkivanje, dakle, znači vrijeđanje? Mišljenje je vrijeđanje? Mene vrijeđa što postoje osobe koje smatraju starozavjetnog boga dobrim a vršio je više genocida i ostale okrutnosti. Ne samo da me vrijeđa nego me i plaši, pa ne kukam.

A sada, ili me izbacite, ili mi dozvolite da razgovaram dalje s onima koji su voljni.

Tako nepromišljeni trolovski ateist dugo nije bio na našem forumu.
Žao mi je što sam se uopće prva nadovezala na temu, mislila sam da je ateistu mrvicu stalo do poštovanja...

Pročitaj Bibliju. Mišljenje može biti puno nepoštovanja, činjenice ne.

Nisi navela činjenice.
Navela si lažne i nepromišljene optužbe.

Nisi pročitala Bibliju.
Čitala si ateističke floskule i zagađenja.

Zato,
no conversation.

Nisi pročitala Bibliju. Pročitaj Stari zavjet. Mogu navesti mjesta u Bibliji za sve ove crtice koje sam tu navela. Slijepi putnik nije ateist. Pitaj ga da li se slaže. Nebitno je sad kakve zaključke on i ja donosimo na osnovu tih Božjih djela. Samo to da li to u Bibliji postoji ili ne. A postoji, navest ću mjesta ako treba.

Posljedica grijeha je smrt. Bog nije stvorio grijeh prema tome grijeh je ništa. Čovjek koji je u smrtnom grijehu je ništa. Bog Jest ili Onaj Koji Jesam. Koliko su posljedice grijeha ozbiljne svjedoče ti i primjeri koje navodiš u prijašnjim postovima. Plaća za grijeh jest smrt i pakao.

Ne vrijede dobra djela ako smo u stanju smrtnog grijeha kao plaća za život vječni. Kako je Bog Ljubav on će za dobra djela uzvratiti grešniku na ovom svijetu. Napisao sam već da je grijeh ništa i da je čovjek u grijehu ništa. Kad ništa radi dobro djelo to je ništa. Kao da u matematici množiš sa nulom. Krist je nasušno potreban jer preko Crkve tj. svojih svećenika može oprostiti i najteži grijeh. Naime On je Put Istina i Život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po njemu. Ljudi koji ne žele povjerovati u Krista i njegovu Crkvu ne mogu zadobiti oproštenje grijeha koje se u Crkvi dijeli besplatno i ne mogu u raj. Naime Isus je Katoličkoj Crkvi ostavio vlast da odriješuje tj. oprašta grijehe. Što nije odriješeno na zemlji ne može biti odriješeno ni na nebu. Kako smo svi grešnici u Kristu i KC nam je jedini spas.

Postavljaš stvari kao crni. Okrutnost Isusove smrti nam pokazuje da je grijeh užasna stvar, a ne neko simpatično djelo. Dobro i poželjno samo od Crkve zabranjeno. Mislim da kad se na kraju života budeš parničila s Bogom i iznosila mu svoje prigovore ,pred činjenicom da je njegov Sin umro za tebe, svi tvoji argumenti će se srušiti kao kula od karata. I ne samo da je Krist umro za tebe nego je i prisutan u KC i nudi ti ozdravljenje od grijeha preko sakramenata.

Poanta je bila da razlozi za oduzimanje života nisu, po mom mišljenju, moralni, dapače, vrlo su okrutni i nepravedni. I ti se s tim slažeš (nadam se da je u redu što ti govorim ti, ako nije, reci), kad na moje pitanje je li zbilja težina grijeha jednaka težini kazne odgovaraš sa ne.

--- Ne zato sto je Isus Krist bio bez grijeha...a kako je zavrsio (kazna je svojevoljno prihvacena za spasenje drugih). Is naseg kuta nije moralno, ali sada kada znàmo motiv - neizmjerno.

Dakle, svjestan si da je to nemoralno. Ti kršćanskog boga i njegova djelovanja koja su zapisana u Bibliji, ako sam dobro shvatila, držiš istinitima, ali, prema tvom odgovoru "ne", ne držiš moralnima.

--- Tada ne bih bio katolik, vec slobodni mislilac.
Bog koji ticucama godina pomaze covjeku, sklapa saveze,izbavlja, salje proroke (ne odustaje), ljudi ga odbacuju, ubijaju...navezani na materiju/prolazno i u okorjelosti svoga srca cine svakakve gnjusobe. Ljudi ne Bog. Bog nikada nije ucinio nista nemoralno. Ne sudi Gospodara po slugama.
Tko bi dao svoga sina da spasi one koji ce ga ubiti? Nazivaju to "ludost kriza". Nema vece ljubavi...

Ako je to tako, odnosno ako sam dobro razumjela, zašto biti teist a ne deist? Teisti, osim što vjeruju u nekog boga iz određene religije, štuju ga i vole, vjeruju mu i predaju mu se. Zašto ti štuješ i voliš nekog tako neugodnog i nemoralnog boga?

---Tvoja slika je potpuno iskljuciva...razumijem jer i sam nisam razumio- kako?
---Bog ti daje slobodnu volju, da ti ni sam ne moze pomoci ako ti to ne zelis. Ako sam sagrijesio, sam sam sebe odvojio od Boga. Jer grijeh (nemoral) ne moze egzistirati u Bozijoj blizini. On me zove, ali ja ga odbijam. Znaci pobunio sam se protiv Boga (veca spoznaja, veci grijeh- vise mi je dano vise se i ocekuje). Kako je zlo poznato kao kralj lazi/buni se protiv Boga, tako me prevario, da ako negiram tamo nekoga sudca, onda sam slobodan. Ustvari sam izabrao njega, koji me mrzi i zeli moje unistenje - ne moze podnijeti da vidi mene i Boga zajedno (idem na njegovo izgubljeno"mjesto"). Bog tako nikoga ne sudi, vec mi sami sebe osudujemo. Zivimo posljedice nasih odluka. Pa kako za to moze biti kriv Bog? Bog postupa po apsolutnoj pravdi. Nemoze protiv sebe.


Ne, ne odnosi se to na cijeli katekizam, ta moja opaska. Ta moja opaska se odnosi samo na ono na što sam se referirala. Ja sam rekla da se ono na što se odnosi nešto nema veze s etimologijom. Nisam lingvist ali studiram jezike pa mogu nešto o tome reći. Riječ koja se odnosi na nešto i koristi za nešto često nema isti oblik kao njena etimologija. Ovo što ti govoriš je riječ koja je prošla određene stupnje razvoja i oblikovala se u onaj oblik u kojem se koristi za nešto. Etimologija je porijeklo. Porijeklo nema veze s trenutnim oblikom, odnosno ima veze jer oblik ima porijeklo, ali morfološki nema veze. To sam rekla da je pogrešno u katekizmu, jer u njemu piše da riječ Isus DOLAZI OD, a "dolazi od", znači "vuče porijeklo", što je u prijevodu etimologija. Nadam se da sam dobro objasnila.

--- Ja tebe razumijem ali ti mene kao da ne zelis...nije vazno.

Ok, ako ljubav apriorno dolazi od Boga, i savijest, zašto je bitno da se onda Bog, u ovom slučaju Isus i njegov otkup grijeha, prihvati? Zašto je potreban taj intelektualni i psihički čin prihvaćanja, ako ćemo ga tako okarakterizirati, ako su naše vrijednosti samim tim što smo rođeni u nas usađene? Šo tome, zbilja je svejedno je li osoba prihvatila Boga ili ne svjesno. I onda su sva dobra djela jednako vrijedna, bilo da su učinjena od strane svjesnog prihvatitelja Boga ili ne. Drugim riječima, ako su ateisti nesvjesni činjenice da im je Bog usadio ljubav i ostale moralne vrijednosti, a čine dobra djela, onda su i njegova dobra djela jednako dobra kao i djela nekog vjernika koji je osvijestio da ta dobra djela dolaze od Boga. A ako boga moramo tek prihvatiti da bi bili Božji, onda su ateisti npr. nepotpuna božja kreacija, je li tako? Znači, biološka jesu, ali moralna nisu? Ateisti su, dakle, nemoralna ljudska bića?

--- Vjera je cin volje (pokrenut miloscu) i intelekta temeljenog na iskustvu i svjedocanstvu, a ne osjecaja inace bi bila idelogija, a mi svi katolici fanatici (ovako su samo neki nazalost- nije im lako). Tako je i ljubav cin volje a zaljubljenost osjecaj.
Misljenja sam da za biti ateist je potrebno vise vjere. Jel kako dokazati ne postojanje Boga? I mnoge pojave nazvati slucajnima. Da ne pricamo koliko je vise vjere potrebno za prihvacanje nekih teorija.
---Kako nepotpuna kreacija ako su stvoreni na sliku Boziju? Stvoreni savrsenima ali nas je sve grijeh ucinio nemoralnima u odnosu na Boga. Tako sam ja nemoralniji od tebe ako sam "blize Bogu" a unatoc tome gresan.
Ateisti su se zadovoljili jednostavnijim odgovorom nego sto on u stvari jeste. Gledaju ljudski i u vremenu.

Prigovor o aroganciji se nije odnosila na tebe, nego na sve osim tebe.

--- ja sam potpisan...no problem

A to da o Bogu ne treba pričati se ne slažem. Rasvjetljavanje vlastitih i upoznavanje tuđih argumenata, o kojoj god se temi radilo, uvijek je dobra stvar. Uostalom, sebeljublje je dio čovjeka, taština je dio čovjeka, i teško je se može odreći i vjernik i nevjernik, a i sebeljublje, u umjerenim količinama, nije uopće loša stvar i daje nam jasnu sliku o vlastitoj ulozi i određenim životnim situacijama. Ali to je druga tema.

--- To se odnosi na onu djela a ne rjeci... Sve je tesko sto se radi vlastitim snagama. Ok


O bogu pričam kao o zadanoj temi. Mogu pričati i o liku Jaga iz Shakespearovog Otella, a on sasvim sigurno ne postoji, jer je fikcionalni lik. Ne tvrdim da je Bog fikcionalni lik, ali ne vjerujem u postojanje boga jer bi za to trebala postojati dobra znanstvena pretpostavka, a smatram da ne postoji. Religijske knjige nisu, po meni, dokaz, niti dojam da je svijet sastavljen s takvom preciznošću i maštom da mora da je plod nekog božanskog stvoritelja. Nepostojanje Boga se također ne može dokazati, ali mnoge se druge stvari ne mogu dokazati, pa u njih ne vjerujemo. Ne možemo dokazati da Zeus ne postoji, pa u njega danas više skoro nitko ne vjeruje.

--- Istjece ti vrijeme...samo nemoj odustajati od pitanja...pa gdje god te ona odvela. U covjeka je usadjen taj instinkt za trazenjem...ocekuje se napredak u spoznaji.
---"Molite, i dat će vam se ; tražite, i naći ćete;
kucajte i otvorit će vam se." - nista te ne kosta.

Pitaš me šta je dobro djelo, to je teško moralno pitanje. Moral se inače opisuje kao kodeks kojim se vodimo misleći na to da ne učinimo nešto loše drugima i sebi, i da učinimo nešto dobro drugima i sebi. Teško je s pouzdanošću tvrditi šta je sve moralno a šta ne. Oko nekih se stvari svi slažemo i znamo koje su, pa ih neću ovdje ponavljati. Ali mislim da je dobro djelo samo u sebi dobro, odnosno da ne može biti dobro ako ga Bog proglasi dobrim ili lošim. Proglašavanje nečega dobrim ne znači da je to dobro, ono je dobro u sebi. Nešto slično ovome govori Sokrat sa svojim učenicima.
Neka starija žena neki dan mučila se da se popne na stepenicu. Ja sam stala i pomogla joj. Neću reći da sam osjetila samo sreću zato jer sam joj pomogla, naravno da je tu ulogu i odigralo to što sam se sama pred sobom osjetila dobro, dakle, sebeljublje. Ali nije samo sebeljublje tu bilo iskorišteno. Eto, primjer za to je da osjetim kratku bol u prsima svaki put kad vidim da netko plače ili ga nešto boli. Tu nema nikakvog sebeljublja i nije svjestan nego instiktivan čin odnosno osjećaj. Ništa mi dobro ne donosi bol u prsima. Dobro djelo je svako djelo učinjeno za nečiju dobrobit. Precizno definiranje je teško. Neka pravila vrijede za sve okolnosti a neka za neke okolnosti. Život je, smatram, kompleksniji od 10 zapovijedi, iako se s većinom slažem.

---Dobro nije moral, vec istina, pa ne postoji izvan Boga nikakvo dobro, bez obzira na promatraca, je istina. Sta god ja mislio o tebi nije vazno, ne utjece na istinu o tebi...ako nema Boga (temelja, polazista) sve je relativno:

---Što treba da nazivamo dobrim, mora u sudu svakog
razumna čovjeka biti predmet moći željenja, a zlo u
svačijim očima predmet gnušanja; prema tome je osim
osjetila za ovo prosuđivanje potreban još um. I.Kant

sto bi bilo to apsolutno dobro ili zlo?

--- Ako Bog ne postoji, tada ne postoje nikakva pravila i
nikakve zapovijedi pa, prema tome, i nikakva
ograničenja kojima se smije sputati čovjekova sloboda.
Donald de Marco, Benjamin Wiker "Arhitekti kulture
smrti"

-Govoriti o objektivnim moralnim vrijednostima i
dužnostima znači kazati da moralne razlike između
onoga što je dobro ili loše i pravo ili pogrešno stoje
neovisno o tome je li bilo koje ljudsko biće drži do
takvih razlika. Mnogi teisti kao i ateisti podjednako se
slažu da ako Bog ne postoji, onda moralne vrijednosti i
dužnosti nisu objektivne u tom smislu. Jer ako Bog ne
postoji koji je onda temelj za vrijednost ljudskih bića? U
odsutnosti Boga teško je vidjeti bilo koji razlog za
pomisao da su ljudska bića posebna. William Lane
Craig "Ateizam"


Naravno da ne znam kako Isus razmišlja. To je moja pretpostavka s obzirom na to šta o njemu kaže Novi zavjet.

--- On ti je uskrsnuo i on je ziv. Stvarna osoba. Bolje upoznajemo ljude uzivo. Vidit ces.
--- Zasto Isusu ne postavis ova pitanja na koja trazis odgovore? Probaj sta mozes izgubiti... Znas li gdje ga mozes pronaci? - " Zašto ste me tražili ? Zar niste znali da ja moram biti u kući Oca svojega.

_________________
Tko ljubi Isusa ne traži ništa osim žrtve. Sveti Pavao od Križa

Postoji al je pitanje konteksta/ucenja koju cuva KC.

Znas li da u Bibliji pise: "Bog ne postoji...
Kako ti je to promaklo?
Samo sto u nastavku pise "...rece bezumnik".

_________________
Tko ljubi Isusa ne traži ništa osim žrtve. Sveti Pavao od Križa

Potpisujem

_________________
Tko ljubi Isusa ne traži ništa osim žrtve. Sveti Pavao od Križa