Adrijana, stvarno mi je žao što nisi iskoristila predviđeno vrijeme pa promijenila post jer je posve razvidno kako je napisan na brzinu što ne mora biti loše, ali je ispao logički manjkav i pun sofizama bez konkretnih sadržaja te nastavlja sa sarkastičnim tonom!? Isto tako teško je raspravu vratiti u normalan i uljuđen tijek kada se krene tim putem.
adrijana je napisao/la:
Citat:
Dakle, ozbiljno te molim da mi podastreš bar jedan citat koji će potkrijepiti tvoju percepciju "moje oduševljenosti" sa Papinim postupcima.
Recimo lakoća s kojom etiketiraš one koji se usuđuju propitati neke stvari govori mi o, najblaže rečeno, tvojoj „oduševljenosti“ Papom.
Molio sam citat, a ne mišljenje. Zar je teško naći citat ili priznati subjektivnu pogrešku?
adrijana je napisao/la:
Citat:
Osobno se ne mogu toga sjetiti i mislim kako sam prema svakom Papi isti.
Lijepo, i ja poštujem svakog Papu, ali mislim kako jednostavno Pape nisu iste osobe. Tako je otprilike i nastala ova tema o papi Franji.
Ovo uopće ne razumijem? Zar bi trebale biti iste osobe i zar naš odnos u bitnim stvarima ne bi trebao biti isti bez obzira na osobu koja obnaša papinsku službu? Zašto bi možda trebali nekog opravdavati u svemu, a nekom drugome tražili dlaku u jajetu?
adrijana je napisao/la:
Citat:
Da ne bi bilo zabune, što se tiče pokreta ja samo smatram kako oni imaju pravo postojati unutar Crkve te iako ne pripadam niti jednom pokretu vrlo cijenim njihov doprinos kako na planu produbljenja osobne vjere tako i društvene aktivnosti oko zaštite vrijednosti braka i obitelji. Dosta je pogledati ljude oko Željke Markić pa se odmah vidi kako se bez crkvenih pokreta ne bi mogla pokrenuti nikakva društvena akcija širih razmjera. Bilo je takvih akcija bez pokreta pa su propadali, kao onaj o neradnoj Nedjelji. Zbog toga ja nastojim prije braniti nego napadati. da je plastičnije izrazim, ako odlučiš pokrenuti nekakav pokret unutar Katoličke Crkve koji bi ljude poput Alana Forda privodio plodonosnoj vjeri (kojoj nije svrha napadati druge vjernike) ja ću vas podržavati na forumu mada nikada neću biti vaš član.
Da se razumije, ja nemam nikakav pokret iza sebe, nemam u skorije vrijeme namjeru pridružiti se kojem niti pokrenuti što (ne znam otkuda ti te informacije).
Uz sve dobro koje pokreti mogu pružiti Crkvi, među nama odraslim vjernicima bit ću iskrena: i neosi i karizmatski i Opus Dei su pokreti koji imaju određene teološke poteškoće u sebi.
Lijepo od tebe ako ti je na srcu privući što je više moguće ljudi u te pokrete, ali ja doživljavam forum kao mjesto razgovora i o onoj drugoj strani.
Ne znam kako si zaključila da mi je cilj privući ljude u pokrete kad sam samo protiv njihovog blaćenja koje prečesto prelazi sve okvire uljuđenog ponašanja?
Budući Crkva mora upotrijebiti svu svoju kreativnost da se ne zaguši živa snaga Evanđelja, onda su pokreti unutar Crkve po mom mišljenju najbolji put za to jer predstavljaju različito kombiniranje potencijala na kojima će se Crkva zadržavati u sekularnom zapadnom društvu. Dakle, ja samo pozitivno ocjenjujem njihovo djelovanje na planu produbljivanja i življenja vjere, a u njih će se uključivati oni koji se u pojedinom pokretu duhovno nađu tj. kad budu u prilici. Tu je isto i pitanje kompetencije u procjeni što je „teološka poteškoća“ jer mi se ne možemo ponašati kao da ne postoji hijerarhija Crkve čija je dužnost provjera takvih stvari. Papa Benedikt XVI je još kao teolog i kardinal Ratzinger krajem devedesetih primijetio da će župa i dalje ostati temeljni oblik zajedničkoga života, ali uz uvjet da se sadašnje ustrojstvo u cijelosti neće moći održati. Crkva, naime, neće više biti Crkva "mase" već Crkva manjina, ali takvih koje će djelovati iz uvjerenja u manjim "živim krugovima", sastavljenim od vjernika koji žele zajednički promišljati i djelovati. Generalno gledano papi i biskupima nije osobito teško razumjeti pokrete, ali svećenicima i župnicima to je nešto teže, no hijerarhija je u osnivanju novih zajednica i vjerskih pokreta unutar Katoličke Crkve, vidjela pokazatelj da je kršćanstvo još uvijek itekako vitalno u Europi te ih je smatrala dostojnima pastoralne brige dok neki (ponajviše laici) sebi uzimaju za pravo doslovno progoniti i blatiti tj. izigravati nekakve „tužitelje ljudi“, u isto vrijeme, oni sami ne bi mogli izdržati takvo „povećalo vjero-ispravnosti“.
adrijana je napisao/la:
Citat:
Ako bi se nastavilo u tvom novoproklamovano sarkastičnom tonu
„Novoproklamovani“ srbizam nije baš očekivan od Barnabe…
Ja osobno prije nisam očekivao sarkazam od Adrijane jer je to po mom mišljenju veća prepreka u raspravi od upotrebe „srbizma“ na dan Božića po Julijanskom kalendaru.
adrijana je napisao/la:
Citat:
onda bih valjda ja trebao napisati nešto u stilu: Vjerovat ću kako Adrijana ne želi tašta povlađivanja ili ne želi postati svojevrsna papisa onih koji se nikada nisu ispričali za zlobna ocrnjivanja, podlosti, podmetanja i zluradost prema sudionicima na ovom i drugim forumima, odnosno kada ih evangelizira da ne budu nevjerodostojna sramota svakoj opciji koju zastupaju. Međutim takvo što bi prije služilo za zabavu zluradih soba nego bi nalikovalo ozbiljnoj raspravi. Dakle ipak bi se trebalo držati one biblijske iz Psalma 1, 1-6 Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca, već uživa u Zakonu Gospodnjem, O Zakonu njegovu misli dan i noć.
Papisa? Molim te, ti bar imaš na svojoj strani one kojima se papa Franjo izuzetno sviđa i koji su glasali Protiv… Budimo realni.
(Neka se nitko ne nađe povrijeđen.)
Molim te objasni mi koja je to moja strana? Što se tiče Papinog stava oko referenduma o braku ja ću ipak vjerovati kardinalu Bozaniću koji tvrdi kako je papa Franjo dobro upoznat sa situacijom te kako Papa "ne krije zadovoljstvo ishodom referenduma".
Kod:
http://www.politikaplus.com/novost/94755/kardinal-bozanic-papa-ne-krije-zadovoljstvo-ishodom-referenduma-o-braku
http://www.politikaplus.com/novost/9475 ... ma-o-braku adrijana je napisao/la:
Citat:
Druga stvar koju bih naglasio je to što ja stvarno ne mislim kako se promjenom Pape ne mijenja vjera, pogotovo ne njeno osobno prakticiranje kroz određenu duhovnost pa nije potrebno kopirati u detalje pastoralni pristup pojedinog Pape. Ono što je svakako potrebno je uvažavanje svakog Pape i dobronamjerno shvaćanje njegovih napora, a to nalaže i nekakva osnovna uljuđenost. Isto tako potrebno je biti vjerodostojan i nepristran u stavovima pa cijenim kako takvi nisu oni koji papi Franji spočitavaju svojevrsni "ekumenizam svuda", a ne ističu npr. izrazito pozitivne rečenice pape Benedikta XVI o dvojici izopćenika Martinu Lutheru i Marcelu Lefebvreu.
Daleko smo mi još od ozbiljnih analiza pontifikata pape Franje, ono što možemo komentirati su samo pojedini slučajevi, poneke reakcije i djelomični vidokrug njegove teologije.
Tim više je meni posve nejasno zašto pristaješ na takve parcijalne kritike kod kojih je problem to što stanuje u skromnom hotelu umjesto u palači ili (da proširim na Romanca), nosi jaganjca na vratu iako je to posve katolički motiv i jasna aluzija na dobrog pastira? Papa Franjo nije navršio niti godinu dana pontifikata.
adrijana je napisao/la:
Citat:
No, bez obzira na nužnu uljuđenost prema Papi smatram kako je ovaj razgovor s Eugenijem Scalfarijem bio dobra prilika Papi da neposredno čuje kako jedan ateist tumači njegovu encikliku. Dakle, dobro je što nije sklon autocenzuri (zbog toga kako bi netko nešto mogao tumačiti) već neposrednosti što mu daje mogućnost vjerodostojne reakcije lišene pretpostavki. Složio bih se sa tvrdnjama kako su ljudi prepoznali papu Franju kao vjerodostojnog svećenika koji je u istoj liniji s Ivanom Pavlom II i Benediktom XVI, jer inzistira na potrebi za novom evangelizacijom.
Papa Benedikt je uvijek tvrdio da, ako bismo htjeli i druge evangelizirati, najprije sami moramo nešto ZNATI, nešto temeljito proučiti i upoznati se s osnovama vjere, a čini mi se da papa Franjo previše inzistira na popuštanju čvrstoće i discipline da bismo se približili drugima…
Nadam se da je to samo moj dojam.
Krivo tumačiš kontekst Benediktovih riječi koji se većinom obraćao na način da ga razumiju samo intelektualci, što može biti velika prepreka i samoj evangelizaciji. Npr. baka koja unuka uči ponavljati molitvu Očenaša ili krunice jako puno čini u evangeliziranju, mada joj je znanje o teologiji objektivno vrlo slabo. Papa Franjo je u evangelizaciji možda uspješniji jer čini geste koje su većini razumljive. Što se tiče navodnog popuštanja čvrstoće i discipline tiče, da li ti je poznato kako je papa Franjo bez pardona osobno potpisao udaljenje iz reda Družbe Isusove američkog svećenika zbog neposluha ili odbio pomilovati australskog svećenika Roya Bourgeoisa koji je vršio liturgijske zloupotrebe i činio svetogrđe uključujući navodne „svećenice“ u služenje Svete Mise?