Katolički odgovori

Kaže don Sneni: "Ti razbijaš glavu nekim čudnim pitanjima: "što ako on noćas sagriješi, a nema svećenika zu blizini a u jutro ima misu." (tako nekako glasi pitanje) "
Nema čudnih pitanja, život je sam po sebi dovoljno čudan. Je li to toliko nemoguće da ovo bude stvarna životna situacija?
Tako kao vi gledaju današnji zakonodavci. Njima su sve životne situacije nemoguće i onda kad donesu neki glupav zakon pokaže se da je sve to u životu moguće. I onda drž-nedaj pa se ide zakon mijenjati, a jedva da se boja tiska osušila.
U životu je jako puno toga moguće pa i to da svećenik zgriješi i da je sam.
I nisu to nikakva pitanja niti n aklapam o grijehu. Zanima me samo čisto crkveno-pravno-tehnički dio (valjda je mala profesionalna deformacija) jer volim da mi je sve jasno. Crkveno pravo mi je inače dosta logično pa sam se zanimao kako je to riješeno. Apsolutni ni na koga od svečenika ne mislim niti želim apostrofirati. Samo pravno tehnički dio.

I noć je samo kao primjer. Želio sam zornim prijmerom razjasniti što želim pitati. Nije samo noć za grijehe, to je samo moj primjer. I nikako i ničime nisam ni spomenuo v a l j a n o s t svečeničke ispovjedi već samo tehniku i crkveno pravo! To jen uistinu vaša veoma proizvolja konstatacija. Šteta što tako čitate moj post.

Vidim i da ste na osnovu jednoga citata iz KKC donijeli valjanu prosudbu da sam slab u Ketekizmu? Neka, ako vam je time lakše. Neka tako i ostane.

I gdje sam ja pitao išta o izboru ispovjednika???
Kažu kod nas u Slavoniji: Što se babi 'tilo, to se babi snilo!
izgleda da je to generalna mudrost

Pa ti ne čitaš što sam ti ja htio reći i napisati: Što se tiče grijeha neću ulaziti u diskusiju. Što se tiče ispovijedi - jasno sam ti naveo što i kakao ali ti o tome ništa. Očito da ne čitaš ono što ti ne odgovara ili nekako voliš zavirivati u tuđe "lonce" (slično pitanje je negdje drugdje postavljeno!). I to što si naveo sa strane moralke, pastorala, sakramntalne teologije i CIC jasno je potpuno.

Vidimo da pri činu ispovjedi imaju samo dvije funkcije: "Ispovjednik" i tu funkciju može vršiti samo svećenik i "pokajnik" koji može biti svaki vjernik uključivo i svećenike.

Nedavno je izdan priručnik za ispovjednike i duhovne vođe na koji se osvrnuo kardinal Mauro Piacenza.


"Uz svakodnevno slavljenje Euharistije, svećenik mora biti na raspolaganju za ispovijed, pratiti odnosno voditi vjernike na njihovu duhovnom putu"

Gotovo četiri mjeseca nakon objavljivanja priručnika za ispovjednike i duhovne vođe, dokumenta poslanog svim biskupskim konferencijama, u razgovoru za Radio Vatikan kardinal Mauro Piacenza, pročelnik Zbora za kler, istaknuo veliku važnost priručnika za ispravan pristup sakramentu pomirbe, ispovjednika i pokornika, za podroban ispit savjesti i ispovjednika i pokornika, jer smo svi pozvani na svetost – primijetio je kardinal Piacenza.

Na upit o svrsi priručnika, rekao je da je Sveti Otac često upozoravao na važnost ispovijedi ne samo za obične vjernike nego i za svećenike. Uz svakodnevno slavljenje Euharistije, svećenik mora biti na raspolaganju za ispovijed, pratiti odnosno voditi vjernike na njihovu duhovnom putu – kazao je kardinal.

Na primjedbu kako se gotovo svi pričešćuju na svetoj misi a da su ispovjedaonice prazne, kardinal je rekao da to može biti razlogom radosti i zabrinutosti. Svi smo pozvani na svetost, tvrdi II. vatikanski sabor kada govori o općem pozivu na svetost, stoga je razvidno da je često ispovijedanje snažan poticaj i velika pomoć u ostvarivanju svakodnevne svetosti. No, ne smiju se zaboraviti ni opomene svetoga Pavla: „Tko ne jede i ne pije tijelo i krv Kristovu neće baštiniti život vječni, ali tko nedostojno jede i pije tijelo i krv Kristovu, jede i pije svoju osudu. Potrebna je dakle veća pozornost i dosljednost kršćanskoga života – istaknuo je kardinal Piacenza.

Priručnik podsjeća na dosljednost kršćanskog života, ali i opominje svećenike da se više zadržavaju u ispovjedaonicama. Ako je svećenik u ispovjedaonici, onda će prije ili poslije osoba zatražiti ispovijed. U crkvama gdje uvijek netko ispovijeda rado navraćaju vjernici. Sjedeći u ispovjedaonici svećenik može moliti časoslov, krunicu, čitati duhovno štivo i obavljati svakodnevnu meditaciju, a uvijek će netko, ako nađe raspoloženog svećenika, zatražiti svetu ispovijed. No ispovijed se ne odnosi samo na vjernike nego i na svećenike, jer je sakrament pomirenja istinsko mjerilo vjere u spasonosno Božje djelovanje koje se učinkovitije očituje u snazi milosti negoli u pretjeranom pastoralnom radu, koji katkada zaboravlja na ono što je bitno. A ne smijemo zaboraviti da se pastoralni polet rađa u čistoj savjesti i u euharistijskom životu koji je u svezi sa sakramentom pomirbe – ustvrdio je kardinal.

Na upit o odnosu između sakramenta pokore i nove evangelizacije, rekao je da se evangelizacija temelji na stvarnome životu, a to je sakramentalni život, život milosti. Priručnik je plod svećeničke godine i veoma je prikladan za trajnu formaciju klera, nezaobilaznu u novoj evangelizaciji. Istaknimo da je nova evangelizacija trajno obnavljanje Crkve, a to znači crkvenih članova a ne crkvenih zdanja. Crkva se obnavlja ako se obnavljaju njezini članovi, a oni se obnavljaju pristupajući svetim sakramentima, prije svega ispovijedi i dostojnoj pričesti – istaknuo je kardinal Piacenza, dodajući da je priručnik pun praktičnih uputa, od ispita savjesti na temelju novozavjetnih tekstova do prikladnih molitava za svećenika i za pokornika. (kta/rv)

http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=29620

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.