Kumpić je napisao/la:
Citat:
Iz ovih činjenica se sigurno ne može tvrditi da je Petar kao apostol imao ženu jer ovi događaji se dešavaju prije nego je postao apostol, dakle besmisleno je ne uzeti kronologiju događaja i tvrditi nešto suprotno stavu Crkve koja ističe celibat baštinu vjernika, Crkve.
Dakle, ostavljaš mogućnost da je Petar ostavio ženu?
Vrlo vjerojatno se pobrinuo za nju dakle nije se radilo o onom što danas zovemo "ostaviti ženu" već je sličnije situciji koja se kod pravoslavaca prakticira kad "sveštenik prihvaća episkopsku službu".
No ako i nije ostavio ženu, za njega je, kao i za sve apostole poslije poziva za učenika, vrijedila savršena čistoća i spolna kontinencija. Takva praksa je zajamčena u pastoralnim poslanicama iz vremena između 50. i 100 godine poslije Krista, koje se pozivaju na tu apostolsku praksu kad se radi o "višim službama".
Kumpić je napisao/la:
Citat:
Sam datum uvođenja obaveze celibata nije nikakav dokaz da on nije prije postojao tim više jer sam Krist ukazuje na razloge za njegovo obdržavanje u Mt19,27-29. Crkva je potpuno legitimno uvela obavezu celibata za kler da bi savršenije obnašao svoje službe. Isto tako budući je ona vidljivo Tijelo Kristovo na zemlji Njena se odluka ni u kom slučaju ne može promatrati kao protivna Kristovoj volji da se živi na način koji donosi više dugovnih plodova.
Samo vrijeme uvođenja celibata nije dokaz da ga prije nije bilo, slažem se, ali ni dokaz suprotnoga. Štoviše, zašto bi se uvodila obaveza celibata, ako se svećenici nisu ženili? Radi nekoga je ta obaveza uvedena...i ne vidim zašto bi neka pitanja bila besmislena, kao pitanje, gdje se zaista može provjeriti, u kojem pisanom izvoru, da je celibat za svećenike postojao od početaka Crkve? Ima li dokaza za to? Ne vidim, zašto je besmisleno potkrijepiti svoje tvrdnje. Čas se inzistira na egzaktnosti, čas je ona besmislena...
Nije mi jasna poanta ovog, zar tvrdiš kao su se svi svećenici ženili 1000 godina (što nije ni približno točno) a onda im je to zabranjeno?
Što se provjere tiče pa valjda je logično nešto provjeravati u crkvenim dokumantima. Kronološki prvo uvođeneje celibata je bilo na sinodi u Elviru, 306. godine no svećenički celibat kao sveopću obavezu, Crkva uvodi na Drugom lateranskom koncilu 1139. godine, ali to potvrđuje i do kraja provodi tek na Tridentskom koncilu 1563. Isto tako Drugi vatikanski koncil potvrđuje ranije koncilske odluke o celibatu. Dakle objektivno se ne može govoriti o nekakvih 1000 godina drugačije prakse već o neprestanom nastojanju da svećeništvo savršenije služi Gospodinu.
Nadalje svi crkveni oci polaze od činjenice da je Isus Krist živio u celibatu te svojim životom posvetio celibat i preporučio ga drugima. Od njih je možda najslikovitiji sv. Ambrozije:
"A što je onda djevičanska čistoća, nego potpuna tjelesna netaknutost? A tko je njezin začetnik, ako ne bezgrješni Božji Sin, čije je čovještvo neporočno, a božanstvo oslobođeno ljage? Pogledajte, dakle, kolika li je dragocjenost djevičanstva. Krist je bio prije Djevice, Krist se rodio od Djevice." Dakle teološku utemeljenost celibata se najbolje provjerava preko spisa svetih otaca.
Kumpić je napisao/la:
Citat:
I na kraju, meni uopće nije jasno što želiš postići? Možda bi bilo konstruktivno da jasno napišeš što tebe, na osnovu tvojih objektivno manjkavih dojmova, smeta u vezi celibata? Kakva bi rješenja po tebi trebala biti?
Ne smeta me celibat: smeta me zabijanje glave u pijesak, smeta me zataškavanje (naveo sam objektivni primjer iz prve ruke!),
To je toliko subjektivno mišljenje da mu stvarno fali objektivnosti. Čak da je taj jedan primjer i točan objektivno se to ne može primjeniti na čitavo stanje oko održavanja celibata.
Kumpić je napisao/la:
smeta me odbacivanje mogućnosti da se danas uopće raspravlja o njegovoj smislenosti, jer kao što je uveden tek 1000 godina nakon osnivanja Crkve, tako može biti i dokinut. Ne kažem da je to nužno rješenje, ali nije mi jasno a priori odbacivanje te mogućnosti.
Prije svega uporno se ponavlja neistina da je uveden nakon 1000 godina, a ostaje nejasno zašto bi izabiranje manje savršenog puta bilo potrebnije?
Kumpić je napisao/la:
Da bi se našlo bilo kakvo rješenje, trebalo bi uopće uzeti u obzir mogućnost promjena.
Celibat nije problem, ta teza se ne može ozbiljno postaviti na osnovu dojma koji ne može biti objekrivno točan za cijelu Crkvu. Pa da je i sam događaj istinit radi se o kršenju celibata a ne nečem što bi samo po sebi dokazivalo da je sama praksa celibata problem.
Kumpić je napisao/la:
Po meni, bolje je rješenje je da celibat bude dobrovoljan izbor, a ne obaveza svećenika.
Objektivno ovo nije točno jer ukidanje celibata (i drugih oblika discipline) u drugim "crkvama" (anglikanci, evangelici) nije donijelo nikakva riješenja čak su time problemi povećani.
Još bi ponovio kako se ne može raspravljati o celibatu na način kao da Crkva o tome nije ništa rekla i tu prvenstveno ističem izričaj iz kanona o sakramentu ženidbe Tridentskog sabora "Tko kaže da stanje braka treba pretpostaviti stanju djevičanstva ili celibata, ili da nije bolje i blaženije ostati u djevičanstvu ili celibatu nego li vezati se ženidbom: neka bude kažnjen anatemom." Iz svega gore napisanog logično zaključiti je da se u raspravi o celibatu ne može i ne smije držati samo nekog svog dojma jer je dojam kao takav vrlo neobjektivan, već treba itekako uzeti u obzir ono što je o celibatu rekla Crkva.
Login
Registracija
FAQ
Traži
naravno da ovaj ekstremni primjer ne odražava pravo stanje, kada bi ga odražavao bila bi to katastrofa. No, moje "subjektivno mišljenje" nije nastalo samo od sebe...
