Lijepo si ovo iznio
A evo malo i Biblije:
Post 2, 7-9
Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.
I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio.
Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.Kako smo nastali kao čovjek? Božjim dahom života. Bog nam je dao život. Iako imamo tijelo i psihu/um, duh/duša je ono što je Božansko životno u nama.
Je li nam duh Božji osnova?
Imamo slobodu izjaviti po vjeri. Bez slobode nema proslave Boga. Bez slobode je ništa.
U Edenu/raju na zemlji ili još bolje u ovome svijetu imamo puno toga za hraniti se, za odabirati po vjeri - slobodno.
No često zaboravimo, uslijed velikog obilja ponude, koje je stablo nasred vrta.
Bog učini da nikne i stablo spoznaje dobra i zla.
Dakle u svom životu/slobodi odabira/vjeri mi (svatko na svoj jedinstven način) imamo i Bogom dano drvo spoznaje dobra i zla.
Uče nas, učimo druge, spoznajemo, donosimo i konzumiramo moral, etiku, zakone, pravila, norme koje prihvaćamo kao dio nas, naše kulture, našeg ostvarenja konzumirajući plodove Bogom danog drveta spoznaje dobra i zla. Znamo što je dobro, a što je loše. Sudimo. Kritiziramo, ocjenjujemo.
Često u toj mjeri da zaboravljamo koje je stablo Bog učinio da nikne nasred svega: stablo života, stablo ljubavi, stablo slobode, stablo davanja, služenja, prihvaćanja i razumijevanja u blagoslovu u miru u zahvalnosti.
Vjera je ta kojom se po našim odabirima vidi koje nam je stablo u središtu u bitku u našem postojanju.
Krist nam je dao pouku i pokazao svojim primjerom da ne lutamo puno.
Post 2, 15-17
Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva.
Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi,
ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!"Konzumiranje spoznaja dobrog i zla je ono što nas uništava, razara, dovodi do privida odvojenosti, potrebe i nastaje potreba za dokazivanjem, pokazivanjem kako vrijedimo jer smo maknuli osnovu da smo svi djeca Božja da živimo vječno proslavljajući Boga u slobodi dajući slobodu dajući život.
Prihvaćanjem drugačijeg dajući slobodu vlastitom vjerom odlučujemo živjeti vječno.
Raj zemaljski je kad je u središtu drvo života- života vječnoga kojeg odabiremo vjerom da smo svi jedno u Kristu Bogu našemu.
Svaki tren - sada - imamo moć pobijediti prolazno, raspadljivo, nepotpuno, nedovoljno, odvojeno, materijano, vremensko.
Vjera nas naša spašava

Što nama govore i uče?
Pa uče nas baš onako kako je i Eva izjavila:
Post 3, 2-3
Žena odgovori zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti.
Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: 'Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'"Stablo života je nasred vrta. Nije Bog rekao da sa tog stabla ne jedemo.
Nije Bog rekao da ne ljubimo, da se ne dajemo, da ne prihvaćamo, da ne razumijemo drugačije, da ne dajemo slobodu odabira drugome, da ne vjerujemo da smo svi jedno u Kristu Bogu našemu.
Je li se nešto promijenilo od Adama i Eve?
Samo što se ne reče da ne jedemo sa drva života.
Uči nas se da je konzumiranje spoznaja što je pravedno, a što nepravedno, što je dobro, a što zlo nužno potrebno za život.
Isus je postavio ponovno stvari na svoje mjesto i tko ga posluša ima život vječni
