|
Nastavak iz knjige:"Mitovi i zatajena povijest"
Autorica:LJubica Štefan
Nakladnik:K. Krešimir / Slovo M,
Zagreb, 1999.
strana 26,27,28
Neupućenima ta izjava ne govori mnogo. Ali, to je prvi put da Pavle naglašava da je srpski patrijarh u oblastima Pećke patrijaršije. Nikakve Pećke patrijaršije
odavno nema nigdje. Ali puna titula srpskih patrijarha, pa tako i Pavla, glasi:"Arhiepiskop Pećki, mitropolit Beogradsko-Karlovački i Patrijarh Srpski" (ono
"karlovački" odnosi se na Srijemske Karlovce). Nikad ni jedan srpski patrijarh nije spominjao Pećku ni arhiepiskopiju ni patrijaršiju, ni u velikosrpskoj euforiji
u I. balkanskom ratu, vidjeli smo, nitko to nijednom nije ni izgovorio ni napisao, nikada ni sam Pavle, kao ni njegovi prethodnici, nisu govorili ništa drugo nego
"Patrijarh Srpski", i tako su ih titulirali, tako su se oni i potpisivali.
Čak je i ukazom Aleksandra Karađorđevića od 30. studenog 1920. Dimitrije, do tada samo mitropolit srpski, "postavljen" za (prvog) Srpskog Patrijarha Srpske pravoslavne
crkve SHS". I 21. veljače 1938. u ukazu kraljevskih namjesnika "u ime Nj. veličanstva Petra II." stoji da "imenuju Gavrila za Patrijarha Srpske pravoslavne crkve",
bez dodatka uz tu titulu. Međutim, kada je Gavrilo umro 1950. godine, Sveti je sinod u obavijesti napisao da je umro "arhiepiskop Pećki, Mitropolit Beogradsko-
Karlovački i Patrijarh Srpski". U zgradi Patrijaršije u Beogradu, na prvom katu u hodniku koji vodi u dostupne svim građanima biblioteku i muzej, na najvidnijem
mjestu nalazi se veliki zemljovid na kojem piše:"Pećka patrijaršija pod Makarijem Sokolovićem 1557. godine". Ona osim Srbije obuhvaća mali dio Bugarske, sjeverni
dio Makedonije, Vojvodinu, Bosnu i Hercegovinu, Slavoniju, Dalmaciju i zapadna joj granica ide crtom zapadno od Nina, Gomirja, Karlovca, Zagreba, Varaždina, pa se
penje do Budima, spušta do Temišvara i ulazi opet u Srbiju.
U literaturi se nalazi ponegdje neki zemljovid Pećke patrijaršije, razlikuje se jedan od drugoga, ali ovakvoga nismo vidjeli. Kada je izrađen, tko ga je izradio,
nepoznato je, ali postoji: velik, pregledan, "precizan"...
Izbjegavši mudro naziv "Velika Srbija", Pavle - sam ili po savjetu Svetoga sinoda - prvi put javno određuje teritorij na koji se proteže njegova jurisdikcija, njega,
srpskog patrijarha: na teritorij Pećke patrijaršije u njezinim najširim granicama, pod Turcima, pa je zato on dužan da se brine "za jedinstvo naroda u matičnim
zemljama i krajinama".
Sav smisao, sav cilj ovog osvajačkog rata srpske vojske i "duhovne JNA", Srpske pravoslavne crkve, sadržan je u toj jednoj jedinoj rečenici. I od tad se ponavlja.
Poslije je Pavle ustoličen i za arhiepiskopa Pećkog, uz obrazloženje da se to obavlja, eto, tek poslije pet godina od proglašenja za srpskog patrijarha, ali ništa
ne znači, jer je već bilo takvih slučajeva. A u priopćenju o svibanjskom zasjedanju 1994. Svetog arhijerejskog sabora SPC navodi se odluka da srpsko-pravoslavne
eparhije u Italiji ulaze u sastav Zagrebačko-ljubljanske metropolije, ističući skrb Svetog sinoda da i Srbi iz Italije budu "ujedinjeni u duhovnu obitelj Pećke
patrijaršije".
Hoće li krenuti u osvajanje i tog talijanskog teritorija koji je postao dio Pećke patrijaršije, ne govori se, bar za sada... Ali, nikad se ne zna, jer planovi ne
samo SPC, neogo i "Pravoslavne internacionale" vrlo su veliki - od Jadrana do Tihog oceana.
Nastavlja se.
_________________
Naprijed za križem!
|
Login
Registracija
FAQ
Traži
