Katolički odgovori

Evo, ovaj pdf [PDF] NEMILOSRDNOM« I »MILITANTNOM« BOGU U STAROM ZAVJETU, možeš ga otvoriti pa vidjeti uvod (ima preko 500 str., sa KBF Sarajevo, Darko Tomašević. Već u uvodu apsolvira dosta toga, baš zanimljivo, a neke grozote biblijske tumače se kao izraz patnji židovskog naroda, alegorično.
Hm, taj pokolj nevine dječice, mislim da nigdje drugdje nije zabilježen...

Don Damir je u svojim "studentskim odgovorima" (mogu naći link ako kog zanima) napisao u odgovoru studentici da ne preporučuje čitati Valtortu, kao i zbog čega.
Da bi poslije izdao knjigu gdje o njoj govori puno blagoglagoljivije. Tu je meni izgubio kredibilitet.

Ma logično da nije bilo baš tako.
Opis velikih potopa imaju sve kulture, opisuju slično, prije Biblije. Puno toga je u njoj preuzeto od Sumerana i ostalih a sigurno se ne može tumačiti doslovno. Kao i odnos "nebeskih bića" sa smrtnicima, što ima u Bibliji i što sam odavno pisala ovdje. Pa su djeca bili divovi itd. Netko mi je dao na to ovaj odgovor koji sam dala za Noinu arku. Dosta se preuveličava zbog dramatike, izražaj je bio tad takav, puno ljudi tu pisalo...

možda je prije govorio o njoj blagoglagoljivije u knjizi a poslije odgovarao da je ne preporučuje čitati?

želiš reći da općeg potopa nije bilo?

Ne nego obrnuto.

Sigurno ga je bilo, možda i više njih.

Prototip biblijske priče o Velikom potopu nalazi se u sumerskom Epu o Gilgamešu. Fragment sa tom pričom (star oko 1400. pne.) iz tog babilonskog epa pronađen je kod Megida u Izraelu. To ukazuje da je ta priča iz Mezopotamije bila poznata u Palestini i prije dolaska Hebreja, jer je Jošua sa Hebrejima zauzeo Kanaan oko 1200. pne..

Starogrčka verzija velikog potopa:

Kad je Zeus, kralj bogova, odlučio uništiti sav ljudski rod poplavom, Deukalion je sagradio arku u kojoj su se on i njegova žena Pira - spasili i preživjeli poplavu, a nakon tog i iskrcali se na planini Parnas.

Indijska verzija velikog potopa: Mahabharata

U indijskoj verzija mita o Velikom potopu - glavni lik Vaivasvata Manu je kombinacija dviju hebrejskih likova; Noe, koji je spasio život od izumiranja za potopa, i Adama prvog čovjeka. Njega su na potop upozorile ribe, kojima je on pomogao, pa je izgradio čamac kako su mu one savjetovale i tako je spasio čovječanstvo od izumiranja

Astečka verzija velikog potopa​
U astečkom mitu o Pet sunaca, četvrto od njih - Nahui Atl (sunce voda), poplavi zemlju punih 52 godine, pa su se sva bića pretvorila u ribe osim jedne žene i muškarca, koji su se slušajući boga Tezcatlipoca sklonili na ogromno drvo.
itd.

Evo još nejasnoća...Toliko toga ima što je Isus govorio, a ne razumijem odakle to znamo.
Moleći krunicu, razmatrajući danas žalosna otajstva...Isus je tjeskoban, znoji se krvavim znojem, moleći Boga, svoga oca. Svi su ga napustili, učenici pozaspali...Tko je to mogao čuti gdje on moli Boga da ukloni tu gorku čašu, ali da bude volja Njegova? Pa nije valjda to govorio kao na pozornici u kazalištu?
Kad je kršten u Jordanu, prolomio se glas s neba? Zar Bog ima glas? Kao čovjek?
Tri dana mraka nakon smrti na križu? Pa to bi bilo zabilježeno na cijeloj zemaljskoj kugli?
Itd itd...Je li sve to "pjesnička nadogradnja onih koji su pisali? Ili ima tumačenja?

Evo samo mali osvrt na "tri dana mraka"... Gdje to piše u Evanđelju?

Piše samo "Oko šeste ure nasta mrak po svoj zemlji sve do ure devete"... znači, tri sata... ne tri dana.

Da, imaš pravo, zabunila sam se.
Ali poanta ostaje.
Nitko nezna odgovoriti.

Iskreno, meni su žalosna otajstva uvijek posebna i kroz njih doživim nešto kao katarzu.. Isus je imao strahove i proživio tjeskobu, i ja imam strahove, On je pobijedio i nekako kad sve stavim u Njegove ruke i moj strah postaje manji.. Čuo ga je vjerojatno Ivan ili koji drugi od apostola, jer sigurno nisu odmah zaspali kad im je rekao: "Bdijte!" Netko od njih je vidio i anđela koji ga je došao tješiti...
Isus je pravi Bog i pravi čovjek, i baš na to mjesto u evanđelju su se pozivali Augustin i drugi kad su govorili o dvije naravi u Krista. Tu je on prije svega "pravi čovjek", pokazuje svu svoju ljudskost. Grijeh je bio velik, on je doista proživio stvarnu bol, patnju i trpljenje..
A Bog Otac? On je svemoguć, tako da može imati glas kakav hoće.. Može se objaviti svojim glasom (ipak češće šalje anđele kao glasnike), zato su možda i ti trenuci (krštenje na Jordanu, preobraženje na Taboru i pred hramom u Jeruzalemu) zaista posebna prilika. Ipak se radi o Njegovom Sinu.

Mmmh...Hvala što si mi pokušala pojasniti, ipak mislim da su to ljudske nadogradnje...

A što ako nisu ljudske nadogradnje? Što ako je zaista riječ Božja?

U ovim primjerima koje sam spomenula a i mnogim drugima, nema nikog tko je to mogao čuti.

A IvanKrstitelj... na Jordanu?