Katolički odgovori

i meni su često novci "curili" kroz prste... kad me netko pitao gdje ti je plaća, nabrojim tri velike stavke, i dalje muk...NEMAM POJMA!
kak nemam pojma?! malo čudno!
sve dok nisam pročitala knjigu "I tvoj novac vrijedi", napravila budget i sad znam gdje ode kuna..
u mogućnosti sam sada i davati Bogu Božje i caru carevo, uštedjeti i kupiti sve što mi zatreba!

Zato mislim da treba mudro upravljati financijama i nije to nikakava floskula..
ovih dana sam na stranicama ovog foruma čitala o nekakvom Crown tečaju... nije mi još nitko odgovorio na pitanje o tome!
zna netko ovdje o čemu se radi!?

Unaprijed hvala na odgovoru!
Bog s Vama!

Prevažna tema,
način kako da dobar čovjek propadne je preko financija.
Fokusiran na "klasične grijehe", nikad neću u ispovjedaonici reći da sam potrošio više nego sam smio,
da sam bio neodgovoran jer sam neodgovorno trošeći novac doveo u tešku situaciju svoju obitelj.
Financijski problemi direktna su posljedica svih anomalija drušvenog života.

Osobno, pravu revoluciju sam doživio kad sam prije 10-ak godina prerezao svoju kreditnu karticu.
Čak sam ju prije 5 godina htio ponovno uzeti, ali me nešto spasilo...

Inače poznajem puno ljudi koji sasvim lijepu upravljaju financijama preko kreditne kartice.

U veljači prošle godine u našoj župi je održano predavanje na temu upravljanja novcem za katolike. Bila sam na njemu i ponešto zapisala za potrebe župnog listića pa ću sada c/p taj tekst. Knjigu prema kojoj je započeta ova tema predavači su nam pokazali i o njoj ponešto ispričali, no nisam je pročitala. Inače bračni par Gregov održava radionice za zainteresirane obitelji, no čini se da je lani bilo dosta teško doći na red zbog velikog interesa. Tekst:

Predavanje je održala mr.sc. Zrinka Gregov, viši predavač na Veleučilištu Vern u Zagrebu i članica Vijeća HBK za obitelj. U nepuna dva školska sata gospođa Gregov je uz povremenu asistenciju svog supruga Zlatka nastojala odgovoriti na pitanje iz naslova koje muči suvremene ljude jednako kao što je predstavljalo problem i u drevnim biblijskim vremenima – zašto bi inače Biblija u više od 2.350 redaka govorila o novcu, a samo u 500 o molitvi? Čini se da je stav prema novcu i posjedovanju kod mnogih kršćana uvjetovan podjelom života na sveto i svjetovno područje. Pritom se sveto smatra dobrim i poželjnim, dok se svjetovno, a u svjetovno spada i baratanje materijalnim dobrima, nekako odbacuje ili čak potiskuje u područje na kojem ne bi trebalo primjenjivati biblijska načela. Različitost stava prema novcu čest je razlog problema i razdora u bračnim zajednicama, osobito ako obitelj nije u svoje temelje ugradila duboku vjeru u Boga i čvrstu odluku da će živjeti po kršćanskim načelima. Kako rad i novac ne bi bili razlog razdora nego izvor zajedništva u obitelji, svatko bi trebao preispitati svoj vlastiti način upravljanja novcem i nastojati promijeniti ono što čini loše. Gospođa Gregov je vrlo slikovito opisala kako sedam glavnih grijeha (oholost, škrtost, zavist, srdžba, bludnost, neumjerenost u jelu i piću, lijenost) mogu dovesti ljude do financijskog sloma i dužničkog ropstva. Kad se obitelj jednom nađe u dužničkom ropstvu, izlazak iz njega je mukotrpan i neizvjestan, što često dovodi do odustajanja i nepovratnog raspada obitelji. Program koji uz puno strpljivosti, razumijevanja i prije svega pouzdanja u Boga te uz ustrajnu molitvu i podršku šire zajednice može pomoći kršćanskim obiteljima u takvoj situaciji opisuje se kao put u sedam koraka do financijske slobode:

Korak 1: Budite „upravitelj providnosti“ – Obitelj treba odlučiti postati vjeran upravitelj dobara koja im je Bog povjerio.
Korak 2: Procijenite trenutačno stanje i razradite plan – kredite i dugove učinjene karticom treba otplatiti u razumnom roku nakon što se popravi odnos prema novcu članova obitelji.
Korak 3: Fond od 10.000 kn za hitne slučajeve – takav fond omogućava normalno funkcioniranje obitelji u nepredvidivim situacijama koje zahtijevaju veće izdatke.
Korak 4: Ubrzajte otplatu duga – to se osobito odnosi na dugovanja po kreditnim karticama gdje su kamate najveće.
Korak 5: Fond za crne dane – ušteđevina za šestomjesečne troškove. Svaka obitelj bi trebala imati ušteđevinu koja bi pokrila šestomjesečne troškove uzdržavanja obitelji, kako bi se izbjeglo zaduživanje u slučaju većih udaraca poput gubitka radnog mjesta ili iznenadne smrti člana obitelji.
Korak 6: Preispitajte plan osiguranja i vlasništva nad nekretninama. Osiguranje je osobito važno za obitelji s djecom koju bi nesreće poput gubitka jednog ili oba roditelja ili skrbnika mogle uza sve ostalo i materijalno ugroziti.
Korak 7: Osmislite svrhovit program štednje i ulaganja. Nakon rješavanja problema dugova iz prošlosti i prestanka zaduživanja u sadašnjosti, treba osmisliti prikladan plan za budućnost na korist i blagostanje cijele obitelji.
Predavanje je završilo poticajnim riječima iz Poslanice Rimljanima: „Nikomu ništa ne budite dužni, osim da ljubite jedan drugoga“ (Rim 13,8).

_________________
Vjera je oaza u srcu do koje nikad
nisu doprle karavane misli.
Kahlil Gibran

Predavanje bračnog para Gregov kao da je skrojeno za nepostojeću srednju klasu.

Za mene kao majku čije je dijete na studiju, a drugo ima obitelj u kojoj je samo jedna plaća i to prilično mizerna, ovo je čista fikcija. Gospođa predaje na Vernu pa pretpostavljam da ima iz čega ovako postavljati stvari, ja u osnovnoj školi i uz pomaganje djeci, ne uspijevam redovito platit sve račune, a kamo li što drugo. A kako je tek mnogim drugima?!

Pa taj fond od 10 000kn je zaista sporna točka većini slušatelja. Nažalost bilo je vrlo malo mogućnosti za postavljanje pitanja, no gospođa je na početku ispričala svoju vlastitu priču i kako je došla do svega toga o čemu sad poučava druge. Nije uvijek predavala na sveučilištu, a majka je, mislim, šestero djece ili takvog nekakvog broja koja se također školuju. Imam dvoje djece - 7.r OŠ i 2. srednje, suprug i ja srećom imamo posao s dvije prosječne plaće i uopće ne mislim da nam je loše dok je situacija takva, ali mi je trajni fond ove vrste prilično nedostižan. Da se nešto neočekivano dogodi, morali bismo se snalaziti kreditom ili prodajom automobila ili ne znam ni sama čega još. Bilo bi zanimljivo odslušati te radionice, valjda daju konkretne preporuke i savjete vezane uz temu.

_________________
Vjera je oaza u srcu do koje nikad
nisu doprle karavane misli.
Kahlil Gibran

Mislim da nije važno da li gospođa predaje na Vernu i kakva joj je situacija.
Moja punica i punac imaju jednu minimalnu mirovinu, a imaju više novaca
u pričuvi nego ja.

Stvarno se moramo malo trgnuti shvatiti da sigurno živimo iznad svojih mogućnosti.
Pustimo sada to što se može javiti puno ljudi koji će me demantirati.
Puno je više onih koji neće.

Moramo se trgnuti, a ovi naputci su dobri. 10.000 kuna može biti cilj,
ali i 4.000 kuna je nekakav fond koji mora biti ostvariv u godinu dana.

Ja ne pišem ovo koa čovjek koji ima taj fond, ali razmišljam da bih mogao nastojati
eliminirati minus na tekućem računu. Dobit je i u tome što ne plaćam kamatu na minus,
a u slučaju potrebe u minus uvijek mogu otići.

Slušao sam jednom gđu Gregov na HKRu o toj temi. Sličilo je ovom sažetaku koji daje Tiha. Konkretne preporuke i savjeti se valjda mogu dati oko onoga čim se raspolaže ili se treba raspolagati, a ne oko onoga čega nema..
Također bi zanimljivo bilo vidjeti koliko se na tim radionicama slijede crkveni naputci o upravljanju novcem, naročito glede darežljivosti i milodarja. Ili se samo radi o nekom ekonomiziranju pod crkvenom kapom, tipa - pokazati ćemo vam princip da dođete do suviška kojeg se onda dalje držite..
Stoji negdje u KKC da je drevna praksa Crkve ne samo da se daje od suviška već i od osnovnoga.. Ne bi se iznenadio da u tom posebnom aspektu više crkvenoga ima kod Lončarevog Crowna po principu - daj pa ćeš imati..


te su radionice gratis ili?

Nažalost ne znam. Znam da se održavaju po župama jer smo razgovarali o tome kad se vidjelo da i kod nas postoji određeni interes. Pretpostavljam da su za polaznike besplatne, no župa kao organizator vjerojatno to financira, ne znam.

_________________
Vjera je oaza u srcu do koje nikad
nisu doprle karavane misli.
Kahlil Gibran

Mislim da je danas jako teška situacija u zemlji što se tiče novca. Teško je jer su plaće većeg dijela stanovništva premale za potrebe troškova jednog mjeseca. Jedan dio ljudi ima dobre plaće, ali velika većina nema. Gore se navodi da treba imati ušteđeno 10 000 kuna za neplanirani popravak auta. To se meni nedavno desilo, a nisam imao toliko ušteđevine. Došla mi registracija i jedan popravak i sve me došlo oko 5000 kuna. Još da sam išao u ovlašteni servis nebi prošao ispod 7 000 kuna, a to su veliki novci za male plaće. Auto je danas luksuz i potreba. Biti odgovoran prema novcu ako ga dovoljno ima je puno lakše nego biti odgovoran ako novca ima malo, jer je teško nešto uštediti ako je plaća mala, a životni troškovi veliki.



Mislim da je, ali ipak zavisi koliko je to siromaštvo. Ne smatram sad tu na socijalno ugrožene nego na neki prosjek koji bi se danas mogao nazvati siromaštvo, ali pod uvjetom da se može normalno živjeti bez ulazaka u minuse. O tome sam nedavno razmišljao. To je možda čak i dar u smislu da ti je dano koliko ti zapravo i treba, jer smatram da bogatstvo kvari ljudsko srce.



Ima bogatih ljudi koji pomažu sirotinji, ali mislim da je to manjina. Ja gledam jednog poznanika. Imao je malu radionu, pa se proširio i danas ima 2 brand auta, veliku kuću i stekao je dosta materijalnog. I sad je on postao rob toga novca, jer vi te aute trebate održavati, kuću treba održavati, a za to treba veliki novac. To su sad sve veći i veći apetiti. Još bolji auto, još više novca mu treba, pa vikendica na moru itd. Teško da će se on sada okrenuti i to sve prodati i skromnije živjeti kao prosječni hrvat. Smatram da je bogatstvo kao neka droga. Ne možeš više nazad kad zaglibiš u njega.

Npr. pogledajte neke političare. Ima ogromnu kuću s 5 ili 9 kupaona. Mislim, što će mu to? Zašto velika večina dok se dokopa nekog položaja odmah gradi velike kuće, kupuje po nekoliko stanova i stječe ogroman novac u banci? Znam da neki žele osigurati za potomstvo, ali pretjeruju s tim kućama, a što je najgore kradu bez ikakvog srama. Jel vi vidite da više nema srama kod nas. To je postalo besramno društvo. Krade se gdje se stigne, a onda mali čovjek štedi npr. u firmi na papiru i toneru za printer, a s druge strane se krade na veliko na stvarima koje se kao legalno kupuju, ali po cijeni koja nema veze s realnom, jer svatko želi uzeti sebi dio novca.

S velikim bogatstvom u kršćanskom duhu bi se dalo dobro raspolagati, ali kršćanskog duha danas rijetko ko ima i koliko vidim ide sve na gore.

Slušao sam dvaput gospođu Gregov u raznim prigodama. Glavni savjet kojeg daje preuzela je od protestanata tijekom boravka u SAD: "od onog što zaradiš ili dobiješ deset posto uštedi, drugih deset posto daj za dobrotvorne svrhe, a preostalih osamdeset posto troši."
Mislim da to nije loš savjet.

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)

Kršćanska milostinja je lijepa i Bogu ugodna stvar, ali-ruku na srce-ipak je samo apaurin u ovim prilikama. Treba raditi na promjeni odnosa u društvu kako bi što više ljudi dobilo prilike raditi i zaraditi.

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)

1. Mihael - Trebao bi malo pojasniti ovo da rijetko tko ima krščanskog duha i da ide sve na gore.
Nje dovoljno samo tako reći, što znači "rijetko tko", 1 od tisuću, 2 od 100.
Najispravnije je reći "napustio me kršćanski duh, a čini mi se da ni s mojim bližnjima nije puno bolje", ja bih ti sigurno povjerovao
Mislim da je uredno plaćanje poreza, podmirivanje vlastitih dugova, definitivno i dobar milodar Crkvi već jaka prisutnost kršćanskog duha.
2. Bernard - Trebalo bi dati konkretne prijedloge o toj promjeni odnosa u društvu kako bi ljudi dobili priliku...
Npr. moj primjer onoga što bi trebalo je inicijativa za osnivanje banke.

1 od 50

_________________
http://www.mhfm1.com

Mislio sam opčenito na nekoga tko ima puno novaca. Smatram da bogati ljudi rijetko pomažu sirotinji. Znam, ima bogatih koji pomažu i svaka im čast, ali uglavnom su lihvari kojima je cilj profit ili ako me baš pitaš za omjer 90 od 100 ih nema kršćanski duh za pomaganje. Prije će ti pomoći netko ko će ti dati zadnje novce nego netko ko ima puno novaca. Tako ja gledam. Nemora uvijek biti tako, ali mislim da nisam daleko od istine. A da ide sve na gore mislim na stanje u državi. Možda se nešto promijeni kad uđemo u EU, ali teško.