U svakoj konkretnoj situaciji se mogu/možeš izraziti.
Izraziti se možeš prema vjeri ili nevjeri (slobodno).
Svaki izbor tj. odabir je u redu. No svaki odabir donosi drugačiju situaciju tj. djelovanje. Kako vjerujem - tako mi je!
Ja bih vjerojatno (ne kunem se u ništa) rekao toj osobi da je moj stav drugačiji (nisam za grješan život, već za život u ljubavi).
No ovdje se rade usporedbe: kako je nekome lijepo, kako je nekome nešto normalno... I na to se ne bih osvrtao kao ključno.
Kako smo Bogom dani svi jedinstveni i jedinstveno se mijenjamo, usporedbe bi lako mogle postati mjere vrjednovanja nekoga/drugoga/sebe tj. lako počinjemo ocjenjivati, kritizirati i suditi.
U vjeri znam da nisam ovdje da sudim. Usporedbe su mi put pokazivanja ljepote naše raznolikosti i samo podsjetnik da trebam vlastitom vjerom odabrati vlastiti put (kao i svatko od nas).
Možemo poticati jedni druge pokazujući svoju jedinstvenost i prihvaćajući tuđi odabir - jedinstvenost čime vidimo ljepotu naše raznolikosti.
Prihvatiš li osobu koja ti dolazi u kuću bez osuda, prigovora i kritika i izraziš li joj svoj stav - sve će biti
Brinući se za stav drugoga ispravljajući drugoga u dobroj namjeri, ja vršim nasilje tj. oduzimam slobodu Bogom danu drugome. Put u pakao je posut dobrim namjerama.
Slično je i u braku.
Jesam li ja u braku da postajem potpun ili sam u braku da zajednički stvaramo?
Odabir je u slobodi dan kod sakramenta vjenčanja.
Tada nisam rekao da sam nepotpun ili da je voljena nepotpuna, već izjavljujem da ljubim. Ljubav je stvaranje. Ljubav je potpuna. Ne treba nadopunu.
Bog je potpunost, savršenstvo i ljubeći postajemo potpuni stvarajući izražavajući svaki svoju jedinstvenost.
Zato kad se odazovem pozivu Isusa na ljubav, ja odabirem u vjeri prihvaćajući poziv iskazujući se kao ljubljeno Božje dijete što vjerujem da je svatko od nas
Login
Registracija
FAQ
Traži
