Jeremija je napisao/la:
Ako prenosite Gospine poruke onda koristite službene stranice:
http://www.medjugorje.hr/hr/medjugorski ... ne-poruke/Ovdje se nalaze sve Gospine poruke od 1984. godine.
Sve poruke od prije potražite na stranicama u pdf-u.
"Tisuću susreta sa Gospom u Međugorju"
http://www.exdeo.com/medjugor/medj1000/indexh.phpTko ima vremena nek pročita cijelu knjigu,jako je zanimljiva:

"..........ko od starijih ljudi?
V - Bili su Ivan Ivanković, Mate Šego i još neki.
J - A šta su oni kasnije o tomu pripovijedali?
V - Govorili su da se tu stvarno nešto dogada. Osobito kad su vidili kako smo mi gori izletili. - Neki su vidili i bljesak svjetla, kad je Gospa dolazila. I, tako...
J - A jesu li tada tu bili mala Milka i Ivan pok. Joze?
V - Nisu.
J - A zašto to?
V - Šta ja znam. Milki nije dala mater. Išla je Marija, a Milka je trebala nešto materi. A ovi Ivan? On je malo stariji, pa šta će s nami drčinom.
J - Dobro. A kada ste se vi vratili kući?
V - Kako ko.
J - Vaš Marinko mi je pripovijedao da je Ivanka na pavratku gorko plakala.
V - Pa, jest. Gotovo svi smo plakali, a ona posebno. Kako ne bi!
J - A zašto ona posebno?
V - Ma, jesam li ti rekla da joj je Gospa govorila o materi. A znaš kako je. Mater je mater!
J - Dobro. A kažete da joj je Gospa rekla da joj je mater s njom i da joj je dobro, pa...
V - Džaba! Ko ne bi volio svoju mater?....."
V - Mirjana ju je pitala, ko je ona, kako joj je ime.
J - A Gospa ništa?
V - Ma, kako ništa! Rekla je jasno i glasno: »Ja sam blažena Djevica Marija.«.
J - Je li rekla i ovu riječ »blažena«?
V - Jest. A zašto to pitaš?
rekla je da je BDM V - Pitali smo je ponovno šta ona želi od onoga naroda koji se je, gladan i žedan, u onim dračama mučio i znojio.
J - Vicka, vjerujem ti, ali je li vam Gospa išta odgovarala?
V - Jest, da šta je! Govorila je da je jedan Bog i jedna vjera. Neka narod čvrsto vjeruje i nek se ništa ne boji.
ovo se kosi s onom porukom da su sve vjere iste pred BogomJ - Netko mi je jednom rekao da vas je pitala za Ivana, gdje je on.
V - Jest, jest. Pitala nas je: »Gdje vam je onaj dečko?«
J - A vi?
V - Što ćemo? - Ta, zna Gospa gdje je.
zna di je al mu ne zna ime.... J - Možda je to i smiješno, ali reci mi: da li Gospa zna vaša imena?
V - Haaa... Zna li naša imena! Ma, ona nas je odman prvi dana zvala našim imenima.
J - Je li tebe ikada tvojim nazvala?
V - Sigurno više od stotinu puta!
J - Kako te zove, Vidom ili Vickom?
V - Kako kada. Nekada Vidom, nekad Vickom.
mislim da smo krštenjem i imenom upisani kao takvi kod Boga, i da nas Bog tako i zove...nikakvim nadimcima ili polovičnim imenima[color=#FF00BF][/color]
J - Dobro. Ostavimo to, nego mene, uz ovo, još nešto zanima. A gledat ću što ukraće da kažem: rneni je to bilo, a i mnogima je zanimljivo, zašto vi vidioci spočetka niste redovito dolazili na cijelu večernju misu?
V - A šta tu ima čudnovato? Nije nas niko pravo ni zvao, a Gospa nam se baš u to vrime ukazivala i na Podbrdu i kasnije doli u selu. Mi smo išli na misu nediljom, a drugo kad bi stigli.
J - Vicka, misa je nešto sveto, nešto uzvišeno, najuzvišenije što se događa u cijelom svemiru, pa...
V - A znam i ja to. Ta to sam čula stotinu puta i u crkvi, ali mi se nekako ne vladamo tako. Gospa je nami isto o tomu govorila. Znam kad je jednoj od nas rekla da je bolje ne ići na misu, nego ne slušati misu kako treba.
J - Je li vas Gospa ikada na tu misu pozivala?
V - S početka nije nikada. Pa, išli bi, da nas je pozivala! A kasnije jest. Nekad nam je govorila i da požurimo jer ćemo zakasnit na misu. Ma, znala je Gospa šta radi!
ma zamisli da je bolje ne ić na misu nego ne slušat kako treba....ja bi samo nadodala da je misa duhovna hrana, i hrani nas na poseban način...isto kao što jedemo nešto što ne volimo al nas nahrani na način kao i najljepše jelo...a to da Gospa kaže mi je AJME...isto ko i činjenica da se ukaziva di god se oni maknu...al mora u 6 popodne baš kad je i misa... V - Mi smo rekli da ji Gospa sve gleda i da je rekla da je može dodirnuti ko želi.
J - Pa jesu li je dodirivali?
V - Neko je, a neko nije. Oni su se bili svi odjednom strkali gdje su mislili da je Gopa. Onda joj je netko gazio na veo, neko na haljinu, i ona je onda otišla.
eto zasmetalo joj baš što su je izgazali...o Bože J - Marinko ni je rekao, kad je Gospa odlazila, da je Marija briznula u plač. Marinko je doletio do nje i pitao je: »Mare, što je, što plačeš?« Marija mu je rekla: »Ma, šta, što mi je? Kako neću plakat! Vidiš li kako Gospa ode prljava.« I onda mu je Marija rekla da je od dodira mnogih ruku na Gospi ostajala ružna rnrlja na njezinoj haljini. Marija je i meni rekla da su to vidjeli svi vidioci koji su tu tada bili. Rekla mi je da nije bilo maloga Jakova, a eto, ti kažeš da nije ni tebe bilo.
V - Ja bi sigurno bila, ali bolio me je zub, pa znaš kako je.
ne mogu zamislit da mi se Gospa ukazuje da ne odem na ukazanje vidit Bogorodicu zato što me boli zub V - Kažu da je taj čovjek reka taksisti da tu maramicu baci u prvu vodu do koje dođe i da će bit zlo s njim ako to ne učini.
J - I onda?
V - On je bio iz Čapljine ili od Čapljine, ne znam. I negdi u Studencim ima rijeka, tu je mislio maramicu bacit u vodu.
J - A je li je bacio?
V - Ma, ne! Prija te rijeke, kažu, da je prida nj izašla jedna žena u crnu i tražila od njega tu maramicu. On je se, kažu, branio, ali kad mu je ona nečim teškim zapritila, on joj je dao tu maramicu.
J - A šta je onda ta žena od nje uradila?
V - Što ja znam. Samo kažu da mu je rekla da joj je nije dao, da bi bilo veliko zlo. Ko kraj svijeta, šta li. Ko zna je li on to sve dobro upamtio! Samo tako se pripovijedalo.
J - Vicka, to sve zaista nekako čudno i nejasno izgleda.
V - Pa što to mene briga! I rnene se to ne tiče! Ja sam čula tu priču i gotovo.
J - A jesi li ti ikada razgovarala s tim čovjekom?
V - Nisam. Ja jesam jednom bila pristala na to. On je jednom to opširno pripovijedao pred međugorskom crkvom. I meni su rekli da me taj čovjek želi vidjeti. Ja sam pristala. Što da ga se bojim! Ali on se malo dulje zabavio s ljudima, i ja sam otišla kući.
J - Dobro. A kako se onda to povezalo s tobom?
V - Pa nami je neko reka da upitamo Gospu je li to tako bilo.
J - I vi je možda pitali?
V - Jesmo, jesmo.
J - A je li vam Gospa išta rekla?
V - Rekla nam je da je to stvarno nekako tako bilo. I da je oni siromašni čovjek bio njezin Sin a ona žena u crnini da je bila ona.
Gospa mu je nečim teškim zapritila...triba li ovo komentirat!???????????????