haim je napisao/la:
Barnaba:Citat:
Juraj Kolarić je iznio zanimljivu činjenicu vezanu uz samo odvajanje anglikanaca. Manje-više je poznato da je 1534. Henrik VIII prekinuo veze sa Katoličkom crkvom zato što mu nije dopustila razvod braka s Katarinom Aragonskom jer nije Henriku rodila sina nasljednika (što nije valjan razlog za poništenje braka), zbog čega je on tražio od pape poništenje njihovog braka. Međutim manje je poznato da se unatoč svjetovnom razlogu za poništenje, ono htjelo prvo iznuditi krivim tumačenjem riječi koje je Ivan Krstitelj uputio Herodu (Mk 6,18) "Ne smiješ imati žene brata svojega!". Kad je taj pokušaj propao Henrik VIII je stvorio Englesku (Anglikansku) crkvu, postao njezin poglavar, raspustio samostane da bi novac preusmjerio na svoj dvor te prisvojio crkvenu zemlju.
Stvar bi trebalo dodatno ispitati, jer prema nekim izvorima, oženiti bratovu udovicu je u Srednjem vijeku važilo kao ženidbena zapreka, a Henrik VIII. je bio jedini, koliko je poznato, kojeg je papa dispenzirao od iste, tako da bi njihov brak od početka bio sasma problematičan. Također, odvajanje engleske Crkve je bio prilično dug proces, koji nije završio sa Henrikom, štoviše, postavlja se pitanje, koliko je uopće u svjetlu tadašnjih prilika, "supremacijski akt" uopće značio crkveni raskol.
Također je upitna tvrdoglavost papa u ovom slučaju, kada se zna za slučajeve njihove tolerancije prema nekim drugim stvarima. Nije uzalud jedan od kasnijih papa, ne znam točno koji, izjavio: "naši prethodnici su umnogome krivi za gubitak Engleske"
Sigurno treba povijesno istražiti mnoge stvari no ostaje neosporna činjenica da je raskol nastao iz svjetovnih razloga a ne zbog nauka isto tako je neosporno zločinačko ponašanje kralja Henrika VIII prema svojim mnogim ženama.
Ovo samo napominjem jer će konstitucija, navodno sadržavati i povijesni osvrt na nastanak raskola.
haim je napisao/la:
Barnaba je napisao/la:
Citat:
I ja mislim da je na sve odgovoreno
Nije:
Stvar je veoma diskutabilna, jer anglikanci koji se primaju u zajedništvo nisu svećenici, pošto AC nema valjanog apostolskog nasljedstva ni sv. Reda, drugim riječima, laicima koji su služili kao pastori daje se dispenza od celibata. Kažem, nije prvi slučaj, jer su ne samo anglikanci, već i neki evangelici i kalvinisti još prije na isti način pripušteni u RKC.
Ne razumijem što je tu sporno?
Činjenica je da su se i prije primali pojedinci u Crkvu pa i zaređeni oženjeni svećenici nakon što prihavte doktrinu svetog reda u Katoličkoj Crkvi.
Ovaj slučaj je jedinstven jer će se to obaviti zajednički u vidu osobne prelature pod geslom "sjedinjeni a ne asimilirani" (slobodan prijevod).
haim je napisao/la:
Misli li se stvoriti poseban anglikanski obred? Na temelju čega, povijesno i logički to je neodrživo.
To što tvrdiš jednostavno nije istina. Da li se obred razvijao zasebno od 16 st.? Da. Razlikuje li se od današnjeg redovnog obreda? Da. Postoje li u Katoličkoj Crkvi i drugi obredi osim dvije varijante rimskog. Da. Da li je to uvijek bilo u Katoličkoj Crkvi? Opet da, jer i Tridenstski je imao svoje podvarijante.
Osobna prelatura će omogućiti da oni zadrže svoje liturgijske posebnosti i ne vidim tu nikakav spor.
haim je napisao/la:
No i grkokatolička praksa je zanimljiva, jer prema stavu i nauku KC, nema prednosti jednog obreda pred drugim, drugim riječima celibat i oženjeno svećenstvo vrijede apsolutno jednako.
To je istina ali isto tako te stvari nisu od jučer i funkcioniraju bez problema. Vidi previđaš jako bitnu činjenicu kad nastaje raskol? Kad se mijenja liturgija i disciplina te kad se to nameće svima. Takav je slučaj bio i kod anglikanaca. Stoga je osobna prelatura jako dobro rješenje koje neće ništa nametati drugima.