Katolički odgovori

evo konkretan problem vezan uz temu celibata i vjernosti Bogu i Crkvi. Tu kod mene ljudi znaju tracati o svecenicima, valjd nemaju pametnijeg posla. I kad se spomene neki kazu, a onaj, a on ti je los. Vec sam oguglala na takve izjave, premda me zabole. Nikad nisam to dozivljavala zaozbiljno do jedne veceri.

U razgovoru sam iz prve ruke od mog bratica cula da jedan svecenik ima obitelj, koju je poslao na mali losinj. I da tu jos ima stvari, da ga je zatekao kod jedne zene u mom naselju i sl., necu reci da je moj bratic moralan bas, nazalost, ja sam zasutila, moj stric se zabezeknuo.... i kaze da ga on zove imenom jer ga ne smatra svecenikom pa mu nikad ne kaze velecasni. I kao to je sve tako, prica kroz smijeh, normalno i sta ces. Ja sam ostala zgrozena. U tom selu gdje je taj svecenik u zupi vjera nije glavna stvar bas, hocu reci samo babe idu u crkvu koliko sam cula od zene koja zivi tamo,odem na kirvaj, jel, nitko ne cijeni nit voli tog svecenika, nazalost puno ima praznovjerja, iz prve ruke znam.
Tog svecenika jos bije glas da ima neke mutne poslove s novcem. Da li je to istina ne znam.

Inace me ne zanimaju ovakve teme, ali jako sam potaknuta u ovom konkretnom slucaju da nesto kazem, ucinim, zasto, ne znam.

Mene zanima da li to crkva zna? Sto im svecenici rade? Pa ih premjeste? Ili se tu moze nesto uciniti?
Meni je jasno da sotona voli ciljati na svecenike jer onda ne upropasti samo tog covjeku vec puno dusa za koje se taj svecenik trebao brinuti. Mislim da se to nazalost ovdje dogadja.
Da li se tu moze sto uciniti?
Da li je moja duznost prijaviti informacije biskupiji pa nek istrazuju? Ili nema smisla?

Nažalost, i ja znam za jedan sličan slučaj, ali s drugačijim epilogom. Svećenik se zaljubio, veza postala ozbiljna, cura ostala trudna. Nadređeni su mu ponudili da će se Crkva brinuti o njoj i djetetu, pod uvjetom da sve ostane u tajnosti...nisu pristali, danas žive u civilnom braku. Ne znam, kako bi u takvim situacijama Crkva trebala reagirati prema crkvenom zakonu?

_________________
Ljubi i čini što hoćeš...

Pod pojmom Crkva valjda misliš na biskupa, jer takve stvari spadaju na ingerenciju njegovu. Očito je biskup smatrao da svatko može pogriješiti i da ga zbog toga ne treba odmah udaljiti iz službe. Ne vjerujem da je zahtijevao tajnost, već prekid tog odnosa. Dotični to nije htio, napustio je službu. Valja vidjeti je li podnio zamolbu za tzv. laicizaciju nakon čega bi se mogli i Crkveno vjenčati. Ne vidim što je tu sporno?

Dakle...ne bih htio puno o detljima, ali malo ću pojasniti...naime, cijela priča odigravala se oko samoga ređenja; dotičnom je bilo ponuđeno od njegovih magistara da se ipak zaredi, a da se žena i dijete zbrinu financijski, da se to drži u tajnosti, a vezu smije održavati. Dotični se zaista i zaredio, ali i vrlo brzo pokrenuo proceduru laicizacije (na poticaj žene, ljubavnice, djevojke, ne znam kako bih je nazvao) koja dan-danas nije dovršena.

_________________
Ljubi i čini što hoćeš...

Teško mi je u takovo nešto povjerovat - znači nije bio svećenik kad se dogodila ta veza. Da bi biskup takvo nešto ponudio... Ne bih stavljala ruku u vatru ni za koga, ali ne vidim smislenosti u nečem takvom. Imaš li pouzdane dokaze za to ili je to priča koju ti je netko ispričao?

Svašta si nelogično napisao. Prvo svećenik se zaljubio, onda bogoslov se zaljubio pa se kasnije zaredio (??), a Crkva ponudila da će se brinuti o djetetu (??), zatim njegovi magistri su to ponudili(??).
Da razjasnimo: bogoslov koji se zaljubi i ne misli prekinuti sa curom neće se i ne može se zarediti, već jednostavno prekida bogosloviju i normalno ulazi u brak. Tu nema nikakvih problema. Svaki bogoslov je teološki dobro obrazovan i zna da mu drugi svećenici ne mogu ponuditi da se zaredi a da ostane sa curom, a biskup ga u takvoj situaciji neće zarediti. Može se samo zavaravati. Taj bogoslov je izgubio razum, nitko razuman ne bi se pokušao zarediti a da misli ostati sa curom.
Pretpostavljam da je ova nerazumna priča verzija od njegove strane, u svakom slučaju ne drži vodu.

U vezi teme, jedan primjer Božjeg poziva, u prošlu subotu je u Sošicama nakon 40g. u toj župi zaređen grkokatolički svećenik, Danijel Hranilović. Danijel se odlučio ne ženiti i svjestan je da nakon primanja svećeničkog reda više nema ženidbe. To je događaj koji svojom veličinom zasjenjuje sve male loše primjere kršenja celibata.

Ma svašta se nudi samo da se ne izgubi svećenik. Tako da se konačno treba vidjeti prava istina, a ne se uporno praviti gluh i slijep! Nije mi jasno da li se neki sami zavaravaju ili se prave bedasti i zavaravaju druge?!
O da, zaređuju se i imaju prije i poslije curu, ženu..Evo dva primjera koji kažu..

PRIMJER 1-svećenik, profesor, kaže budući biskup..(sjedi u bijeloj majici i maslinastozelenom prsluku, skida jedno i drugo i sjedi i dalje, gol do pojasa, zatim oblači crnu košulju i stavlja bijeli ovratnik i kaže) : " Vilo moja, moram sad na posao, pa se obavezno vidimo poslije!"

Nekima je to posao, a vidim mnogima

PRIMJER 2-svećenik kaže: "Ma što će meni netko od njih s Kaptola prigovarati što imam ženu i eventualno dijete, samo neka mi što kažu, a oni tamo okreću milijone od najma kurija i trpaju u džep!"




Što se tiče Danijela, ja mislim da si Danijel ne može naći curu, a i nisu svi muškarci za cure, za to se mora nešto znati i imati cure vole poklone

Inače dragi moji, i najveći moralizatori na ovoj pa i na drugim rigoroznijim stranicama, padaju..padaju kao ptice sa grane..

Jao, jao..kak se ono kaže:Bolje prvo ispeci, pa reci!

Banirana si na 7 dana zbog vrijeđanja. Razmisli o tome zašto ti Danijel i ostali svijetli primjeri svećenika koji su se odlučili predati svoj život Bogu toliko smetaju. Čovjek koji ima poziv je sretan i ispunjen i bez ženidbe, žao mi je što si se razočarala sa drugačijim primjerima pa ti je to teško povjerovati.

Logično ili ne, dogodilo se, nažalost svjedočio sam dijelu tih događaja. Možda nije nerazumna priča, koliko njegovi postupci: prvo, da se zaredio iako je imao dilemu; drugo, da je ostao s djevojkom/ljubavnicom, nakon što se zaredio. No, i jedno i drugo možemo smatrati slabošću jednog čovjeka; no mene više smeta odnos magistara u bogosloviji prema ovom problemu, jesu li smatrali da je to nešto prolazno, pa ga ohrabrivali na ređenje; ili se svjesno išlo na poticanje ređenja, iako se znalo za njegov odnos s djevojkom.


Što se tiče ovog primjera, nadam se da će Danijel uspjeti održati način života na koji se opredijelio. No, ne treba gurati glavu u pijesak, jer ti loši primjeri sigurno nisu mali. Kao što sam rekao, nisam a priori za ukidanje celibata, no baš taj stav, da se radi o "malim" primjerima, je veliki problem, budući da malih loših, primjera ima jako puno i da sadašnji sustav daje plodno tlo za takve loše primjere. Ovako mi sve to izgleda kao čardak ni na nebu, ni na zemlji, gdje se, vrlo često, uz prešutno znanje Crkve, svećenicima dopušta život različit od onoga na koji su se obvezali, gdje oni plešu između svoje župe i svojih "izleta". Naravno, da se to ne odnosi na one, koji predano vrše službu, no koliki je broj jednih, a koliki drugih...samo Bog zna. Ja sam nekako mišljenja, da nam ne bi bilo drago kad bismo to saznali. No, to je samo moje mišljenje.

_________________
Ljubi i čini što hoćeš...

Da, a moglo bi se i postaviti otvoreno pitanje o samoj valjanosti sakramenta, budući da je ovdje kandidat nastupio s prijetvornim, ako ne i lažnim obećanjem, koje se postavlja kao uvjet za pristupanje. Nažalost često se izostavlja s uma ono ozbiljno upozorenje koje je istaknuto u Katekizmu sv. Pija X., da pristupnik bez božanskog poziva čini ozbiljan grijeh i izlaže se opasnosti vječne propasti. Mentalitet današnjeg čovjek koji stvarnost promatra prvotno pod vidom prava, a obveze stavlja u stranu, očito čini utjecaja da ponekad nismo dovoljno odvažni reći kakve posljedice može izazvati poigravanje sa nečim najsvetijim na zemlji?

Što se tiče svećenika koji krše obećanja, valja biti jasan i konkretan, te reći da se radi o iskrivljenoj viziji i(li) pomanjkanju vjere. Ne treba puno da se zbroje stvari i vidi kakva je to vjera u čovjeka koji je spreman zanemariti najuzvišeniji poziv na zemlji, za vremenito zadovoljstvo koje ga stavlja u trajno stanje smrtnoga grijeha. Stoga, takvi primjeri nisu nikakvi modeli ili poticaji za reformu propisa Crkve, nego samih pojedinaca koji su očito zastranili, a udovoljavanje grijehu i prekršaju sigurno nije put rješenju problema. Naravno, moramo pritom imati razumijevanja za ljudsku slabost i grešnost (koja je upravo to, a ne vrlina), ali ne nauštrb egoizma koji je često posrijedi. Ipak, postoje i 'svjetli' primjeri (bivših) svećenika koji su pogriješili a ne vide krivicu u drugima ili u Crkvi nego u samima sebi. Tako npr. jedan poznati medijski djelatnik koji je vrlo zauzet u evangelizaciji, a govori vrlo pohvalno o celibatu, te tako indirektno priznaje da posljedicama nije kriv celibat, nego on sam koji ga nije mogao obdržavati.

_________________
''Nikome nije dopušteno biti nemaran i besposlen dok prijete tolika zla i opasnosti, i dok se protivnici upinju toliko gorljivo da unište same temelje katoličke vjere'' (papa Pio XII.)

Kumpiću, koliko vidim, nisi svjedočio događajima koji su sporni - da je netko od magistara ponudio to što si napisao, tvoja priča temelji se isključivo na jednoj strani.


Ovdje je problem što se sveti red ne može izbrisati, to je pečat koji se prima za cijeli život. No Crkva polako uvodi reda i na području kršenja celibata, pa u slučaju kada takav svećenik ne očituje volju da se popravi, može biti otpušten iz svećeničkog staleža.
Crkva dakle ne dopušta takve stvari, već poziva na obraćenje, daje još jednu šansu, ali ne ako nema volje za popravkom.


Purple, nisam stigao prije napisati, Crkva zna za neke slučajeve, pa ako postoji kajanje i pokušaj popravka pomaže npr. premještanjem u drugu sredinu. No ako svećenik ne očituje volju da se popravi, tada može biti otpušten iz svećeništva, takvi se zato skrivaju. Da znam za takav slučaj u svojoj župi, otvoreno bi protestirao kod biskupa.

Naravno, postoji mogućnost da jedna strana ne govori istinu. Ali i da govori, što u ovom slučaju ja stavljam na prvo mjesto, budući da u dotične imam povjerenja.





Odlično, podržavam to, samo da se napravi nešto da se iziđe iz situacije kakva je sada, u kojoj se jedno govori, drugo misli, treće radi. Pri tome ne mislim samo na svećenike koji krše celibat, nego i na njihove nadređene.




Ima slučajeva u kojima Crkva zna za takav život svećenika. ali ide linijom manjeg otpora, i pri tome ne reagira na takve pojave ili reagira na način kojim će se nanjeti najmanje štete ugledu Crkve. Giovi, ti si napisao ono što je dobro i kako bi trebalo biti u i u teoriji i u praksi. No u praksi su stvari često drugačije. Ne znam, zašto je teško priznati da se i takve stvari mogu dogoditi, i da se događaju.

_________________
Ljubi i čini što hoćeš...

Mislim da pitanje obdržavanja celibata treba staviti i u kontekst općeg ponašanja u Crkvi. Jer u Crkvi je mnogo onih koji dolaze tražiti krštenje, a da pri tome uopće ne misle prihvatiti odgovornost, niti žele živjeti kao vjernici. Mnogi primaju sakramenat krizme kao izlaznicu iz , bar u nekoj mjeri, redovite vjerničke prakse ili, što je skoro tragično, primaju krizmu da bi dobili poklon, a ovdje su, gdje ja živim, i te kako obilati. Mnogi vjernici ne drže do bračne vjernosti baš ništa.
Ne treba gledati jedan jedini segment u Crkvi i to izdvojeno, nego trebamo svi, svatko najprije ispred svoga praga, pomesti.
A što se svećenika tiče, valja biti čovjek i kršćanin pa razgovarati najprije s njim. Ali ne samo o kvazi ženi, nego i o drugim stvarima koje - vjeronauku, radu, spremanju za homilije itd.

Zanima me da li je sakrament sv. reda valjan ukoliko osoba koja ga prima ne želi prekinuti grješno stanje u kojem se nalazi, primjer koji je maloprije naveden o bogoslovu koji se navodno redio, a da je ostao s djevojkom koja je ostala trudna. Jer, npr. htjeti živjeti brak, a primiti i dati ženidbu čini tu ženidbu nevaljano sklopljenom.
Da li je u takvom slučaju i došlo do primanja sakramenta sv. reda?

Kasno sam primijetila pogrješku: treba stajati Jer, npr. NE htjeti živjeti brak, a primiti i dati ženidbu čini tu ženidbu nevaljano sklopljenom.