Barnaba je napisao/la:
Što se tiče pitanja vjere naravno da nema potrebe zabranjivati u doslovno tumačenje svijeta i ja se ne bih uopće osvrtao na ovaj tvoj komentar s kojim se načelno slažem jedino mi je zanimljivo što si spomenuo „narav Boga“.
Namjerno sam sad napisao da vjera u evoluciju zahvaća u pitanje naravi samog Boga. To nisam prije spominjao jer sam mislio da bi bilo previše za jedno ili dva javljanja, no upravo to jeste ono zbog čega toliko inzistiram na pitanju porijela smrti.
Kao što znamo, postoji jedna vjera koja uči da je stvoritelj ovog vidljivog svijeza jedan Zao Bog koji je stvorio zlu materiju koje se treba riješiti. Kao što znaš, Crkva je imala dosta problema sa Gnosticima koji su uvijek forsirali svoj dualistički pogled na svijet. Jedan od njihovih glavnih argumenata je upravo stanje svijeta u kojem prevladava svaki oblik nasilja, i među ljudima ali i među životinjama. Dakle, cijelo stvorenje je zaraženo tim zlom.
I uistinu, kad čovjek odustane od katoličkog učenje o Istočnom grijehu, i kad se odmakne od tradicionalne vjere da nikakav oblik razaranja nije postojao prije čovjekovog pada, tada odgovor na gnostičku optužbu postaje nemoguć. Tj. ne može se više razumski braniti pozicija Crkve u tom
ključnom pitanju vjere. Odnosno, mi možemo pričati priče, no ovakva stvarnost kakvoj svjedočimo bi nas demantirala u svakom trenutku.
Ponavljam što sam ranije napisao, Bog je stvorio Adama i Evu u Raju, u dobrom svijetu koji je svjedočio o Božjoj dobroti. Također sam u prvom javljanju naveo i Izaiju koji nam pokazuje što znači dobar svijet u Božjim očima (Iz 11,6-10).
Ako oduzmemo svijetu njegovu izvornu dobrotu, oduzeli smo dobrotu i Bogu stvoritelju takvog svijeta. A ja sasvim sigurno neću zatvoriti oči pred činjenicom da svijet u kojem se stvorovi međusobno proždiru, u kojem jači ubija slabijega, nije i ne može biti slika Božje dobrote. Još jednom upućujem na Izaiju, ali i na sva ona mjesta koja sam naveo u prvom javljanju na ovoj temi.
Dakle, da, ovo pitanje u sebi nosi moralnu poruku. Važnu moralnu poruku. Jednu od najvažnijih (ako ne i najvažniju) ikad izrečenih... Bog je stvorio dobar svijet iz kojeg se ocrtava Njegova dobrota. To je osnova osnove, to je prvo što su prvi ljudi znali i vidjeli. U to se, naprosto, ne može sumnjati. Čovjek je taj, koji je po vlasti koja mu je dana, narušio sklad tog svijeta. Cijelog svijeta. Tome nam ne svjedoči samo SZ, nego direktno i NZ (o čemu sam također pisao), a i Tradicija.
Prihvaćanjem evolucije sve ovo nestaje jednim jedinim potezom. Mogu se pokušati dati nekakve zakrpe, no sve je to ništavno u usporedbi sa čovjekovim iskustvom svijeta u kojem živi. Jer, ponavljam, ako ovaj i ovakav svijet jeste od trenutka Božjeg stvaranja, onda ništa ne može spriječiti Crkvu da konačno postane Gnostička. I stoga naglašavam, evolucija nipošto nije dokazana. Dapače, prije se može reći da je dokazano netočna. No to je druga i opširna tema o kojoj stvarno nemam namjeru opširno govoriti (za sada).
Citat:
S tim se otvara niz pitanja koje zadiru u suštinu za razumijevanje zašto je svijet stvoren kompliciranim i dugotrajnim procesima pa naravno i evolucijskim procesima.
Svijet nije stvoren evolutivnim procesom jer to podrazumjeva da je u svijetu vladala smrt prije čovjekovog pada, a to pak znači da svijet nije bio dobar kad je stvoren, a to pak zadire u pitanje o naravi Boga. Odnosno, evolucija i katoličko učnje se nikako ne mogu pomiriti.
Citat:
Npr. Da li je Bog prestao biti stvaralac? Razumno je ustvrditi da nije. Ako nije zašto sada nema takvih naglih stvaralačkih procesa kojim je stvoren svijet?
Tu treba razdvojiti dva dijela. Prvi je ulazak Boga u svoj Počinak kad je odahnuo od svih svojih dijela (Post 2,2-3). Drugi dio je to da Bog ipak neprestano radi (Iv 5,17). Dakle, Bog je odahnuo od svojih djela ali u isto vrijeme neprestano radi. To znači da više ne stvara kao na početku, nego neprestano održava sve stvorenje. Također, treba spomenuti i Kristovo uskrsnuće kao novi početak i novo stvaranje koje također karakterizira Božja dobrota.
Citat:
Ako ih nema, da li se sama bit Boga promijenila? Nije naravno, takva tvrdnja bi više pristajala modernistima nego ozbiljnim vjernicima.
Božja bit se nije promjenila kad je svojet izgubio stanje svoje nevinosti jer je On na čovjeka delegirao vlast da se o svijetu brine. On, naravno, čovjeku pomaže, no o čovjeku ovisi što će činiti (slobodna volja) te koje će posljedice i svijet snositi zbog toga. S druge strane, kad Bog ponovo obnovi svijet, taj novi svijet će opet biti odraz Božje dobrote.
Dakle, jedini način da narav Boga (Njegova dobrota) bude dovedena u pitanje je taj da kažemo da je stvoreni svijet bio prožet razaranjem, međusobnim proždiranjem i uništavanjem i to prije nego ga je čovjek takvim učinio svojim padom. No, kao što sam ranije pokazao, takav stav se ne može braniti niti Pismom niti Tradicijom.
Citat:
Tebi na (ne)čast neka bude izvrtanje stvari i pokušaj prikazivanja sugovornika u poziciji u kojoj se suprotstavlja „vjeri Crkve o dobroti Božjeg stvaranja“ a sve sa ciljem da se stekne određena bolja pozicija u dijalogu.
Ja konstantno u svim svojim javljanjima na ovoj temi pričam o jednom jedinom pitanju. I istina je da na njemu inzistiram. I istina je da ću na njemu i dalje inzistirati (naravno, ako bude volje da se vodi razgovor samnom). I to pitanje je: da li je Bog stvorio svijet koji je takav da je u njemnu vladalo ubijanje, međusobno proždiranje, uništavanje, razaranje... i prije nego je čovjek sagriješio?
I ono što sam pokazao je slijedeće: i Pismo i Tradicija su jednoglasni po tom pitanju:
nije!Taj odgovor "nije" se može prihvatiti, odbiti ili zaobići, no on za sobom vuče jednoznačan zaključak o evoluciji. Odnosno, kad kažemo da Bog nije stvorio svijet u kojem vlada razaranje, smrt, međusobno proždiranja... onda je neizbježan zaključak da evolucija ne može biti istina (tj. ne može biti u skladu s takvom vjerom).
No isto tako vrijedi i obrnuto, ako kažemo da evolucija jeste istina onda je neizbježan zaključak da sve ono ranije nabrojano jeste vladalo u svijetu puuuno prije nego je čovjek sagriješio.
Ti si za to moje inzistiranje rekao ono što si rekao, da je to
"vid intelektualnog silovanja od konzervativne teologije". Dakle, ništa ja tebi nisam pripisao niti ti što podmećem. Nisam ja kriv što iz vjere u evoluciju
nužno izlazi da je Bog stvorio loš svijet. Meni je jasno da ti ne želiš prihvatiti takav zaključak no problem je što je on neizbježan. Isto tako, vrijeđajući mene pokušao si izbjeći realan problem kojeg imaš sa prihvaćanjem evolucije kao stvarnosti.
I bit ću potpuno otvoren, dokle god čovjek prihvaća evoluciju, dotle nužno vjeruje da je stvoreni svijet
od početka bio u ovakvom stanju kojeg samo Pismo opisuje sa:
"podvrgnut ispraznosti", "robovanje pokvarljivosti", "sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima" ,što je u oštrom kontrastu s onim što piše o svijetu u početku te što piše o svijetu na kraju.
Citat:
Još se osjećam obaveznim objasniti, pojam „Konzervativna teologija, ona polazi od pretpostavke da bi znanost trebala dokazivati teološke postavke (Zbog toga sam ti pisao da me zanimao tvoj odnos prema nezavisnosti znanosti) a ne biti nezavisna. Takav pristup je kroz povijest uzrokovao osudu na smrt znanstvenika koji su prikazali dokaze za nešto suprotno učenju službene teologije.
I mislio sam si da ćeš ovo spomenuti. Ništa znanost nije dokazala niti o tome da Crkva nije bila u pravu kad je tvrdila da je Zemlja središte svemira. Ništa. Dapače, baš ovih posljednjih godina uživam u novim vijestima iz astronomije.
Pa evo, ako baš želiš čuti moje mišljenje o odnosu vjere i znanosti: to dvoje jeste suglasno jer Isutina jeste samo jedna. Naravno, ja imam malo drugačiji pogled na to što znanost jeste a što nije, tj. ne dopuštam da mi se nameću sekularne i ateističke (nedokazane) pretpostavke kao samorazumljive i koje poslije postaju premise za daljnje zaključivanje. Mene zanimaju činjenice i mislim da su one na strani Katoličke Crkve toliko da bi se mnogi iznenadili kad bi ih bili u stanju odjeliti od raznih teorija koje te činjenice tumače. Tako da, ja uopće nisam niti protiv znanja niti protiv znanosti. Dapače.
Citat:
Na svi sreću danas je to nemoguće pa se sve svodi na pokušaje ograničavanja intelektualnog promišljanja i sprječavanja pokušaja da teologija odgovori na izazove koje joj postavljaju određeni znanstveni dokazi.
Svašta. Pa ja upravo želim vidjeti ljude kako razmišljaju svojom glavom i koji su u stanju izvući ispravne zaključke iz danih im premisa. A to što moderna teologija pokušava pronaći način kako dati odgovor na nešto što je čista suprotnost sa tradicionalnom vjerom... svaka čast, neka samo traži. Samo, bojim se, neće puno toga naći. Tj. samo će se naći u neizbježnoj kontradikciji. Odnosno, u njoj se već nalazi.
Evolucija i katolička vjera su suprotne i one se mogu pomiriti na dva načina:
1. Promjenit će se teorija evolucije (tj. odustat će se od nje)
2. Promjenit će se katoličko učenje.
Ova druga opcija se sigurno neće dogoditi na službenoj dogmatskoj razini. I također, ne postoje znanstveni dokazi za evoluciju. Postoje samo zaključci koji nisu izvučeni iz činjenica nego iz mašte.
Citat:
Nasuprot njoj Papa Benedikt XVI kao teolog promišlja na drugačiji način, pokušava shvatiti veličinu Božje stvaralačke moći, zbog toga on nije konzervativan iako je odan tradiciji.
Iskreno me zanima što bi Papa odgovorio na pitanje o porijeklu smrti u svijetu. Dapače, nadam se da će to i reći... dogmatski. No, kao što znamo, osobna mišljenja nikog ne obvezuju. S druge strane imamo službenu encikliku Pape Lava XIII "Arcanum Divinae Sapientiae" koja govori o neposrednom stvaranju Adama i Eve s tim da je Eva načinjena od dijela Adamovog tijela. Ne vidim način kako bi se evolucija prošvercala pored ovakve izjave. Vjeruješ li u to?
Citat:
Činjenica da Bog neposredno stvara svaku dušu je jako bitna jer tek kad ju udahne čovjek postaje čovjek. (Post 1,7 Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.)
Kad je Bog udahnuo čovjeku dušu, tek tad je čovjek postao živ (Post 1,7). Također treba naglasiti da je sam čovjekov razum nerazdvojno vezan sa dušom odnosno on je njena svojina. Što to znači, možemo kasnije analizirati. Za sad bi to bilo previše.
Citat:
To pravljenje čovjeka od praha zemaljskog moglo je biti milijunima godina, evolucijskim procesima ali tek stvaranjem duše, čovjek postaje čovjek.
Moglo je. No to bi značilo da je svijet bio stvoren takav da je u njemu vladalo međusobno proždiranje, zakon jačeg, uništavanje, bolesti...
Citat:
Nepoznato je da u kojem je stadiju evolucijskog razvoja čovjek dobio dušu i bio u raju ali to na kraju nije ni bitno.
Itekako je bitno, jer o tome ovisi što ćemo reći o tome kakav je bio stvoreni svijet: dobar ili loš. A o tome ovisi i što ćemo reći kakav je Bog stvoritelj vidljivog svijeta. Da li onakav kakvim ga opisuje Katolička Crkva, ili onakav kakvim ga opisuju gnostici.
Citat:
Bitno je da je grijehom prvih ljudi došla smrt (ljudi) na svijet. Da nisu sagriješili živjeli bi vječno.
Ok, složili smo se da je čovjek stvoren besmrtan (i tjelesno). No to za sobom vuče mnoga druga pitanja, da nabrojim samo par:
Što je sa Adamovim roditeljima? Jesu li oni bili bezdušne smrtne životinje? Bezdušna smrtna životinja je rodila prvog
savršenog čovjeka? Također, što ako je mladi Adam vidio kako mu lav proždire baku, pa je zbog toga odbio vjerovati Bogu? Naime, ako se on sam uvjerio u to da svijet nije baš dobar, tko bi od njega mogao očekivati bezuvjetnu vjeru u Božju dobrotu? Itd, itd., itd.
Citat:
Moram priznati kako ne razumijem zašto pojam „smrti“ vežeš za sva stvorenja a ne samo za čovjeka. Zašto misliš da se on mora nužno odnositi na životinje i biljke? Te koji članak vjere je prekršen ako se smatra da je smrt pojam vezan samo uz ljude?
Zato što u Pismu piše da je smrt u svijet ušla tek po čovjekovom grijehu. Također piše da je svijet podvrgnut ispraznosti i patnjama, ali očito ne od trenutka stvaranja jer je tada stvoren dobar. Isto tako piše da će se sve stvorenje osloboditi robovanja pokvarljivosti.
"Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje." (Rim 8,21)Što to znači? Ako piše da će se osloboditi robovanja pokvarljivosti, to znači da sada robuje pokvarljivosti. I tu dolazimo do one naše ključne moralne dileme:
1. Svijet od početka robuje pokvarljivosti jer ga je Bog takvim stvorio.ili
2. Bog je stvorio dobar svijet koji ne robuje pokvarljivosti, nego je takav tek od trenutka čovjekovog pada.Ovisno o izboru kojeg učinimo, dobit ćemo dijametralno suprotne slike Boga. Prva slika govori o dobrom Bogu stvoritelju (katolički pogled), a druga opcija o zlom stvoritelju materijalnog svijeta (gnostički pogled).Citat:
Ti to ovdje pokušavaš pokazati sukob znanosti i Crkvenog učenja međutim meni su ti tvoji dokazi neuvjerljivi.
Nema sukoba između Crkvenog učenja i činjenica, no postoji sukob između Crkvenog učenja i nedokazanih teorija izvučenih iz malog prsta. I taj sukob je očigledan i nepomirljiv i njega se može izbjeći samo zabijanjem glave u pijesak. Svi pokušaju mjenjanja Crkvenog učenja radi prilagođavanja bilo čemu su anatemizirani. Čisto da se zna.
Citat:
Ni evolucija nije objasnila, na zadovoljavajući način sam početak, to je i dalje predmet istraživanja znanosti. Mislim da to neće nikada ni otkriti jer sam prvi impuls u stvaranju svijeta je dao Bog. Znanost (iako to mnogi neće priznati) će se uvijek baviti „procesima oblikovanja svijeta “ (što evolucija zapravo i jest) a ne samim stvaranjem svijeta. To je sasvim razumljivo jer znanosti fali to što se ne bavi transcendentnim. Zbog toga će svaki dobar teolog i svaki dobar znanstvenik biti toga svjestan te nezavisno raditi (nadopunjavati se) na traženju odgovora.
Ja nisam govorio o početku života jer pretpostavljam da još nije došlo dotle da se i to mora braniti ovdje, nego i jesam govorio samo o "razvoju vrsta" i o tome da je to suprotno s katoličkom vjerom. A što se tiče toga da će svaki dobar teolog tražiti način da se pomiri znanost i vjera, baš imam knjigu "Teologija stvaranja" od Ladislava Nemeta. U dvjesto stranica se razvija teza koja je zasnovana na
nula Bibliskih citata koji bi ju potkrijepili (osim što se falsificira i potpuno krivo tumače tekstovi),
nula citata iz Tradicije i
nula citata iz službenih Crkvenih dokumenata. Takvu teologiju se može nazvati dobrom samo ako je cilj rušenje Katoličke Crkve. I inače, Crkva ne mora tražiti odgovore na pitanja na koja odgovori već postoje i koji nikad ranije nisu bili dovođeni u pitanje. Crkva na takva pitanja odgovor zna jer je taj odgovor dobila Božjom Objavom koja je ipak sigurnija od ljudskog promjenjivog (ne)znanja.
Na ostalo odgovor kasnije.