Katolički odgovori

"Koji su uzoci pojačanog sekašatva u Hrvata?"
Možda je jedan od razloga što vlast plaća za "liječenje energijom pet planeta izvan Sunčeva sustava"
http://www.novilist.hr/2010/02/19/lijec ... a-izv.aspx

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Situacija na terenu je više nego kritična.
Što se tiče Bandića i ostalih u vlasti,očakivana,jer milje iz kojeg proizlaze je ateističko-komunstički čije su metode i sredstva “makijavelijska”,jer jedini “bog”kojeg poznaju je novac u njihovoj vlasti,te na osnovu toga ne perezaju ni od uvlačenja crkvenih velikodostojnika u njihove političke kampanje,samo iz cilja da bi ostali na pozicijama kontrole kapitala.
Prema tome ja se u potpunsti slažen sa konstatacijom g.Barnabe,samo bi narečenu konstataciju: Možda je jedan od razloga što vlast plaća za "liječenje energijom pet planeta izvan Sunčeva sustava" ,koja u sebi sadrži elemente teze,pretočio u definiciju,pa bi rekao sljedeče:”Jedan od raloga,pojačanog sektaštva u Hrvata je i to što Vlada plaća lječenje energijom pet planeta izvan sunčeva sustava”.
Sramno za zemlju Hrvata.Naši pravi Hrvatski valdari kroz povjest su se poklonili Kristu i na osnovi Krista,rimskom PAPI,a ovi samozvani vladari koji su došli na vast paklenim inžinjerinzima u ime naroda se poklanjaju KOME?,truju i sablazme narod.
To bi trebalo otvoreno saopćiti hrvatskim vjernicima.Mi imamo Krisata za Boga,Kralja i svekolikog iscjeljitelja.Drugog osmim nejaga nepostoji,nema ga.Izgleda da mnogi još nisu svijesni da je Isus Krist paravi BOG i pravi ČOVJEK.
Rekla bi matematika :100% BOG i 100% ČOVJEK.
Hvaljen Isus i Marija.

Ne mislim da treba idealizirti prošlost, jer današnji plodovi su posljedica "vjere iz običaja" a ne iz istinskog obraćenja. Da su prošli naraštaji bili istinski obraćeni znali bi odgojiti naredne naraštaje pa ne bi zapali u ovakvu situaciju.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Dobro ste rekli Barnaba,međutim kad sam mislio na vladare mislio sam na godinu 924-926,a ovdje se je dobro prisjeriti da smo živjeli nekih 40_tak godina i više u komunističkim okvirima života kad je ateizam bio jedan od temeljnih načela komunističkih vladara,pa sam stoga mišljenja da je ovaj sadašnji naraštaj ipak produku tog postkomunističkog vremana a nikako onog od vremena kad su se PRAVI HRVATSKI VLADARI poklonili Kristu i prigrlili rimokatolikču crkvu.Ja sam osobno živio u komunizmu ali ga nikad nisam prihvtio pa prema tome komuniste nisam ni smatrao za prave valdare Hrvatskog naroda.
Pa i ako ti,PRAVI, Hrvatski vladari počevši od kralja Tomislava na dalje nisu bili istinski obraćenici ipak povjest o njima govori da su se poklonili i Kristu i Rimokatoličkoj crkvi,dok za ove ateiste povjest govori kako su sudili i namještali procese HRVATSKIM VELIKANIMA katoličke crkve.
Na osnovu narečenog mislim da i povjesti ima svoje sekvence te da je ne treba generalizirati.
Hvaljen Isus i Marija

Htjela bih samo dodati nešto što je opće: odgoj je suradnja najmanje dviju strana i u konačnici odgajanik se odlučuje za ili protiv.
Mislim da danas ljudi ne vide vrednote u onome što kršćanstvo nudi - prevladao je mentalitet " u se, na se, poda se" - tako je lagodnije. Naravno da to ne ukida obvezu istinskog življenja po vjeri onih koji sebe smatraju kršćanima.

Točno,danas stvarno ljudi ne vide vrednote,ljepotu te puninu koju kršćanstvo nudi u dinamic i autonomiji življenja života čovjeka.Zašto je to tako?Možda zato što već duže vremana anti kršaćani upravljaju svijetom,te su sva značajnija sredstva javnog informiranja u njihovim rukama,i na osnovu toga već godinama iznose kontra kršćansku propagandu,koja u današnjem svijetu nema adekvatne kontrasnage.Jednostavno glas za kršćanstvo je pretih i gotovo dolazi od izvora samoinicijativnih vitezova,heroja uma.A što je minorno u odnosu na svekolkiku propagandu kontra kršćanstva,kroz tv emisije,reklame,simbolike na odjeći,simboke na obući ,pisanog tiska,filmova,muzike,internetskih stranica,djelovanja društvenih odgojnih institucija,djelovanja društvenih obrazovnih institucija i.t.d. u tom smjeru.
Kad se nešto nameće godinama,i to u ime neke slobode mišljenja,te to bude prihvaćeno od samih uređivača života unutar neke ljudske zajednice ta stvar postaje pravilo istine,jer se glas protiv ne čuje dobro i ne vidi doro.
A za to smo, po mom mišljenju, i mi kršani sami krivi,zaboravili smo na onu lijepu,časnu i vitešku izreku koja glasi:”U DOBU SE NE UZVISI A U ZLU SE NE PONIZI”.Jednostavno smo pali na “poligonu sraza ideologija”.
Hvaljen Isus i Marija

Agresivne metode deluju samo spolja. Potencijalni sektasi ce ostati u krilu svoje tradicionalne vere, ali ce zadrzati svoja nepobedjena iskusenja u svom umu i srcu pod njenim okriljem. Umesto one sekte koja laska njihovim slabostima izabrace onaj red unutar katolicanstva koji odgovara istim nepobedjenim slabostima. Umesto pentakostalca, bice karizmata. Itd. Kreni od katolika do katolika pa ga pitaj sta je za njega licno greh, a sta je ljubav, i najvaznija duhovna pitanja, pa ces videti takve razlike izmedju vernika po najvaznijim pojmovima, da ce ti biti jasno na kraju da i nema neke razlike da li su ljudi izvan ili unutra, ako ih ne objedinjuje isti Duh istine. Jeresi su dobre zato sto ciste crkvu od zastranjenja. "Jer treba i jeresi da budu medju vama, da se pokazu posteni koji su medju vama." (1. Korincanima 11,19) Ako neko ima krivu predstavu o Bogu, zar ne mislis da je bolje da je zastupa i brani izvan katolicanstva, nego unutar njega? A ako je cilj da crkva ima sto vise vernika, ne mareci za njihov duh, pa zar to ne rade i razni sektasi?

Prvo da vas srdačno pozdravim Misha.Kad sam pisao o ovom što ste izvukli iz konteksta mislio sam da se pragmatično i isto intezitivno suprostave dva različita stajališta,kršaćnsko stajačište kontra antikršćanskog stajališta.Te bi današnji mladi ljudi u istotenzionom srazu dviju ideologija imali kvalitetnija izvorišta za svoj abuduća stajališta.
Vaš komentar sadrži poprilično socijološke i teološke analize čovjeka,a ja u tom smjeru nisam dovoljno obrazovan sobzirom da sam tehničke struke.Ali ću se ipak potruditi da vam što razumnije odgovorim sa pozicije mog gledišta.Mogu se složiti sa vama da će ljudi unutar svoje vjere izabrati one redove koji najviše odgovaraju nekavim njihovim percepciranjima stvari i pojava koji ih okružuju.Međutim mislim da bi bilo dobro prvo razjasnti pojam katolik,katoličko,što u biti stvri znači univerzalno,prema tome katolička ili univerzalna crkva utemeljena od Isusa Krista,ima samo jednu bit i jedan bitak.
Ja ću laički iznjeti tezu koja ,po mom mišljenju glasi :“bit katoličke crkve je sljediti Krista i volju trojedinog Boga,Boga Oca ,Boga Sina i Boga Duha svetoga,koji je ujedno i PRAVI I ISTINITI BITAK.
Na osnovu narečenog bilo koji red katoličke crkve sljedi ovu bit i ovaj bitak,prema tome po meni u organizaciji katoličke crkve nebi smjeli postojati redovi koji imaju neku drugu od one od boga nam dane zacrtane karizme.
Možda bi bilo bolje da vam je na ovu vašu tezu odgovorio neki od profesionalnih teologa katolika koji zna puno više od mene o teologiji,sociologiji,psihologiji vjernika i.t.d. u tom smjeru.
Ja ovo što sam napisao napisao sam onako kako osjećam,pa ako nije dobro mislim da mi ni Bog ni Vi nećete zamjeriti.
Hvaljen Isus i Marija

Svakako se slazem sa ovim vasim komentarem u duhu vaseg sadasnjeg objasnjenja. Uvek je na zalost zlo agresivnije u odnosu na agresivnost (ne u losem smislu) dobrih ljudi, jednostavno zato sto nam dobrota nije urodjena, nego zahteva akt borbe sa sobom i Bogom mimo naseg prirodnog stanja, pa je uvek lakse boriti se za zlo, nego za dobro. Samo da ta borba ne bude za formu, nego sa sustinu, to je bit mog komentara. Zlo je zlo bilo koju formu da ima i jednako je za osudu, kao i zabluda; a samo oblacenje tog zla i zablude u neku religioznu formu nece to zlo uciniti da postane dobro, niti ce zabludu uciniti manje opasnom. Lakse je boriti se protiv drugacijih formi, nego protiv loseg sadrzaja, jer dok nas ovo prvo oslobadja od licne odgovornosti, ovo drugo stavlja na nas licnu odgovornost.

Gospdine Misha,analizirajući ovaj vaš tekst,pogotovo u onom djelu gdje spominjete uvlačenje zla i zablude u neke religiozne forme,imam osječaj da ste cijelu katoličku crkvu stavili u okvir zablude i sektaštva.Ispravite me ako sam pogriješio.
Osnova i cilj analize je NAMJERA,ako je dobra i pozitivna,onda je po Božjoj providnosti,a ako je suprotna od dobrog,onda nije od Boga.
Što se tiče čovjeka i urođenosti dobrote u čovjeak ja mislim da je čovjek,kad ga je Bog stvorio unačelu stvoren dobar,jer od Boga nemože proiziči ništa loše,ali se je pokazalo da je pod utjecajem “kneza svijeta”u tijeku (darovane od BOGA), dinamičke autonomije življenja života-unutar koje čovjek ima slobodu izbora,čovjek itekako sklon deviacijama u karakteru.
Vidite,mi katolici,za drugu kršćansku crkvu-praoslavnu crkvu,nećemo nikada reći da je crkva zablude i sektaštvo.Niti direktno niti suptilno.Mi jednostavno tu crkvu cijenimo kao jedno od KRILA,svete Kristoe Kršanske Crkve.
Prema tome čovjek bi ponekad treabao sagledati stvari i malo samokritično a ne uvijek sa pozicije oportunističkog rivalstva.Osudio bih se reći da bi mi ljudi trebali biti toliko razumni da u datom trenutku ipak star pogledamo malo kontemplativnije teološki sa ljubavlju prema bližnjima,a da političke i ine tenzije ostavimo za one kojima nije dano da razumiju ono što čuji i vide,a na njihovu žalost misle da dobro razumiju i da dobro vide.
Neka vas prati sveomoguči Bog Otac,Sin i Duh sveti.
Hvaljen Isus i Marija.

Izvinjavam se ako nisam bio jasan. Nisam zeleo nikoga da uvredim. Ovde smo govorili o tome kako se boriti protiv zablude i zla sektaštva, pa sam samo skrenuo paznju na to da, ako gledamo na to šta čovek zaista misli i čini pod pojmom Boga i religije, da tu onda nema razlike izmedju prosečnog vernika katoličanstva, pravoslavlja, protestantizma i zabluda i zla raznih verskih sekti, jer zlo i zabluda postoje pod raznim formama. Kritika tudje forme neće pomoći, već kritika zla samog po sebi kao i zablude koja ga izgovara. No, oni koji najzesce kritikuju razne sekte, kada bi imali pravu mudrost da ukore razne sektaške zablude, verujem da bi primenom te iste mudrosti na vernike svoje sopstvene crkve, prepoznali iste zablude, ali pod drugom formom. Zato najscesce i kritikujemo one druge, jer takva kritika po formi i pripadnosti omogucava da se sami osecamo superiornije, a kada bismo kritikovalo zlo samo po sebi, shvatali bismo da smo svi gresni i svi zavisni od Boga i ispravnosti licne zajednice sa Njime.



Hteo sam da kažem da ako ćemo gledati na srce, onda nema razlike izmedju karizmata i pentakostalaca, bez obzira sto jedni imaju formu katoličanstva a drugi protestantizma. Zlo i zabluda neće postati sveti ako se čine i promovišu u ime crkve koju smratamo da je sveta. bez obzira da li je reč o katoličanstvu, pravoslavlju, ili protestantizmu. Ako shvatamo da je zlo samo po sebi lose, a zabluda sama po sebi opasna, onda cemo razumeti koliko je licemerno graditi odnos "mi i oni" na osnovu pripadnosti. Dakle, ja ne kritikujem samu katolicku crkvu (koja obuhvata u sebi i verne i neverne ljude; i one na strani istine i one na strani zablude), vec formalno shvatanje po kome je spas od jeresi pripadnost crkvi (bilo kojoj crkvi). Politicki faktori i tradicija odredjuju da li ces se roditi i krstiti kao katolik, pravoslavan, protestant, itd, a pripadnost Hristovom telu jeste posledica licnog odnosa sa Bogom.



Slazem se. Pod uslovom da pod pojmom namere mislimo na sustinske motive (pobude). Na primer, ja mogu imati dobru nameru da pomognem baki da predje preko ulice, a da nisam svestan da me na to dobro delo pokrecu necista savest, sbeicni sentiment, ili sujeta (ponositost). U sva tri slucaja ja ne cinim dobro delo zbog druge osobe, vec zbog sebe: iz krivice: da ne bih osecao krivicu sto nisam pomogao, iz sebicnosti: cinim dobro delo da bih uzivao u prijatnim osecanjima sto sam joj pomogao, iz sujete (ponositosti): da bih imao uzvisenu predstavu u svom umu u svojoj vrednosti i velicini sto sam joj pomogao. Znamo da Sveto pismo raskrinkava ove motive kao gresne, ali mi ih cesto oblacimo u dobre namere da bi sebe opravdali pred svojom savescu. Takvi motivi nisu posledica preobrazenog srca pokrenutog nesebicnom ljubavlju, vec nase prirodne dobrote (na kojoj je inace utemeljen ljudski humanizam i ateizam). No, takvi motivi se cesto kriju i iza nase religiozne revnosti. Jedan islamski mudzahedin, kada iz fanaticnih motiva dize sebe i druge u vazduh, svakako jeste iskren, inace ne bi dao svoj zivot za svoje religiozne ciljeve. Ali to sto je iskren to ga ne opravdava. Pred Bogom je kriv za svoje pobude, a ne namere. Kada apostol Pavle ukorava revnost Jevreja, tada otkriva da sama iskrenost nije dovoljna: "Jer svedočim da imaju revnost za Boga, ali ne po razumu!" (Rimljanima 10,2) U čemu se ogleda uzaludnost iskrene ali ipak nerazumne revnosti, otkriva sledeći stih: "Jer ne poznaju pravde Božje i gledajući da svoju pravdu utvrde ne pokoravaju se pravdi Božjoj." (Rimljanima 10,3) Dakle, covek treba biti razuman da razlikuje motive svoje ljudske pravednosti u odnosu na motive Hristove pravednosti. Ali, čovek se plaši da misli i da sebe preisputuje u svetlosti Božjeg lica, da ne bi postao svestan da ga pokreću krivica, oholost, religiozna osećanja ili neka druga sila, umesto prave božanske ljubavi. Lakše je zadovoljiti se formalnom pripadnošću. No setimo se reči Jovana Krsitelja koje je uputio onima koji su mislili da ih sama pripadnost izabranom nebeskom narodu dovodi do spasenja: "Rodite dakle rodove dostojne pokajanja, i ne govorite u sebi: Oca imamo Avraama; jer vam kazem da Bog moze i od ovog kamenja podignuti decu Avraamu. Jer vec i sekira stoji drvetu kod korena; i svako drvo koje dobar rod ne radja sece se i u oganj se baca." (LUka 3,8-9) A zatim Jovan iznosi ukore protiv greha, pokazujuci na taj nacin ono sto je u svemu najvanzije.

Mislim sa ste za davanje jednostavnog odgovora zabrazdili previše u teoretiziranje i kaotično dugo definiranje,po mom mišljenju, svoje subjektivne misli,u namjeri kuruaznog dokazivanja netočnosti navoda.
Očigladno da se od šume teoretiziranja ne vide stabla teorije.
Pretpostavimo da ste u potpunosti u pravu u vašim navodima,ja vas samo mogu upitati da li ste sigurni da su te vaše teze,hipoteze,tj. misli podkrepljene i pozitivnim očitovnjima u pragmi.
Mene zanima:Što govori pragma (znakovi vremena) o suštini izvorišta vaših navoda,vaših namjera?
Da li ste ikada pomislili da se iskrenost kod pojedinaca može bazirati i na analizama znakova vremena?
Da li ste ikad pomislili da se mnogima kada pomažu nekim starcima to neda učinit što na neki način daju do znanja,ali ipak učine.Što mislite zašto?
Da li ste ikad pomislili o respektiranju i tuđeg mišljenja na vaše navode te pokušali pronači eventualnu grešku u svojim izlaganjima,za razliku od davanja kritike po načnelu svi su krivi a ja sam jedini u pravu.
Sobzirom da ste vi teolog-filozof,a ja fizičar i matematičar,gotovo sam vaš stav našao u jednoj fizikalnoj definiciji koja ima osobine vječne neporgešivosti.
PRIMJER:Fizičar je tvrdio da će od kamena učiniti zlato i da je to moguće.Kada nakon dugo godina to nije uradio objavio je rezultat svog istraživanja koji je glasio:"Dokazao sam da se od kamena nemože učiniti zlato".Što mislite jeli bio u pravu?
Hvaljen Isus i Maija

citat:jedini način kako se oduprijeti sektaštvu i inim drugim stvarima je živjeti svoju vjeru. Biti svijestan svoga krštenja.. ako svaki pojedinac do toga ne drži uzalod velike propovijedi moralnih auktoriteta.

Prvo vas želim srdačno pozdraviti veličansni "Sneni",nakon dugo vremena.

Izvukao sam Vaš citat jer mi se učinio jako zanimljiv i kontemplativan pa ću se potruditi da nađem adekvatan odgovo na ovaj "izazov".

Možda bi bilo dobro sve te pojedince promatrati kao masu.Skup osoba,vjernika u čovječanstvu.Ne pojedinačno jednog po jednog iz prostog razloga što se u tom slučaju stvar komplicira i množi,te se za uvjeravanje nekoga u nešto dobro, mora imati toliko vremena i tema koliko ima jedinki u skupu.

Ako se obraćamo masi,u tom slučaju stvar moramo pojednostaviti i prema načelu psihologije,inteligencije i interesa mase moramo naći naćina da se masu uvjeri u ono što se želi,i to na način da poruka bude jasna najneinteligentnijoj osobi u skupini,ako se smijem poradi boljeg razumjevanja stvari tako izraziti.

Kad se komunicira sa pojedincem ond se dolazi u opasnost da se uđe u gotovo znansvene debate bez kraja,čiji je rezultat itekako poznat-potpun poromašaj.
Ako se obraćamo masama,moramo znati i toga biti svijesni, da mase ne trpe nikakva znansvena obrazloženja i znansvene rezultate,već su sklone pamćenju samo jednostavnih,konciznih i pragmatičnih stvari.

Prema tome, po meni bi ti moralni autoriteti morali ipak voditi računa o načinu i sistemima obraćanja određenim skupinama ljudi,unutar kojih spadamo i mi vjernici u TROJEDINOG BOGA.

Možda nam je to i zadaća dana od Boga da se putem riječi i djela (življenja života po Božjim zakonima) borimo za svaku skrenulu dušu sa Božjeg puta.

Hvaljen Isus i Maija
URIEL

oprosti znači po tvojem je bilo bolje kad laici nisu mogli pročitati što piše u sv .pismu.i svečenici mogli tumačiti narodu ono što su htjeli i željeli .Pa su čak u prošlosti onoga ko je imao bibliju bili spaljivani zbog heretizma???

Molim te s koje si ti planete upravo aterirao?