Katolički odgovori

Kasperove izjave koje se mogu naći na netu

https://www.lifesitenews.com/opinion/ka ... -remarried
http://rorate-caeli.blogspot.com/2015/1 ... e-won.html
https://a2f3eb1dc48fceb3d11aff62f3a8822 ... %20det.pdf - intervju u Il Giorale-u 26.10.2015.

Doduše, ima dokaza i da je rekao i puno gore stvari, ali o tome je već bilo dovoljno riječi.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Slušam u arhivi od 28.10.2015. na katoličkom Znakove vremena, biskupa Vukšića i Škvorčevića i ništa mi nije jasno. Od 50 minute, oni pričaju neke priče koje nemaju logike, o nekakvom pristupanju sakramenta ponovno vjenčanih ako im navodno vlastita savjest to nalaže.
I onda biskup Škvorčević navede neku majku sa četvero djece koju je muž ostavio, i onda ona ode nekom drugom da odgaja djecu u vjeri i da opstane, ajd vi to shvatite, pa kad je to tako, onda neka joj Crkva da poništenje braka kad nije kriva i kad je "morala", ako joj ne može dati, onda zašto joj ne može dati, dakle Crkva po pravilu ne može, pa će onda unatoč pravilu davati pričest.
Meni ovo ništa nije jasno!
Pa onda spominje 84. iz Familiaris Consortio sv. Ivana Pavla II.! Koji je izašao 1980. godine, zašto onda nisu dopustili pričest do danas? a danas je 2015. godina!

Upravo sam zbunjen kako vlei kardinal Burke:
Kada izvješće Sinode citira stavku 84. iz Familiaris Consortio sv. Ivana Pavla II. o obvezi pastira za “pažljivim razlučivanjem situacija” kada je u pitanju nepravilna zajednica, Burke zove uporabu tog citata “zabludom”.

“Iako u br. 84., sveti papa Ivan Pavao II. priznaje različite situacije u nepravilnim zajednicama i poziva pastire i cijelu zajednicu da im kao prava braća i sestre u Kristu po krštenju pruže pomoć, on ipak zaključuje: “Ali, Crkva potvrđuje njezinu praksu, utemeljenu na Svetom pismu, da ne priznaje euharistijsko zajedništvo rastavljenih i ponovno vjenčanih.‘”

“On tada podsjeća na razlog za takvu praksu: Činjenicu da njihovo stanje i njihova životna situacija objektivno protuslove onom sjedinjenju Krista i Crkve koje je označeno i postvareno u euharistiji.” On također s pravom primjećuje kako bi drugačija praksa mogla dovesti vjernike “u zabludu i zbunjenost u vezi nauka Crkve o nerazrješivosti braka“, zaključuje Burke.

E MOJ ŠKVORČEVIĆU, ISPRO TI KASPER MOZAK, PA PRIČAŠ O OKRUGLOM TROKUTU! Ako sam u krivu, ispravite me, a volio bih da jesam!!
Jer s kojim god rastavljenim pričate, uvijek će te čuti da je onaj drugi kriv!!

Ovo nije dokaz za ono što si napisao. Jedan link je na razgovor prije Sinode, a niti na druga dva nema izričite tvrdnje "ako se pokaju ali bez promjene faktičnog stanja u kojem žive". Prema tome, iako je Kasper sposoban reći i puno gore stvari (ja nikada ne bih branio njegove stavove) ne treba odstupati od elementarne istine. Njegove izjave ipak nisu nekakvo favoriziranje razvoda kao nečeg poželjnog ili nevažnog. Bez obzira na Kaspera i njemu slične, kad se već postavlja tako hipotetska pitanja, onda ostaje legitimno tražiti odgovor, zašto na formalnoj razini osobe koje se nisu preudale, a griješe možda i češće, lakše mogu na pričest nego one koje žive zajedno ali u formi "kao brat i sestra" zbog lakšeg života i odgoja djece koja nisu zajednička? U prvom slučaju se traži pokajanje, a u drugom slučaju uz pokajanje parovi trebaju prestati „živjeti zajedno“ jer im se ne vjeruje kako žive „kao brat i sestra“? Dakle puno je razloga da se problemu pristupi individualno iako je opisanih slučajeva realno malo i predstavljaju iznimku ipak, od strane Crkve potrebno je razraditi i takve modele života.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ukratko, Crkva kaže da rastavljeni i ponovno oženjeni ne mogu na pričest. Završni dokument biskupske sinode naravno nije promjenio taj nauk, bez obzira na izmišljanja nekih medija. Zato još jednom pozivam da se ne informira na blogovima koji pišu protiv pape i manipuliraju informacijama.
Bitno.net je to nadugačko pojasnio: "Ispravno čitanje završnog dokumenta Sinode može jedino potvrditi nepromijenjeni nauk i praksu Crkve".

Što se tiče biskupa Škvorčevića i mogućem izuzetku od te prakse, pretpostavljam da je on govorio o onome što je postojeće učenje Crkve:
"Ako su se rastavljeni građanski ponovno vjenčali, nalaze se u stanju koje se objektivno protivi Božjemu zakonu. Stoga ne mogu pristupati euharistijskoj pričesti dokle god traju takve prilike.(...) Ne može im se udijeliti ni pomirenje u sakramentu pokore, osim onima koji se pokaju što su povrijedili znak Saveza i vjernosti Kristu, obvezavši se živjeti u potpunoj uzdržljivosti." (KKC 1650)
O tome razlikovanju govori i Familiaris consortio 84 na koju se biskup pozvao:
"Pomirenje u sakramentu pokore koja može otvoriti put prema Euharistiji, može se odobriti samo onima koji se pokaju što su povrijedili znak Saveza i vjernosti Kristu, iskreno spremni poduzeti način života koji nije više u suprotnosti s nerazrješivosti braka. To znači, u praksi, kad zbog ozbiljnog razloga, kao što je na primjer odgoj djece, muškarac i žena ne mogu zadovoljiti obavezu odvajanja, oni "uzimaju na sebe obvezu da žive u potpunoj uzdržljivosti, u suzdržavanju od čina svojstvenih bračnim parovima."

"Ugrožava li Sinoda pravo roditelja na primarni odgoj svoje djece?


Potkopava li Završno izvješće Sinode katolički nauk o pravima i dužnostima roditelja kao primarnih odgojitelja svoje djece?

257 sinodalnih otaca su dali svoj glas odobrenju paragrafa u Završnom izvješću Sinode o obitelji koje negira pravo roditelja na izbor da budu jedini odgajatelji svoje djece u pitanjima koja se tiču seksualnosti.

Rečenica u 58. paragrafu dokumenta glasi:

“Obitelj, zadržavajući svoju osnovno mjesto u obrazovanju (usp. Gravissimum educationis, 3), ne može biti jedino mjesto za podučavanje seksualnosti.“

To je u izravnoj suprotnosti s naukom Katoličke Crkve prema kojem obitelj itekako može biti jedino mjesto za podučavanje seksualnost ako je to izbor samih roditelja.

U Familiaris Consortio papa Ivan Pavao II nas uči:

“Odgoj za ljubav kao sebedarje predstavlja također neophodnu pretpostavku za roditelje pozvane da svojoj djeci pruže jasan i delikatan spolni odgoj… Spolni odgoj – osnovno pravo i dužnost roditelja – mora se uvijek ostvarivati pod njihovim brižnim vodstvom i u kući i u odgojnim zavodima koje su oni izabrali i koje nadziru. U tom smislu Crkva se poziva na zakon supsidijarnosti, koji je škola dužna poštivati kada sudjeluje u spolnom odgoju tako da postupa u istom duhu koji prožima roditelje. “(Br. 37.)

Drugim riječima, roditelji mogu odabrati da obrazuju svoju djecu o spolnim pitanjima u potpunosti kod kuće, ili mogu uključiti mjesta školovanja ako to žele. Apsolutno je pogrešno tvrditi da obitelj “ne može biti jedino mjesto za podučavanje o seksualnosti“.

Postoji jasna odlučnost međunarodnih vodećih dužnosnika UN-a, kao i nekih od najmoćnijih svjetskih političara, da se roditelji spriječe u ostvarivanju njihovog neotuđivog prava u kontroliranju obrazovanja i formaciji svoje djece.

Unatoč činjenici da u članku 26. (3) Opće deklaracije o ljudskim pravima piše: “Roditelji imaju prvenstveno pravo birati vrstu obrazovanja koje će primjenjivati na svoju djecu“, moćna tijela kao što je Odbor UN-a za Konvenciju o pravima djeteta vrše pritisak na zemlje u razvoju, osobito afričke zemlje, kako bi djeca od 12 godina starosti imala pristup kontracepciji i pobačaju. Oni koriste lažni argument da pravo djeteta na zdravlje zahtijeva pravo da država legalizira pristup kontracepciji i pobačaju za djecu bez znanja roditelja.

Možemo dodati da UNESCO i Svjetska Zdravstvena Organizacija (WHO), zajedno sa snažnim Zapadnim zemljama i nevladinim organizacijama, promoviraju obrazovne programe koji su izrazito pornografski i ‘anti-life‘, te nastoje eliminirati ulogu roditelja kao primarnog odgojitelja i zaštitnika svoje djece.

Sloboda roditelja u ispunjavanju njihove uloge primarnih odgajatelja svoje djece o seksualnim pitanjima je ozbiljno ugrožena u cijelom svijetu zbog spolnog odgoja koji promiču agencija UN-a, IPPF i druga tijela, a Sinoda je to svojom nesmotrenošću dodatno pogoršala.

Kao katolici laici moramo zahtijevati da naša prava kao roditelja, i prava naše djece, budu prihvaćena i obranjena od strane naših biskupa.

Iako se to možda ne vidi jasno iz završnog teksta, sporna rečenica nudi dovoljno širok prolaz da sve zaiteresirane skupine uđu u obitelj s ciljem nametanja svoje agende. Bojim se da bi neodređenost i nedorečenost jezika ovog dokumenta moglo imati dalekosežne posljedice za obitelji."

Izvor: Voice of the Family

Može neki link na govor biskupa Škvorčevića, što je on i gdje rekao? Izgleda da je on objasnio ono o čemu sam ja pisao. Rješenja očito ima, ali su ona nedovoljno prezentirana odnosno, određeni "tradicionalni" i kvaziliberalni krugovi su se potrudili da se ostavi dojam kako je krucijalno i najbitnije za Sinodu, hoće li se ili neće neki rastavljeni ili istospolac pričestiti. Dok je pastoralna afirmacija postojećih rješenja ostala potpuno zapostavljena. Pa to je stvarno žalosno.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ovo nema veze s time, članak 58 Relatio Finalis naprotiv govori baš o tome da se danas seksualnost često prezentira odvojena iz projekta autentične ljubavi i kako su neke zemlje čak nametnule svoje projekte javnih obuka koje su u suprotnosti s ljudskom i kršćanskom vizijom obitelji. Nasuprot tome Crkva ima slobodu ponuditi pripravu za brak, obitelj danas ne može biti jedino mjesto za podučavanje seksualnosti, tj. Crkva joj treba pomoći. Dokument dalje govori da bi trebalo napraviti pastoralnu potporu s posebnim osvrtom na doba puberteta i adolescencije, a koja bi pomogla otkriti ljepotu seksualnosti u ljubavi po kršćanskim načelima.

Već sam pozivao da se ne čitaju blogovi poput quovadiscroatia kojima je očito cilj napadati i omalovažiti papu i Crkvu. Nemam se vremena time baviti i na to gubiti vrijeme, takve stranice samo odvlače od vjere.

Ne radi se o Kasperovom favoriziranju razvoda, nego o njegovom nastojanju da se razvedeni i civilno vjenčani pripuste pričesti, uz ostanak u drugom braku i bez obaveze da prihvate život u celibatu. Nije uopće stvar o osobama koje žive u formalnom braku ali u celibatu, nego baš o osobama koje žive kao muž i žena. Što se tiče usporedbe s osobama koje se nisu preudale, ali griješe možda i češće (pretpostavljam da tu misliš i na osobe koje se nisu preoženile), isto vrijedi i za njih kao i za svećenike koji su formalno u celibatu, a faktički baš i ne - oni zaista mogu promijeniti svoje stanje ako učine pokoru i obrate se. Ovdje se baš radi o slučajevima osoba za koje se u prijedlogu Kasperita predviđa neko razdoblje pokore, ali da i dalje ostanu u stanju u kojem jesu - dakle da se pronađe model da razvedeni u drugom braku bez prihvaćanja obaveze da žive kao brat i sestra ili bez proglašenja braka nevažećim (naravno, zato jer za to nema osnove) mogu pristupati pričesti. Tako to prezentira i tekst na bitno.net

http://www.bitno.net/vijesti/vatikan/is ... ksu-crkve/

kojeg je naveo i Giovi. Bitno.net kaže između ostalog ovo:
"Na prvi pogled, čini se da je projekt inovatora pao u vodu, jer se u dokumentu nigdje ne spominje pričest za rastavljene osobe u novim vezama. Nakon što su zagovornici kasperovskog prijedloga uvidjeli da ne uživaju većinsku podršku u sinodskoj dvorani, počeli su zagovarati plan B: prepustiti odluku o tome mjesnim biskupskim konferencijama ili pak savjesti pojedinaca. No i tu su naišli na nepremostiv otpor. Rješenje njemačke radne skupine – koja većinski podržava prijedlog kardinala Kaspera – bilo je stoga pronaći dovoljno nejasan ili nedorečen jezik, oko kojeg će se većina sinodski otaca moći složiti. Jezik koji, premda ne podržava inovacije i može se (štoviše, i treba) tumačiti potpuno u skladu s dosadašnjim naukom i disciplinom, ipak im ostavlja prostora da i dalje guraju svoj cilj.[2] To je, i prije objavljivanja završnog dokumenta, suptilno najavio kardinal Cristoph Schönborn. To smo dobili u paragrafima 84, 85 i 86."
"Ali paragrafi koji govore o “razlučivanju i integraciji” podložni su kasperovskom spinu. U tom ih svjetlu čitaju, primjerice, kardinali Marx, Vignt-Trois i Schönborn."
"Ali polu-citiranje crkvenih dokumenata i ponavljanje izraza koje nalazimo u izjavama inovatora na Sinodi u kontekstu rasprave o pričesti za rastavljene i civilno ponovno oženjene mogu se iskoristiti za kasperovski spin ovoga paragrafa."
"Prema riječima Georga Weigela, “sve to predlaže da su tvrdnje određenih njemačkih biskupa, koje su ponovljene u dijelu svjetskih medija, da su ti paragrafi zapravo prešutna potvrda Kasperova prijedloga u bilo kojem od njegovih različitih inačica – Sveta pričest za rastavljene i civilno ponovno vjenčane nakon ‘pokorničkog puta’; delegiranje autoriteta biskupskim konferencijama; priziv na prava ‘savjesti’– neodržive pod ozbiljnim pregledom. Medijski izvještaji da ti paragrafi uključuju potvrdu svete pričesti za rastavljene i civilno ponovno vjenčane utemeljeni su na nepoznavanju teksta ili ranjivosti na njemački spin-stroj”.

Dakle, ne radi se samo o Kasperu i nekoj neznatnoj grupi; njega podržava njemačka bk, bečki nadbiskup kao i pariški - tj. Rajna se i dalje pokušava ulijevati u Tiber. Ništa novo, doduše.

Ostaje da se vidi koje su moguće posljedice ukidanja nerazrješivosti braka (jer pastoralna praksa se, kako god milosrdna bila, ne može odvojiti od Nauka i Evanđelja) nasuprot Kristovim riječima samim. Jer, ako zanemarimo ono što je rekao o braku, stavljajući to u kontekst ljudske povijesti, bez koje se, navodno ne može razumjeti ni interpretirati Objava, zašto onda ne učiniti isto i s drugim Kristovim riječima, npr. "Prije nego Abraham bijaše, Ja Jesam"?

P.S. Crkva još nije ništa konačno rekla. Konačni pravorijek će dati sam Papa, valjda negdje početkom sljedeće godine. Završni dokument sinode ima samo savjetodavni karakter. Ako nedavnim Papinim izjavama o kolegijalnosti (npr. u njegovu završnom govoru na zatvaranju sinode) pridružimo i ranije njegove natuknice o npr. "obraćenju Papinstva" (uz što valjda ide i dobivanje blagoslova od anglikanskog tzv. nadbiskupa Canterburyja, i uskraćivanje istog od strane Carigradskog patrijarha), valjda se možemo nadati da će se držati savjeta "kolega". Naravno, ne onih iz Njemačke. No, nekako mi se čini da je Sveti Otac baš na te mislio...

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Biskup Škvorčević je gostovao na HKR-u u emisiji "Znakovi vremena" 28.10.2015.
http://arhiva.hkr.hr/program_web_arhiva ... nakovi.mp3

Pazite sad št kaže biskup Škvorčević (negdje od 53:30 min): "Meni je mjerodavan Ivan Pavao II, on je u broju 84. FAMILIARIS CONSORTIO progovorio ne samo načelno nego i konkretno, i mi na ovoj sinodi i na ovom pastoralu ne možemo ispod toga, on je potaknu određenu otovrenost prema pojedinim osobama koje su bile u predhodnome braku, pa su sada u drugom braku. Da se pokuša vidjeti, prosuditi, razlučiti. Da li je neka osoba, recimo, imate slučajeve gdje je jedna majka sa četvero dijece bil vjerna braku, otišao suprug, rastala se, i ona ostaje u teškoj situaciji s tih četvero dijece, i onda radi djece, ne radi sebe ide u neku vezu novu, da bi mogla tu djecu dostojno odgojiti i da bi ta djeca vjernički mogla stasati. Sam papa Ivan Pavao II kaže, da u takvoj situaciji postoji mogučnost promišljanja da li se takvoj osobi smije uskratiti sakramentalno zajedništvo s Crkvom, koje se ostvaruje u Euharistiji, to znači onda, da ni ova sinoda ne može donijeti neko opće pravilo koje bi se moglo primjenjivati na sve slučajeve rastavljenih i ponovno oženjenih nego zadaća je biskupa kako kažu dokumenti na kojima smo radili na sinodi , odnosno svečenika, zaista vidjeti kako u kojoj situaciji to izgleda, i onda pojedina slučajeve eventualno primjeniti tu mogučnost , tu otvorenost, dakle ponavljam još jedanput, to je papa Ivan Pavao II, ispod toga što je on otvorio kao mogučnost ne ide se, a ostaje pitanje da li će nekim našim promišljanjem i daljnjim teološkim promišljanjem na moralnoj razini, da li će se moći još bolje razumjeti i primjeniti ono milosrđe koje je Isus iskazivao i očitovao prema onima koji su bili grešnici."

Pa onda ide onaj dio iz Familiaris Conzortio 84. gdje HKR poslije ovoga čita:
"Pastiri moraju znati da su radi ljubavi prema istini, obvezni dobro razlikovati situacije. Doista postoji razlika između onih koji su se iskreno trudili da spase prvi brak, a ipak su sasvim nepravdno napušteni, od onih koji su teškom svojom krivnjom razorili kanonski valjanu ženidbu. Konačno ima i takvih koji su sklopili drugu vezu radi odgoja svoje djece, a koji često, prema njihovoj savjesti, imaju subjektivnu sigurnost da njihova prthodna ženidba, nepopravljivo razorena, nikada nije ni bila valjana"

E sad meni nije jasno što to znači iz biskupove rečenice - " da im se ne bi smijelo uskratiti sakramentalno zajedništvo s Crkvom koje se ostvaruje u Euharistiji".
Jel to znači da im se ne bi smijela uskratiti Pričest i Ispovijed ili samo sudjelovanje na sv.Misi??
Drugo mi nije jasno, što im to znač da je majka zbog odgoja morala otići u drugu vezu, jel to znači da se djeca ne mogu odgovjiti sa samohranom majkom, nego majka mora otići u grijeh bludnosti, koji je smrtni, da bi dobro odgojila dijecu. Jer znam mnogo majki koje je muž ostavio pa su odgojile djecu bez problema (moja baka prva, njih 6-tero). Ili oni možda žene gasterbajtera, su morale imati zamjenskog kod kuće. Ne razumijem ovo nikako. Jesu ta djeca neodgojena, ap im se mora pružiti primjer kroz smrti grijeh u svrhu dobrog katoličkog odgoja!

I treće, se da primejtiti manipulacija ovime kako bi se stekoa dojam kako je Ivan Pavao II liberalna ili popustljiv, pa se namjerno ne osvrću u emisiji na drugi dio i to večeg 84. poglavlja, koji se ipak strogo drž nauka o nerazrješivosti braka.
Pa ću nevesti samo početak:
"Crkva, ipak ponovno potvrđuje svoju stegu, zasnovanu na Svetom pismu, prema kojoj ona ne može euharistijskom zajedništvu pripustiti razvedene i ponovno oženjene. Oni su sami sebe učinili nesposobnima da budu pripušteni, jer je njihovo stanje i njihov položaj u objektivnoj suprotnosti sa zajedništvom ljubavi između Krista i Crkve, je označeno i uprisutnjeno u euharistiji. Postoji i još jedan osobiti pastoralni razlog: ako sse te osobe pripuste euharistiji, vjernici bi bili uvedeni u zabludu i krivo bi shvaćali nauku Crkve o nerazrješivosti ženidbe.
Pomirenje u sakramentu pokore - koje bi otvorilo put sakramentu euharistije - može se udjeliti jedino onima koji su se pokajlai da su pogazili znak Saveza i vjernosti Kristu te su iskreno spremni provoditi takav život koji nije u suprotnosti s nerazrješivošću ženidbe. Konkretno to znači da muž i žena, kada iz teških razloga - na primjer radi odgoja djece - ne mogu ispuniti obvezu rastave, "preuzmu obvezu da žive u potpunoj suzdržljivosti, to jest da se uzdržavaju od čina koji su pridržani samo bračnim parovima."... ...itd

Interesantno kako stalno izbjeavaju ovaj drugi dio koji se čvrsto drži nauka!!
A moram primejtiti a i pokojni papa Ivan Pavao II ovdje govori ovo "Crkva, ipak ponovno potvrđuje svoju stegu, zasnovanu na Svetom pismu, prema kojoj ona ne može euharistijskom zajedništvu pripustiti razvedene i ponovno oženjene"
dok biskup Škvorčević govori ovo:" da li se takvoj osobi smije uskratiti sakramentalno zajedništvo s Crkvom, koje se ostvaruje u Euharistiji".
E sad, tko je ovdje lud, i da li ovdje što razumijete? Zvuči li vam ovo kao manipulacija jedne Kasperovske navlakuše?

Meni se čini da to jedino može značiti da biskup Škvorčević misli na primanje pričesti, a nikako na samo prisustvovanje Misi (to, uostalom, nije nikom zabranjeno). Pa i nije biskup jedini koji tako misli. Pogotovo ako uzmemo u obzir da drug Scalfaro nije baš skroz izmislio ono što je objavio. Pogotovo zato što su tri ranija stanovita intervjua dana drugu Scalfariju objavljena u knjizi koja ima Papino odobrenje.

http://www.libreriaeditricevaticana.va/ ... listi.html

Prema tome, valjda se i sam biskup samo okreće za suncem, ko pravi Rvat.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Tek kad vidim taj biskupov govor mogao bi to komentirati.


Prejadno je tako ljevičarski i nedolmoljubno karakterizirati biskupa iz Hrvatske!

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ne znam što je biskup Škvorčević mislio, ali je jasno rekao da se poziva na pobudnicu Ivana Pavla II, dakle na crkveni nauk. A konkretan primjer koji je naveo je loše prezentiran, i u takvom primjeru se teško netko može prepoznati, pa bi to ipak biskup trebao dodatno pojasniti.
Naime ono o čemu Ivan Pavao II govori je da postoje situacije kada roditelji "iz teških razloga ne mogu ispuniti obavezu rastave", npr. pokaju se za svoje čine, ali njihovi supružnici ih ne žele nazad. U takvoj situaciji je teško pomiriti obaveze prema djeci iz preljuba, a ne može se samo ostaviti tu djecu kao da ništa nije bilo, to ostaju zajednička djeca. Dakle ako žele radi djece ostati na istoj adresi, ali se odreći bračnog života i živjeti kao "brat i sestra", u takvom stanju može im biti otvoren put prema ispovijedi i pričesti. To su očito rijetke situacije, ali samo u tom svjetlu bi se mogle gledati biskupove riječi.

I ja bih voio da je to mislio, ali se bojim da nije, a isto se bojim da si i ti toga svjestan!!

Gdje si pročitao njegov govor da možeš ovo napisati.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ima ovdje:
http://www.pozeska-biskupija.com/index. ... io-vatikan

Biskup naglašava milosrđe ali koje jasno traži pokajanje i obraćenje:
"Isus Krist se nije odrekao nikoga. I ženi preljubnici je rekao: „Nitko te ne osudi, ni ja, idi i ne griješi.“ Milosrđe dakle traži i pokriće u mome životu, Bog me želi postaviti u ono stanje za koje me stvorio i u koje me želi konačno uvesti."

Prekid sa grijehom je jedini način da se tim osobama pomogne, a za to je potrebno više vremena i pažnje u pristupu prema njima. U intervjuu za radio u Melburnu biskup ponavlja:
"Ne bih se složio s tvrdnjom da je Sinoda zauzela mekši stav prema razvodu i nevjenčanim parovima, nego je istaknula potrebu daleko veće otvorenosti Crkve za osobe koje žive u ranjenom stanju, koje su rastavljene i eventualno ponovno vjenčane. Na to nas nastojanje obvezuje sam Isus Krist koji je s velikim poštovanjem, pažnjom i razumijevanjem pristupao svima, napose grješnicima, ne da bi ih osudio i odbacio, nego da bi ih liječio milosrđem i pozivom na obraćenje."