sara je napisao/la:
Ne znam treba li se smijat ili plakat. U Crkvi je najveći onaj tko je svet. Od Pija XII. na ovamo imamo dva sveca, koji je onda kriterij da jedan živući papa (nema veze što je u mirovini) bude veći od njih. I tko to daje objektivnu procjenu kriterija za nečiju veličinu. Smiješno je ili žalosno, kako tko hoće, da se bilo koji čovjek usudi mjeriti vjernost nekog čovjeka mimo kriterija Crkve. I još bolje kad proziva bilo koga radi nevjernosti nauku Crkve. Stvarno poludjeli svijet!
Ajmo od početka: ja sam samo rekao da je Benedikt XVI. najveći papa od Pija XII. naovamo na temelju zasluga koje ima za Crkvu i svega što je učinio, još kao kardinal-Prefekt kongregacije za nauk vjere, zatim kao Papa, i to na osnovu kriterija Crkve, a ne mimo njih.
Nisam time umanjio ulogu i značaj Ivana Pavla II. niti Ivana XXIII. Jednostavno, radi se o tome da svetost ne može biti kriterij, jer je Papa Emeritus živ čovjek, i samim tim ne može biti svetac kao prethodna dva. No, ako jednog dana bude proglašen blaženim ili svetim, to neće uvećati njegove zasluge.
One su već sada takve kakve jesu: kao Prefekt kongregacije za Nauk pod I.P. II. odigrao je takvu važnu ulogu u obrani pravovjerja u svim pitanjima u kojima je Crkva u sporu sa svijetom; od spolnog morala do međuvjerskog dijaloga, svugdje braneći Tradiciju. Bio je izravno upleten u borbu s teologijom oslobođenja, u nekoliko navrata je osudio dekretima njihove tendencije nespojive s Naukom, kao i u suspenziju Leonarda Boffa. Sastavio je Deklaraciju o masonskim udruženjima, koja je ponovila osudu te ideologije, i to u vrijeme kad je Alta Vendita nastojala uspostaviti most prema Crkvi, služeći se 2. vatikanskim saborom (uostalom, pritisak masona na Crkvu, i osobito na Vatikan, nikad nije posustao, od ujedinjenja Italije do danas, dovoljno je sjetiti se Alda Mora i Pavla VI.). Uz to je bio i u komisiji koja je sastavila današnji Katekizam početkom 90-ih. Tu je i Dominus Jesus, prevažni dokument, sigurno među ključnima u novijoj povijesti Crkve.
Nasuprot svih nastojanja liberala izvan Crkve i modernista-kvazikatolika u njoj stoji teološka građa koja u velikoj mjeri potiče iz Ratzingerovog pera. Nitko ne može tvrditi, bez obzira na svetost dvaju papa, da Ratzinger nije veći teolog od njih, a upravo je ta karakteristika potrebnija nego osobna svetost iz čisto praktičnih razloga, kad se radi o doktrinarnim sukobima. Uzevši u obzir to, kao i tretman koji je trpio još kao Prefekt, a posebno kao Papa, od liberalnih medija, uključujući i podmetanja o nekakvom navodnom nacizmu, tvrdim da je bio najveći Papa nakon, u medijima podjednako masakriranog, Pija XII. Dovoljno je samo pošteno priznati, bez obzira na osobne preferencije, da nitko od posljednjih Papa nije bio izložen takvoj mržnji i napadima neprijatelja Crkve kao Benedikt, Ivan XXIII. jer je pokrenuo otvaranje Crkve prema svijetu, koje je ispalo tako kako je ispalo, a Ivan Pavao II. je valjda bio previše popularan u javnosti (ali je zato tu bio Ratzinger, dežurni krivac i "rotvajler"). [u]Ti će mediji uvijek napadati one koji brane Crkvu i vjeru, i isto tako hvaliti one koji ih ruše[u].
Ne znam kako bi to mogli biti razlozi "mimo kriterija Crkve", kako Ti kažeš. Ako je razlog svetost, Benedikt je živ, pa zato nije svetac poput Ivana Pavla II. Ako su u pitanju zasluge njegovih prethodnika i njegove, kriteriji proizlaze iz podataka koji su dostupni svima koje stvar zanima, svatko ih može provjeriti. Usporedba papa, ako se već u to upuštamo, nije stvar Crkvene doktrine, tj. Nauka, pa da bi Crkva bila jedina ovlaštena donositi sud o tome, kao da bi uspoređivanje Papa i sud o tom pitanju bilo nešto kao članak Vjere. A ako se radi o "mjerenju vjernosti nekog čovjeka", kako si se Ti izrazila, ja uopće ne govorim o vjernosti spomenutih Papa, nego o njihovim zaslugama u obrani Crkve od modernističke kuge, a to nije isto što i osobna vjernost; ja mogu biti savršeno vjeran, ali nedovoljno obrazovan, i ne mogu u toj obrani učiniti baš puno.
A što se samih kriterija, tj. razloga koje sam naveo tiče, pa zar ti kriteriji nisu savršeno u skladu s kriterijima Crkve: vjernost Nauku, predano i požrtvovno zalaganje za njegovu čistoću i očuvanje od svakog kvarenja. Uostalom, crkveni oci Tertulijan i Origen nisu sveti, zar ne? Pa ne možemo reći da nisu bili veći teolozi i da nisu više učinili za obranu vjere od npr. Sv. Stjepana Ugarskog. Nadam se da razumiješ što mislim.
Prilikom zaključivanja Sinode o obitelji, Papa Franjo je govorio o "... iskušenju neprijateljske nepopustljivosti, u zatvaranju u pisanu riječ, kad nismo u stanju dopustiti da nas Bog iznenadi... u zatvaranju u zakon, u sigurnost onog što znamo a ne u otvorenosti prema onome što još možemo naučiti i dostići." Ako ja tu dobro razumijem Papu, zar to ne znači u stvari da ne moramo biti opterećeni onim što ti nazivaš "Crkvenim kriterijima", jer uvijek se može dogoditi da je važnije ono što ne znamo nego ono što nam je objavljeno. Ne treba se zatvarati u "kriterije Crkve", u "pisanu riječ", u "zakon", dogmu, Sv. Pismo itd. Moramo biti otvoreni prema iznenađenjima, a ne opterećavati se biblijskim sentencama kao što je npr. Ivan 18,20: "Isus mu odgovori: Ja sam javno govorio svijetu. Ja sam uvijek učio u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Judejci. Ništa nisam rekao tajno.", ili nešto slično, što bi nas moglo zavesti na pogrešan put da postoje kriteriji koji se ne mijenjaju. Jer, dok smo otvoreni iznenađenjima, ko zna kako će Crkveni kriteriji izgledati kad postanemo pametniji nego što smo sada, vjerovatno ih neće uopće biti. Što bi bilo vrlo nezgodno za vjeroučitelje, kao i za Pape.