Katolički odgovori

Ne znam je li me više žalosti ili nasmijava tvoj stav. Najprije ispada da si ti držao svijeću dok su biskupi govorili i točno brojio. Drugo i kad bi bilo tako, bilo bi žalosno, ali Crkvu vodi netko sasvim drugi pa je ni vrata paklena neće nadvladati, premda vas ima priličan broj koji, čini mi se, Crkvu vidite kao društvenu organizaciju koju trebate spašavati po vlastitoj mjeri. Ali me to ne čudi, jer kad si čovjek uzme pravo da stalno pod povećalo, svoje osobno, stavlja Učiteljstvo, onda je posve jasno da duboko ne vjeruje da je Duh Sveti prava duša Crkve. A kad toga nema, nema ni svjetla pa se vrišti o mraku, mraku i opet o mraku. Koliko je to vjernost Kristu, hm...

Teme kao što su:
društvena i pravna promjena pojma "brak" u nekim državama,
sve veći broj djece koja žive u obiteljima bez ikakve bračne veze,
rodna ideologija i promjena spolnog identiteta,
kontracepcija i zatvorenost životu sve većeg broja katolika,
surogat majčinstvo,
diktatura relativizma,

nisu li to teme za "dijalog Crkve i svijeta", kako se danas voli reći?

To su teme koje Crkva živi, htjela to ili ne

Nisam držao svijeću ni brojao, nego su točni podaci o tome kako su biskupi glasali o svim točkama objavljeni od strane vatikanskih i drugih medija.

Jasno da Crkvu vodi Duh Sveti, ali znamo i to da mu se ponekad pojedinci odupiru, neću nabrajati primjere iz povijesti. Sigurno je i to da nema te skupine pojedinaca preko koje paklena vrata mogu nadvladati.

Ono što sam stavio pod povećalo nije Učiteljstvo, nego stav određenog broja (na žalost, ne malog) biskupa sudionika sinode, koji nije u skladu s Učiteljstvom. To što ti biskupi misle je na razini njihovog osobnog mišljenja, dakle to nije Učiteljstvo. I nije bitno što ja mislim, određene ideje za koje je glasala većina prisutnih biskupa ne protive se mojim zamislima.

Siguran sam da nema ni najmanje razlike između Tvojih i mojih uvjerenja o tome Tko je prava duša Crkve. Razlikujemo se samo (barem za sada) o tome kako doživljavamo pokušaj napada. A Bog je dozvolio ljudima mogućnost da ga napadaju, kao i njegovu Crkvu.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

25. i 26.10. u Rimu se Papa sastao s članovima Apostolskog pokreta Schonstadt i odgovarao na pitanja koja su mu postavljali članovi

https://www.lifesitenews.com/news/pope- ... the-family

“How many hurt families, how many broken marriages? How much relativism in the conception of the Sacrament of Matrimony?” he said. “In this moment, from the sociological point of view or from the point of view of human values, or from the point of view of the sacrament, of the Christian sacrament, there is a crisis in the family.” - Papina izjava.

Koliko govori o poziciji Crkve sam način na koji Papa iznosi svoje mišljenje?! Prošlo je, očito, vrijeme kad je Pio IX. mogao otvoreno reći svijetu u lice ono što je rekao u Syllabusu. Način govora se možda, privremeno, promijenio, ali sadržaj je ostao isti.

Mislim da nema potrebe čuditi se što netko "vrišti o mraku"; mrak postoji, i uvukao se tamo "gdje mu nije mjesto", ili riječima Pavla VI. "Dim Sotonin uvukao se u svetište". To je realna situacija danas.

S druge strane, o mojem "vrištanju", moglo bi se reći još nešto: laik nema pravo reći da je Papa odstupio od Magisterija (što sam ja na ovom forumu napisao) čak i kad bi to bilo istina. Hvala Bogu, to nije istina.
Ima dužnost ne slijediti Papu ako naučava pogreške, ali otpor i kritika u krajnjoj nuždi spadaju u dužnost biskupa.

A što se tiče načina na koji ovaj Papa istupa, načina koji je zbunjujuć i nejasan, na prvi pogled, to ništa ne govori o Papi (koji je, izgleda, direktna osoba), nego tim više o stanju u kojem se svijet nalazi - nikada nije bio dalje od Boga, i u njemu je Crkva kao tvrđava napadana izvana i iznutra.

Toliko o mraku u svijetu, a o mom osobnom mraku sud je donio svećenik u ispovjedaonici.

Napomena: u istom linku nalazi se, ispod teksta o Papi i Schonstadtu, i zanimljiv i poučan tekst o kardinalu Burkeu (to je onaj za kojeg je netko napisao da izgleda kao "nakićena Amerikanka" ).

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Teško je voditi dijalog s nekim ko te mlati.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Ne preostaje nam ipak ništa drugo osim dijaloga. Ima onih koji slušaju i kojima ta riječ treba, ali uvijek će biti i onih koji će ignorirati ili izobličavati riječi i podmetati...

Kako reče Sienkiewicz "...Nama nije dopušteno nikoga mrziti." Tko mrzi ikoga, nije u pravom smislu Kristov.

Još više od podizanja uzbune zbog kršenja kršćanskih prava (osim onih slučajeva gdje se zaista radi o progonu), više bi nas trebao dirnuti gubitak vjere u sredini gdje jesmo. Ali i polovična vjera mnogih.

Pa ako se pastiri ne će brinuti, ne kao zloguki proroci, nego "službenici istine", tko će...?

Ne sumnjam u prisustvo Duha Svetoga, ali nisam niti neracionalni optimist.

Najprije, Bogu hvala na milosti da priznaš pogreške, to se rijetko viđa po forumskim raspravama, i da je uvijek tako, raspravljali bi o bitnijim stvarima.
Ali opet u vezi navodnih 60% biskupa koji podržavaju prakticiranje sodomije, napomenut ću da je Papa rekao kako želi da se "Relatio objavi, te da se, zbog transparentnosti i jasnoće, obznani koliko je glasova bilo 'za' a koliko 'protiv' za svaki pojedini broj, kako ne bi bilo konfuzija i nesporazuma u vezi s tim."

Tako je javno objavljeno da je za točku 55. završnog izvještaja sinode 118 biskupa glasovalo 'za', a 62 'protiv', a točka 55 glasi:
"55. U nekim obiteljima žive osobe homoseksualne orijentacije. U vezi s tim postavljana su pitanja o pastoralnoj pažnji koja bi bila uputna pred tim situacijama pozivajući se na ono što uči Crkva: »Ne postoji nikakva osnova za usvajanje ili utvrđivane analogija, niti izdaleka, između homoseksualnih zajednica i Božjeg nauma o braku i obitelji«. Uza sve to muškarci i žene s homoseksualnim sklonostima moraju biti prihvaćani s poštovanjem i obzirnošću. »Prema njima će se izbjegavati svaki znak nepravedne diskriminacije«"
(prijevod laudato, i original na engleskom)

Ovo nema veze sa tvojim tvrdnjama i pokušajem ocrnjivanja 60% biskupa.

U pravu si. Točka 55 završnog dokumenta Relatio Synodi potpuno je drugačija od točke 50. iz prvog izvještaja, o čijim točkama nije uopće bilo glasanja. Točka 50 iz prvog izvještaja je bila vrlo konkretna. Pogriješio sam što sam ocrnio biskupe koji su glasali za točku 55. Učinio sam to pod dojmom užasa koji je izazvao "revolucionarni" Relatio post disceptationem, a nadam se da taj osjećaj možete razumjeti, iako ne i to što sam dopustio da mi zamagli rasuđivanje.

Ipak, trebalo bi pričekati barem do Sinode iduće godine, tad će stvari postati jasnije.

Što se tiče milosti da se prizna pogreška, slažem se da je, i ne samo na ovom forumu, to rijedak dar. Molim Boga da postane češća pojava. Ali, da bi priznao da si pogriješio moraš prvo shvatiti da si pogriješio.

Također, ono što ne možeš dokazati valjanim argumentima, ne treba ni iznositi. Postoji mogućnost da si u krivu, ili, što je još gore, da si u pravu. U ovom drugom slučaju, nedostatak formalno prihvatljivih dokaza samo ide u prilog drugoj strani.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Pa, na dulje staze, ja sam optimist. Vjerujem da će na kraju Bog pobijediti, čak i da će pobijediti puno prije kraja, vjerujem u pobjedu vojujuće Crkve na zemlji, i to preko onih koju su danas često proskribirani kao "zloguku proroci", ili "proroci Sudnjeg dana". Vjerujem i da treća fatimska tajna govori o tome. Vjerujem i da će današnji naraštaj doživjeti sve to, ali i da će ta pobjeda biti mukotrpna, i da su sva današnja iskušenja uvod, zatišje pred buru.

Crkva se ne smije bojati neprijateljstva svijeta, i ne treba uopće razmišljati o tome nego ignorirati. "Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas... Ta progonili su tako i proroke prije vas." Jer nisu samo Kristovom fizičkom tijelu bili predodređeni smrt i uskrsnuće, nego i mističnom tijelu.

Jasno je da Crkva ne smije navještati kao da želi sukob, u tome je zla kob fanatičnog "tradicionalizma", ali ne smije ni bježati od sukoba, čak ni iz pastoralnih razloga. Uvijek će biti onih koji će ignorirati i falsificirati i podmetati i lagati, i gore od toga, pa zar to nije sam Krist "obećao"? I upravo zbog tih Crkva uvijek mora ispovijedati Istinu, pa čak i ako ta Istina nekog "vrijeđa".

Zato se i nadam da će Sinoda 2015. biti "uvredljiva", da će pobijediti glas onih kojima je više stalo da ispovijede Istinu u njenoj cjelovitosti nego kako će se ta Istina uklopiti u kalupe ovoga svijeta.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Ma nema tu mjesta taktiziranju, svatko na kraju piše ono što mu je u srcu. Tko ipak ima ljubav i vjernost prema Kristu i Crkvi neće se baviti klevetama protiv Crkve, već Istinitim i Životnim stvarima. Na nama je da se nadahnjujemo Kristom i po tome živimo i onda nema potrebe taktizirati.

A da ne skrećemo previše s teme, i ovakvo razmišljanje više spada pod temu "Sudnji dan", pa je bolje o tome tamo raspravljati:


U vezi teme, u jednom intervjuu prefekt Kongregacije za nauk vjere Gerhard Müller osvrnuo se na razne prijedloge koji su bili suprotni Kristovom učenju:

"“Ono što je zanimljivo jest da takve prijedloge uvijek daju iste osobe. Prije 20 godina tadašnji prefekt Kongregacije za nauk vjere kardinal Joseph Ratzinger izjasnio se negativno na tu temu, a među onima koji su to predlagali također je bio kardinal Walter Kasper. Ali, treba zapamtiti – sinode ne mogu mijenjati nauk Crkve koji je određen Riječi Božjom, a ona je u slučaju nerazrješivosti braka potpuno jasna. Promjena nauka nije moguća”, rekao je u razgovoru za Gosc kardinal.

Upitan zašto baš njemački biskupi podržavaju takve prijedloge, prefekt najvažnijeg vatikanskog dikasterija je odgovorio:

“I ja isto dolazim iz Njemačke i znam da ne misle svi biskupi jednako. Svakako, riječ je o jednoj njemačkoj posebnosti. U mojoj domovini jednako jak utjecaj imaju katoličanstvo i protestantizam i to sigurno ima utjecaj na svećenike. Evangelička Crkva po tim pitanjima ide za duhom svijeta, a Katolička Crkva približava se tom tipu razmišljanja. Ljudi ne vole biti kritizirani, što onda stvara trend da se ne govori puno o grijehu, jer to nije ‘moderno’. Mislim da bi se njemački biskupi trebali fokusirati na neke druge probleme i pitati se, primjerice, zašto samo 10 posto krštenih vjernika pristupa Svetoj pričesti. Pa nisu tih 90 posto samo razvedeni koji su u novom, civilnom braku”, oštar je bio Müller prema svojim sunarodnjacima."

Zanimljiv intervju sa sudionikom sinode biskupom Athanasiusom Schneiderom, jako dobar tekst, u dva dijela.

http://www.quovadiscroatia.com/biskup-a ... -o-sinodi/

http://www.quovadiscroatia.com/tko-su-z ... smoznanci/

Zanima me kako konkretno zamišljaš "pobjedu vojujuće Crkve na zemlji"?

Hoće li se naši protivnici obratiti ili će ta pobjeda biti čisto pravno-zakonske naravi (kao naprimjer kad većina glasa u demokraciji)...?

Za početak, trebalo bi precizno definirati tko smo "mi", tj što vjerujemo, a što ne. Osim toga, nije to uopće stvar naših protivnika - katolici su ti koji se moraju obratiti, mi moramo postati ono što bi trebali biti. Sama si rekla, problem je vezan uz sve one čija je vjera polovična, ili čak i ispodpolovična, pogotovo kad se radi o svećenicima ili biskupima. Moramo se već jednom suočiti s činjenicom da nas neke naše ljudske predispozicije ne opravdavaju za naše grijehe, moramo prestati podilaziti onome što nam je evolucija namirila, i boriti se za ono što nam je Bog omogućio da postanemo - to je zapravo rat vojujuće Crkve. Kako kaže Sv. Pismo, "broj Zvijeri je uistinu broj čovjeka".

Dakle, niti je ta pobjeda stvar obraćenja naših "protivnika", niti je pravno - zakonske naravi, da ne kažem da nema veze s demokracijom (naprotiv, ona je čak protivna demokraciji).

To je i kontekst unutar kojeg se odvija sinoda o obitelji, i njen nastavak iduće godine. Sve teme koje je sinoda dotakla izravno su zapravo vezane uz tu borbu, borbu protiv broja/mjere čovjeka kao kriterija. Zar nije tako već dvije tisuće godina?

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Kad bih ja napisao da se Katolička Crkva približava duhu svijeta, kako kaže kardinal Muller, ti bi Giovi na to rekao da ocrnjujem Ckrvu ili nešto slično. Ljubav prema Bogu je ljubav prema istini, kakva god ona bila, i ne znači svaka kritika Crkve ocrnjivanje ili klevetu. Danas, ne samo u Njemačkoj, postoje mnogi službenici Crkve koji su među prvima koji tu istu Crkvu razaraju, a negiranje tog stanja nije stav vjernosti ili ljubavi nego bijega od istine, radi očuvanja nekakve idealne slike koja uopće nije realna.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."