sara je napisao/la:
Ono što je meni strašno jest činjenica da u cijeloj priči odredbe Učiteljstva, dakle onih kojima je Krist povjerio vlast, nemaju nikakve veze. Pojedinci sebe i svoje analize uzdižu na božansku razinu i, manje ili više pristojno, odnosno nepristojno, ukazuju kako su u zabludi svi koji ne misle kao oni i kad u te sve spada i Učiteljstvo. Diviniziranje načina slavljenja liturgije kao da bi sam način dolazio od Boga je idolatrija, liturgija je živa stvarnost i djelo je Crkve i ne može se okamenit, a da bude vjerna Onome tko je živ i pravi izraz ljubavi i klanjanja živih ljudi. Tko se to zapravo boji Boga i ne može pojmit njegov silazak među ljude ne u gromu, nego u lahoru? ko to pokušava biti Božji advokat zaboravljajući da je najdublje bogoštovlje upravo poniznost što je jedino đavlu nemoguće?
Nemam više vremena, valja malim dušama navijestit Božju riječ.
Odredbe Učiteljstva, Saro? A koje to odredbe točno imaš na umu, ako smijem pitati? Zar 2. vatikanski nije jasno rekao da je gregorijanski koral vlastit rimskome obredu, i da nije svaka glazba prikladna za sakralnu upotrebu? Pa zar onda tvrdnja da je koral bolji od ičega drugog smije ikad biti proglašena nečijom osobnom analizom?
22.11.1903. Papa Pio X. izdao je motu proprio Tra le sollecitudini, kojim je zabranio upotrebu klavira, udaraljki, bubnjeva itd. "frivolnih instrumenata". Upotreba instrumenata nikad nije formalno opozvana, što će, nadam se, olakšati stvari u budućnosti. Što, međutim, ako Učiteljstvo sadrži odredbe iz različitih razdoblja koje su međusobno proturječne? Nije nebitna stvar, ako znamo da Učiteljstvo ima autoritet zbog svog Božanskog izvora, što znači da ne može biti u sebi kontradiktorno. Prema tome, ne može danas tvrditi jedno, a za 50 godina nešto drugo. U tom bi se slučaju bilo razumno zapitati, ako se odredbe Učiteljstva mijenjaju, nije li ono ljudska tvorevina, s ljudskim autoritetom, kakav je bio i jest autoritet zemaljskih vladavina. U tome i jest sva nevolja oko tzv. "milosrdnih", na posljednoj izvanrednoj sinodi u Rimu - promjena sadržaja Učiteljstva automatski povlači pitanje autoriteta i porijekla Učiteljstva, zbog znane činjenice da Bog ne mijenja mišljenje, nego ljudi. Zato su neki biskupi i rekli da ako nema više nerazrješivosti braka, nema ni papinskog infalibiliteta. Jer ne može Učiteljstvo samo sebe demantirati.
Može se naravno reći da su ljudi u vrijeme Pija X. bili drugačiji nego danas, pa nema smisla odredbe iz tog pradavnog vremena nametati današnjim ljudima. Slijedom toga, ni za 50 godina nećemo moći nametati današnji ukus tadašnjim naraštajima. No tu su onda dva problema: 1. vrijedi li ta prilagodljivost samo za Svetu Misu, ili i za odredbe npr. katoličkog morala? Npr. ako danas mogu bubnjevi, zašto ne i razrješivost braka? Gdje su kriteriji između promjenjivog i nepromjenjivog. 2. proizlazi li odredba Svetog Pija X. iz procjene stanja ljudskih duša i glazbenih ukusa njegovog vremena ili iz nečeg drugog? I zar je Sv. Misa socijalni događaj, piknik ili svadba? Ili je ona nešto neizmjerno više, čak više i od starozavjetnog bogoslužja, koje je u odnosu na Kalvarijsku Žrtvu kao kartonska maketa u odnosu na građevinu koju prikazuje, ako ne čak i manje od toga.
Sv. Misa nije ni socijalni događaj, pa čak ni vjerski socijalni događaj, ili molitveni skup (to bi bilo starozavjetno bogoslužje, ili npr. današnje crkvene procesije, ili koncerti crkvenih zborova). Sveta Misa je Božji misterij, i pripada Njegovu Životu. I nikad, baš nikad, ne pripada vjernicima, nego naprotiv, oni pripadaju njoj. To je vertikala koja se izgubila u prijevodu. Time je i bilo nadahnuto Učiteljstvo kad je zabranilo upotrebu glazbala, ili kad je zabranilo posluživanje žena kod oltara. To što u te dane nije postojao koncept ljudskih prava ne znači ništa, jer pred Bogom nitko nema nikakvih prava, nego imamo dužnosti i život koji dolaze preko Njegovog Mističnog Tijela od Njegovog fizičkog Tijela.
Način slavljenja liturgije mora se i smije temeljiti isključivo na usmjerenju prema Bogu, kao Vječnome, nepromjenjivome, i na njegovoj Žrtvi. I mora odražavati Boga u tim njegovim svojstvima. Može to izražavati u različitim obredima i u svim postojećim jezicima, ali ne može u bilo kakvom obredu, u bilo kakvom ozračju, bilo kakvom pjevanju ili glazbi. Obredi kojima se služi liturgija mogu se, ako baš hoćete, smatrati djelom Crkve, ali svakom je od nas jasno da ono što Misa zapravo jest nije nikakvo djelo Ckrve, nego Boga samoga. Ako je to jasno, jasno je i da obred koju posreduje tu stvarnost Žrtve mora biti dostojan, mora omogućiti vjernicima usmjerenost Bogu. Jedino je u tome životnost Mise. I zato je Pavao rekao da tko nedostojno jede Kruh osudu svoju jede.
Spontanitet i improvizacije u služenju Mise, plitka i frivolna muzika kakva je već danas pomodna, ambiciozni literarni pokušaji kod molitve vjernih (tako da je neki puta teško sjetiti se, kad završi zaziv, za što se molimo kad kažemo "Gospodine, usliši nas!") - sve je to djelo ne Ckrve, nego pojedinaca, i pitam se kako može nešto što je toliko ispunjeno ljudskim, individualnim, prolaznim i posvećeno tom istom ljudskom, osobnom, ograničenom, kako to može usmjeravati na Boga? I koje to Učiteljstvo, Sara, propisuje takvu kreativnost? Nije li sam Papa nedavno rekao da svećenici ne mogu napuštati oltarski prostor ni za vrijeme propovijedi ni za vrijeme "poljupca mira", i to zato što njihovo služenje Mise nije njihovo nego Mističnog Tijela. I ne može biti zamijenjeno njihovim osobnim akrobacijama. I nije li, jednako tako, propisano od Crkve da laici ne mogu za vrijeme Sv. Mise propovijedati. Ali za mnoge to nije nikakva prepreka. Prema tome, uvjeti koji određuju način slavljenja liturgije dolaze i te kako od Boga, vjeroučiteljice. Nazvati te uvjete ili pravila "okamenjenošću", "diviniziranjem", ili nečim suprotstavljenim Bogu kao izrazu ljubavi i predmetu klanjanja - i to još od nekog ko prodikuje o poniznosti - nemam riječi za to. Jezivo.
Uostalom, volio bih vidjeti u čemu se to očituje klanjanje Bogu na takvim misama, u čemu poniznost, u čemu je to u skladu s Učiteljstvom?
Pretpostavljam da te na upotrebu izraza "okameniti" navela pomisao na Tridentsku misu. Zanima me, misliš li ti zaista da Crkva, ako je toliko griješila prije 2. Vatikanskog koncila u idolatriji, okamenjenosti, zaobilaženju Boga ljubavi i zanemarivanja živih ljudi, ima danas pravo zahtijevati poslušnost? Na osnovu čega? Od kud joj autoritet sada, ako ga nije imala tisuću i kusur godina, a nije ga mogla imati ako je bila okamenjena itd. Odakle ti drskost i smjelosti za to? Ili ti možda smatraš da je nazivanje stoljećima stare tradicije Mise pogrdnim imenima dostojnim predavačice marksizma neka vrsta poniznosti, ili možda nešto "što je jedino đavlu nemoguće".
Sveta Misa, bilo u redovnom ili izvanrednom obliku, daje Vječni Život i ljubav i sve ono što nam Bog daruje, čak i kad je nedostojno slavljena. Ali ne smije se nikad smetnuti s uma da Liturgija nikada nije djelo ljudi, ma koliko bili živahni ili spontani. Ili kreativni.
Kad si već spomenula okamenjenost - čini mi se da i ti misliš da bi Misa dostojna onoga Tko je živ i izvor ljubavi i klanjanja - trebala biti nešto fluidno, spontano, da ne kažem tekuće - suprotno tom kamenom. Da ne misliš i ti možda da bi vjernici na Misi trebali dijeliti i nešto više od hostije? Jer tako mi zvuči ta tvoja osuda "idolopoklonstva". Treba napraviti mjesta za druženje, osobnu inicijativu, da znamo da smo živi, treba se rukovati sa što više vjernika, možda i pozdraviti se (kao kod protestanata) i malo popričati, treba osobno sudjelovati mozgom i riječima, pjevanjem, pljeskanjem, možda i plesanjem, treba se smijati, možda čak i ispričati vic - RECI MI SAMO TKO TU MOŽE ČUTI LAHOR? Može samo netko tko je gluh, dovoljno gluh da ne čuje ništa od te galame oko sebe, bubnjeva, basova i električnih gitara. I, Sara, pročitaj malo Sveto Pismo, vidjet ćeš da Bog ne dolazi uvijek u šaptu blagog i tihog lahora.
U onome što ti misliš da bi Misa morala biti nema ni mogućnosti da se čuje išta osim ljudske buke, ni lahor ni grom, nema ni poniznosti ni klanjanja. Ima sam prevođenje Boga u horizontalu ljudskog druženja i svećeničkog showbizza. A za to je majstor baš onaj kojeg si spomenula.
Login
Registracija
FAQ
Traži
