Katolički odgovori

Duboko sumnjam da je homoseksualna sklonost samo urođena. Uostalom, razvojni psiholozi odavna tvrde da je pojava takvih sklonosti u razvoju osobe česta i prolazna. Upravo zato ju je apsurdno smatrati normalnom i prihvatljivom. Može se tolerirati takvo ponašanje kod odraslih.
Inače, kako stvari stoje s medicinskog aspekta, valjalo bi pitati proctologe. A o prisutnosti spolnih bolesti, osobito zarazi HIV-om ne treba trošiti puno riječi.
Odgajati djecu da je takvo nešto prirodno je put koji ne vodi u dobro, jer će mnogi zaostati u takvoj fazi ili jednostavno eksperimentirati - užitak da, nema rizika od trudnoće. Svakako poprilično bolesno.

Svaka rupa ima svoj čep i svrhu.
Ali samo to svi ne kuže (što zbog inata, što zbog zadovoljstva), možda bi trebali ponovno krenuti u prvi osnovne, pa da uče samo logiku!!

Uskoro prijatelju uskoro. Početak se nazire, kod gender revolucije!!
Samo kad skužiš da Crkva nije "vožnja pod ručnom" već vožnja "sa sigurnosnim pojasom", bojim se da će biti za sve nas kasno!!

Koji su tvoji razlozi da sumnjas u to?
Homoseksualne sklonosti se spontano manifestiraju, te u nekim slucajevima nestaju, a u drugima ostaju - da li sam dobro razumio?
Usprkos rijecima "upravo zato" u recenici, nije mi jasno odakle si izvukla taj zakljucak. Da li bi mogla pojasniti?
Ne treba uopce trositi rijeci - ili su mozda heteroseksualci imuni na spolno prenosive bolesti?
Da li postoje neki pokazatelji za to sto tvrdis?
Ako se prakticira odgovorno, gdje vidis problem u seksualnom eksperimentiranju i uzivanju?
Da li je ta primjedba samo izraz tvojeg gnusanja ili si htjela reci nesto specificno?

_________________
- Na odmoru do daljnjega. Dostupan na PP.

Seciraš svaku moju rečenicu pa mi se ne da citirati.
Probat ću komentirati ovako.
Sumnjam da homoseksualnost samo urođena jer razvojna psihologija ukazuje koliko je važan roditelj suprotnog spola za odgoj djeteta i kolike poremećaje može izazvati loš, izopačen odnos s roditeljem, bilo istog ili suprotnog spola. Dobaar dio mladih u upoznavanju vlastite spolnost ponešto otkriva i uz prijatelja ili prijateljicu istog spola. Pa kako je moguće zaljubiti se u fikciju, tako je moguće i spolnost otkrivati uz osobu istog spola. Još ako je netko navučen na takve odnose, a sam ima kojekakvih problema psihičke naravi, fiksirat će se i neće niti kušati nadrasti takvo stanje. Upravo iz toga izvlačim zaključak da svaku osobu istospolnih sklonosti treba najprije proučiti s psihološke strane i vidjeti ne radi li se tu o posljedicama psihološke traume. A što se bolesti tiče - ne igrajmo se male djece - homoseksualci su daleko više nositelji spolnih bolesti. Ne vidim problem u seksualnom užitku, ali on nije sebi svrhom. Spolni odnos mora biti odnos i darivanje dviju osoba, a ne samo njihovih tijela. Ako se čovjek reducira na seks, nema kraja traženju onoga što će mu pružiti više užitka pa što god to bilo.
Da, gnušam se reduciranja čovjek na biće koje se podlaže seksu i kojemu je vrhunac vrednota užitak, a specifikum je već spomenuta.

Svidja mi se ovaj post. Dobro je argumentiran.
Iako nema konkluzivnih dokaza za to sto govoris, slazem se sa svime sto kazes.
Naravno, ne mislim da je to slucaj kod svih homoseksualaca.
Analizirajuci druge vrste i vrlo konzervativna ljudska drustva u kojima je bilo kakvo istrazivanje seksualnosti tabu prije braka,
te uzimajuci u obzir "dobre" obitelji (s oba roditelja, bez ikakve izopacenosti ili problema - po svjedocenju svih upletenih),
tesko je ne zakljuciti da se homoseksualnost uistinu javlja i urodjena (odnosno spontano u pubertetu).

No cak i da se radi o homoseksualnom identitetu koji se razvio striktno kao posljedica traumaticnog odrastanja, ne smatram to problematicnim.
Ako je osoba u tom identitetu i u partneru (partnerici) istog spola nasla srecu, vidim to kao vrlo pozitivnu stvar.
Ustase su bili hrvati, ali nisu svi hrvati bili ustase.
Ne mozemo drzati odgovornima sve homoseksualce za neodgovorno i opasno ponasanje kojem su neki od njih skloni (cak i ako se radi o vecini).
Postujem to kao tvoje misljenje, ali nije na tebi da kazes (niti na Crkvi) sto spolni odnos mora ili ne smije biti drugim ljudima, koji ne polaze od istih uvjerenja.
Zar mislis da osobe homseksualne orijentacije traze samo to u zivotu?

_________________
- Na odmoru do daljnjega. Dostupan na PP.

"Pristojni", ako ne želiš razgovarati s vjernicima, niti te zanima što Crkva kaže o pojedinim pitanjima, ne znam uopće koja je SVRHA tvog prisutstva na ovom forumu. Osim da vrijeme prođe.
Nitko ovdje TEBI ne nameće svoje stavove, a i vidjeli smo već odavno da imaš sasvim drugačija uvjerenja, ali bespredmetno je tvrditi da vjeroučitelji i Crkva nemaju kome što govoriti, pogotovo ako je drugačije od sekulariziranog razmišljanja.
U najmanju ruku, to je bezobrazno.

Ako se osoba reducira u svom čovještvo na užitak, onda je osakatila to čovještvo i uništava sebe, ali i drugoga. Jasno mi je da ateist i ne vidi neku metafizičku vrijednost osobe, ali to smatram zastranjenjem, a ne napretkom. U konačnici dolazimo do pitanja što je istina o čovjeku - tko je čovjek i koji je njegov smisao.
Doista ako Boga nema, sve je dozvoljeno, ali ništa nema smisla - u konačnici

Rekao sam da postujem Sarino (i Crkvino) misljenje, ali ga ne moraju svi dijeliti.
Niti ona meni nesto namece, niti ja njoj. Nema niceg bezobraznog.
Potpuno se slazem.
Ne zalazem se za potpunu redukciju na fizicki hedonizam (iako ocito imam drugacije razloge od tebe),
niti se za to zalazu osobe homoseksualne orijentacije (mogu svjedociti za one koje sam osobno upoznao).
Ono u cemu se vjerovatno ne slazemo:
Ne mislim da se sa povremenom avanturom ponistava sve sto je dobro i znacajno u zivotu neke osobe.
Ali skrenuli smo sa glavne teme... Kao i ovdje:
To mozemo nastaviti na nekoj drugoj temi ili se javi na pp.

_________________
- Na odmoru do daljnjega. Dostupan na PP.