adrijana je napisao/la:
@Sveta Rito,
sad smo raspravu malo rastegnuli na osnovne uzroke i razloge sazivanja Drugog vatikanskog koncila, na želje i namjere otaca biskupa, pa zatim i na plodove Koncila.
Moje je mišljenje da je jedno s drugim vrlo tijesno i nerazdruživo povezano, te je praktički nemoguće ispravno razumijeti značenje koncilskih tekstova, cijeli široki fenomen koncila i njegove plodove, bez uzimanja u obzir njegove pozadine - jer ovako stojimo negdje u zraku i možemo vrlo lako doći do krivih zaključaka, što se u pravilu događa kod tzv. neokonzervativnog pristupa koji nastoji pod svaku cijenu utvrditi kontinuitet. No to je vrlo široka tema da bismo u to ovdje ulazili.
U svakom slučaju, ovaj tvoj upis je samo nastavak iste linije koju sam konstatirala prethodno - ponavljanja uobičajenih progresivističkih fraza, i moram reći da je zbilja žalosno vidjeti, i pomalo neshvatljivo kako jedna mlada osoba može braniti čitav taj ideološki sklop koji već dobrano pripada prošlosti i grčevito ga drže samo oni koji su ga u prošlosti provodili i imaju na sebi hipoteku ljudskog obzira i časti, odnosno bojazni od priznanja neuspjeha. Činjenice i plodovi već i previše govore za sebe, no opet, o tome se može nekom drugom prilikom opširnije.
adrijana je napisao/la:
koncilski oci ne bi mijenjali u liturgiji ništa da tradicionalna misa nije bila izrazito klerička, da je bila na svima razumljivom jeziku i da je omogućivala dublji doživljaj i sudjelovanje svim prisutnim vjernicima. Međutim, vjernici su se radije priklanjali raznim drugim pobožnostima ne baš vezanim uz liturgiju, a sveta misa nije bila izraz zajedništva čitave župne zajednice. Što ima loše u tome da vjernik srcem može pratiti i razumjeti sve ono što se na svetoj misi događa, pa onda to nositi u svoj život, svoje poslove i oplemenjivati sve čime se bavi?
Ovdje opet ne znam odakle bih počela da odgovorim na sve, oprostit ćeš, otrcane floskule koje su izrečene. Po tebi dakle ispada da se tradicionalisti protive tome ,,da vjernik srcem može pratiti i razumjeti sve ono što se na svetoj misi događa, pa onda to nositi u svoj život, svoje poslove i oplemenjivati sve čime se bavi''? Naprosto nevjerojatna razina nepoznavanja i iskrivljivanja stvari, i sve mi se čini da bi se na ovu situaciju mogla primijeniti ona velikog nadbiskupa F. Sheena, da ima jedva stotinu ljudi koji mrze Crkvu, ali da postoje milijuni koji preziru svoju iskrivljenu viziju koju pripisuju Crkvi. Tako je očito i s tradicijom Crkve; i sve ovo vrijedi i za ostale komentatore koji se ovdje javljaju a pokazuju također drastično nepoznavanje materije.
Ne da ja / mi nismo protiv istinskog duhovnog sudjelovanja u misi, nego dapače, u tradicionalnoj misi je ono neizmjerno snažnije izraženo, dok je u novoj misi vrlo slabo. A to priozlazi iz same pretpostavke poimanja mise, odnosno razlike tradicionalne teologije i neomodernističke. Tradicionalna je izgrađena na čistim i jasnim definicijama stvari, pa tako i ovdje vrlo jasno razlikujemo ministerijalno ili izvanjsko svećeništvo, kojemu su vlastiti vidljivi, materijalni bogoslužni čini, od općeg, ili krsnog ili nutarnjeg svećeništva kojemu pripada vlastito duhovno, nutarnje bogoštovlje. U novoj teologiji tih jasnih definicija nema nego su granice iznivelirane gotovo do krajnosti te se onda ni u praksi ne prepoznaje ono što je vlastito kleričkom staležu a što laičkom nego dolazi do takvih preklapanja koja zastiru bitna obilježja pojedinih staleža. Zato i ideje da bi laici (bez lit. odijela, pa i žene) trebali uvijek čitati čitanja, odatle micanje tihih dijelova te forsiranja dijaloških formi u misi i glasnog govorenja (nabijanje mikrofona - sve treba vidjeti i čuti), okrenutost oltara prema narodu, 'izvanredni' djelitelji pričesti itd. I s druge strane, dok se uništavaju stvari koje su vlastite kleričkom staležu, isto se tako zagušuju oblici sudjelovanja u misi koji pripadaju vjernicima kao izraz nutarnjeg sudjelovanja i sjedinjenja s Kristovom žrtvom na oltaru. Pogledajmo samo koje su pobožnosti, običaji, pučke pjesme, nastali prije koncila a koje nakon? Koliko je nekad bio naglasak na praćenju mise preko malog misala u kojem su svi obredi i molitve bili izvrsno objašnjeni, a koliko je to prisutno danas? Upravo na tome može se vidjeti izraz tradicionalne teologije, kao i one modernističke.
Također, treba jasno reći da nijedna od provedenih radikalnih reformi (narodni jezik, okretanje oltara prema narodu, pričest stojeći, okrnjivanje misnih molitava) uopće nije bila zahtijevana od naroda kao uvjet za svjesno i aktualno sudjelovanje u misi (a koje po tome ne bi bilo ostvareno u staroj misi), kao što su i kard. Ottaviani i Bacci konstatirali u svojem čuvenom Kritičkom osvrtu:
Naime, želja naroda bila je izražena, ako ikada, onda kad je — ponajprije zaslugom velikoga svetog Pija X. — započeo otkrivati autentična i vječna blaga svoje liturgije. Narod nipošto nikada nije zahtijevao, zbog boljega razumijevanja, promijenjenu ili okrnjenu liturgiju. Htio je bolje razumjeti nepromjenjivu liturgiju, za koju ne bi htio da se ikada promijeni.
Rimski Misal Pija V. bio je vjernički štovan i prirastao srcu katolika, svećenika i laika. Ne shvaća se u čemu bi njegova uporaba, uz prikladnu katehezu, mogla sprječavati potpunije sudjelovanje i bolje poznavanje svete liturgije, te zašto ga se, nakon svih odanih priznanja, nije smatralo dostojnim da i dalje hrani liturgijsku pobožnost kršćanskoga naroda.
https://sites.google.com/site/tradicion ... -critico-1Nego se dogodilo da su si tzv. 'eksperti' uzeli ne sebe tumačiti koje su to 'želje naroda', slično kao što su činili partijski komiteti u društveno-političkoj domeni, instrumentalizirajući za svoju svrhu određene skupine koje se pronalaze u ovim riječima: ,,Zauzvrat tome, reformirani će se obred izuzetno sviđati svim onim skupinama, bliskima otpadništvu, koje razaraju Crkvu onečišćujući njeno tkivo, nagrizajući jedinstvenost u nauku vjere, liturgiji, moralu i disciplini unutar besprimjerne duhovne krize''. No s druge strane, kada je istinski katolički narod podigao svoj glas protestirajući protiv novotarija koje su profanizirale liturgiju i vodile uništenju vjere, te zahtijevajući misu u kojoj su podignute generacije katolika, njih se u jednako 'demokratskoj' maniri proglasilo nazadnim nostalgičarima koji nisu u doticaju sa stvarnošću.
adrijana je napisao/la:
Kad je Papa dopustio izvanredno služenje latinske mise imao je na umu one skupine u pojedinim europskim zemljama koje su se bile odvojile od Pape, a pokazivale su želju za ponovnim jedinstvom. To je bio Papin ustupak u želji za njihovim povratkom, te da ne bude misa jedini razlog našeg vidljivog nejedinstva. *Međutim, ponovno uvoditi (vraćati) latinsku misu tamo gdje te tradicionalističke skupine nisu originalno postojale, gdje su svećenici i biskupi bili složni oko Koncila, gdje je velika većina vjernika prihvatila novi obred, i gdje nisu iznikle razne urotničke teorije protiv Koncila – to je bila zapravo nostalgična regresija i korak unazad i naši biskupi nikad to ne bi učinili da nisu bili „tužakani“ po Rimu i da nije vršen pritisak od strane vrlo malog broja ljudi.
Kao prvo, potpuno je pogrešno da je papa 'dopustio izvanredno služenje' tradicionalne mise jer za nju nije trebalo nikakvo dopuštenje s obzirom da je papa sv. Pio V. na nju dao trajan indult koji nitko nema vlast ograničavati (što opravdava i sama činjenica da se radi o vjekovnom običaju koji je na snazi osim ako ga se izričito dokine - što nitko nije učinio [sve ako dopustimo da je to mogao]), što se priznaje odmah u prvim riječima motuproprija, i drugo to uopće nije bio samo 'praktični ustupak' (takvo što može reći samo tko uopće ne poznaje ili pak ignorira sve što je bivši papa pisao o liturgji) nego ispravljanje povijesne nepravde gdje se tradicionalnu misu praktično relegiralo u niži razred i jedan od koraka u papinoj zamišljenoj 'reformi reforme' koja bi uključivala mirnu koegzistenciju dvaju 'oblika' rimskog obreda gdje je svatko slobodan izraziti svoju privrženost starijoj formi te ima pravo na njezino ostvarenje. Točno je takvo tumačenje prefekta Kongregacije za bogoštovlje kard. Canizaresa koje je budimo realni ipak mjerodavno za ovaj slučaj:
http://www.newliturgicalmovement.org/20 ... -usus.html .
Ipak, tu postoji određena nejasnoća jer je sam kard. Ratzinger svojedobno pisao predgovor (
http://iteadthomam.blogspot.com/2010/07 ... m-was.html) znamenitom djelu mons. Klausa Gambera u kojemu se dokazuje kako je nova misa radikalni prekid s liturgijskom predajom te je se naziva 'ritus modernus' nasuprot 'ritus Romanus', no možda je ljudski malo previše očekivati da bi se samo najednom takav stav proglasio na najvišoj razini, jer je i ovako, zbog same činjenice da je starom obredu potvrđeno 'pravo građanstva', došlo do velikih protivljenja na terenu od strane modernističkih biskupa i birokracije koji su opstruirali provedbu motuproprija - čemu smo svjedočili i u našem zagrebačkom slučaju. U tom smislu je žalosno vidjeti da mlada osoba poput tebe podržava tu istu orijentaciju kojoj su već davno odbrojani dani (što se vidi na primjeru zapada i dobnih statistika / trendova takvih zajednica).
Naročito je zbunjujuće, i pokazatelj priličnog nerazumijevanja stvari, ideja da je mjerilo za trad. misu samo 'izvorno postojanje' takvih tendencija, kao da taj razvoj danas više nije ostvariv. Tu se očito ne vidi koji su to razlozi što ljude privlače tradicionalnom rimskom obredu - to je u prvom redu spoznaja da je on superiorniji novoj misi te da u njemu na jasniji način dolazi do izražaja narav katoličke liturgije, kao javnog kulta kojemu se Bogu iskazuje čast i hvala te upućuju prošnje u ime naroda Božjega. Naravno je da kad ljudi nemaju doticaj s trad. misom, ne mogu ni imati mogućnost takve prosudbe (kao što nekad ljudi mislili da su jugići i zastave bili super jer drugi automobili nisu bili dostupni), na što je dosta utjecala činjenica i naše društvene i političke izolacije zbog čega se postkoncilska revolucija (srećom) nije mogla razviti kao na zapadu, no sada kad se punom brzinom hiti prema 'implementaciji koncila' i do informacija se puno lakše dolazi, stvari se ipak mijenjaju i dolazi se do spoznaje gdje se nalazi pravi izraz katoličke vjere u rimskom obredu.
Login
Registracija
FAQ
Traži
