Otvorio sam novu temu (slicnu, ali ne i istu) na drugom mjestu, ali me je moderator zakljucao i rekao da nastavim na ovoj temi. Dobro.
Htio sam tamo postaviti slijedece pitanje:
* Jedna gupa ucesnika
ne vjeruje u boga i tvrdi da je
bog stvar vjere a ne znanosti i filozofije;
* Druga grupa ucesnika na forumu se u stvari slazu da je
bog van znanosti, medjutim za razliku od prve oni
vjeruju u njegovo postojanje.
* Treca grupa vjeruje u boga, ali takodjer i da znanstveno-filozofske metode imaju ulogu u spoznavanju boga i da jasno ukazuju na postojanje boga, recimo u primjeru aristotelovskog "
nepokrenutog pokretaca".
Htio sam se nastaviti na razmisljanje trece grupe i postaviti pitanje: Koja je VAMA veza izmedju boga koji se racionalno znanstveno moze shvatiti i krscanskog boga? Koja je veza izmedju znanstvenog-filozofskog boga i religijskog boga? Onda sam procitao sve postove na ovoj temu i dosao do ovoga:
adrijana je napisao/la:
Dakle mogućnost Božje objave nije u suprotnosti ni umu ni filozofiji, općenito. Divim ti se zbog iskrenosti kojom si priznao da se UMOM kao “filozofijskim bogom” ne može spoznati ništa više o Bogu. Samoljubav mudrosti i um nisu dostatni za upoznavanje Boga.
Mi kršćani zato vjerujemo da se Bog sam objavio i to baš kao osobni Bog. Shvaćajući Boga kao osobu, tj. nekoga tko ima osobnost, shvaćamo da je osobnost najuzvišeniji oblik postojanja.
O ateizmu sam pronašla jedan članak o tribini gdje su sudjelovali dr. P. Gregorić (filozof, ateist) i dr. I. Raguž (docent fundamentalne teologije na KBF-u Đakovo). Interesantne su misli dr. Raguža kako je
ateizam dijete kršćanstva: "...Ateizam je nadahnjujući, uči nas religiji slušanja, umjesto religije optužbe, uči nas kršćanstvu koje supati sa svijetom, koje ne bježi od svijeta, kršćanstvo koje nije isprazna utjeha, kršćanstvo koje nije neizloženost patnji, kršćanstvo koje u sebi uključuje Jobovsku egzistenciju. Ateizam jest nijekanje Boga, ali mogli bismo reći nijekanje određene ideje Boga. Ukoliko ideju Boga shvatimo kao ono, od čega se veće ne može misliti, ni jedan koncept ne može iscrpiti Boga. Dakle, ateist može nijekati samo određene koncepte Boga, ali nikako samoga Boga. Može reći ovo što se shvaća kao Bog ne postoji, ali samu ideju Boga ne može nijekati. Dakle, ateist može negirati određene koncepte Boga i kao takav vjerovati da možda ideja Boga ne postoji. Moglo bi se reći da je ateizam vjera. Onaj istinski ateist je zapravo isto vjernik."
http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=122525Ovaj je post u stvari (po meni) najvazniji i direktan odgovor na moje pitanje, no kako vidim, nitko nije nastavio o tome diskutirati. O tome kako su ateisti u stvari vjernici u nepostojanje boga cu na drugoj temi, u mjedjuvremenu, ako mi se dozvoli, ja bih se zelio nadovezati na prvi dio posta slijedecim pitanjem:
Ako netko do spoznaje boga dodje znanstveno-filozofskim metodama, koji je "
most" koji povezuje takvo razumijevanje boga i konkretne religijske objave? Da, razumijem da je to za vecinu na forumu kroz Bibliju i krscanski nauk. Medjutim, ta dva puta spoznaje su dijametralno suprotna, u smislu da je prvi put neprihvacanje "datosti" a drugi put je prihvacanje "datosti" bozje objave kroz Bibliju. Kako premostiti ta dva puta - i, sa koje ste strane prisli tom mostu: znanstvene ili religijske? Da li ste bili "znanstvenik" koji je "otkrio" religijsku objavu, ili obratno, vjernik koji je je "otkrio" znanost?