sara je napisao/la:
A prihvaćat pisanja nekog sveca kao Sveto pismo nije baš razborito, sveci su isto samo ljudi.
Potpuni oprost na današnji blagdan dodjeljuje se službeno od 2002. g. I za njeg važe uobičajeni uvjeti kao i za druge potpune oproste: treba se pripremiti s ispovijedi, primiti sv. pričest, izmoliti Očenaš, Vjerovanje i molitvu na nakanu Svetog Oca... Važe i djelomični oprosti za one koji samo sudjeluju u pobožnostima Božanskom milosrđu.
Slažem se s Gutaperkom da i ti oprosti mogu biti velika milost za duhovni rast. Osobno sam počela malo više pratiti upute Crkve u tom smjeru i uvjerenja sam da su oprosti veliko blago Crkve i dar svima za sazrijevanje u vjeri i obraćenju.
Jedino, nije tako lako zadobiti oprost jer se ljudi ne pripremaju srcem. Mala digresija: ima jedna priča, mislim da se radi o sv. Filipu Neriju.

Jednom je taj svetac služio misu u prošteništu kada je primio objavu da su od njih stotine prisutnih u crkvi, samo on i još jedna osoba, neka postarija gospođa, na taj blagdan primili potpuni oprost. Tada je shvatio da je potrebna istinska duhovna priprema za to i potpuno predanje Bogu...
I s tobom se slažem, oko posljedica... Istina je da one mogu biti vrlo različite, i tjelesne i psihičke, mogu biti i neke deformacije osobnosti, ali najčešće su duhovne, a tu sakramenti i molitva jedino pomažu.
Gutaperka je napisao/la:
Ako npr.svaki dan zadobijem potpuni oprost

Mislim da je to realno gledajući nemoguće.
Citat:
I koliko sam čuo(tada sam još bio ateist)godine 2000.Papa je pod određenim uvjetima podijelio i nekakav jubilarni oprost kojim su se izbrisale sve nadoknade za grijehe koje je neko do tada počinio.Jel to znači da osoba koja je dobila taj jubilarni oprost više nije trpjela zbog posljedica svojih grijeha nego od tog trenutka je sve bilo za kraljevstvo nebesko?
Evo što Katekizam kaže o oprostima i posljedicama grijeha:
1471 Nauk i praksa oprosta u Crkvi usko su povezani s učincima sakramenta Pokore.
ŠTO JE OPROST?
"Oprost je otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivica već izbrisana; to otpuštenje vjernik, pravo raspoložen i uz određene uvjete, dobiva posredovanjem Crkve koja, kao poslužiteljica otkupljenja, svojom vlašću dijeli i primjenjuje blago zasluga Krista i svetaca".
1472 Da bi se shvatili ovaj nauk i praksa Crkve, treba imati u vidu da grijeh ima dvostruku posljedicu. Teški grijeh nas lišava zajedništva s Bogom čineći nas time nesposobnima da postignemo vječni život; to se lišavanje zove "vječna kazna" za grijeh. S druge strane svaki grijeh, pa i laki, povlači sa sobom nezdravu privrženost uz stvorenja, koju treba čistiti bilo na ovoj zemlji bilo poslije smrti u stanju zvanom čistilištem. To čišćenje oslobađa od takozvane "vremenite kazne" za grijeh. Ove dvije kazne ne smiju se shvaćati kao vrsta osvete koju Bog dosuđuje izvana, već kao posljedice same naravi grijeha. Obraćenje koje proizlazi iz goruće ljubavi može postići potpuno očišćenje grešnika, tako da ne ostane više nikakve kazne.1473 Oproštenje grijeha i obnova zajednistva s Bogom donose oproštenje vječnih kazni za grijeh. Vremenite kazne za grijeh ipak ostaju. Strpljivo podnoseći patnje i svakovrsna iskušenja te, kada dođe taj dan, sučeljavajući se vedro sa smrću, kršćanin treba da ove vremenite kazne za grijeh nastoji primiti kao milost; mora se truditi da djelima milosrđa i ljubavi, te molitvom i raznim pokorničkim činima potpuno odloži "starog čovjeka" i obuče "novog covjeka".
http://www.katolici.org/katekizam.php?a ... di&id=1068