Katolički odgovori

Može li mi netko napisati kako to ide?
kako je organizirano, što ako je sam i nema drugoga u blizini, je li valjana Euharistija ako je predslavitelj u teškom grijehu?

Ispovijed svećenika je kao ispovijed svakog kršćanina, a takva je i ispovijed biskupa. Znam da neki župnici običavaju prvi ići na ispovijed kad je tzv. velika ispovijed da to vide okupljeni vjernici. U toj stvari za svećenika ne postoji nikakva razlika u odnosu na ostale vjernike.

Ponajprije tko može za drugoga tvrditi da je u teškom grijehu? Može tvrditi da je netko učinio veliko zlo, ali ne drugo. Osobna grješnost ili svetost svećenika ne utječe, ni na koji način, na njegovu službu, jer on tu službu vrši u osobi Krista, kao službenik Crkve, a ne Pero, Ante ili bilo tko. Za svoju grešnost on odgovara Bogu.

Došavši jednom u župni ured, pozovu me župnik i kapelan na kavu, jer je došao naš bivši kapelan, sada župnik u jednom selu, ne baš tako u blizini. Tokom razgovora, ustane naš župnik i veli ide se ispovijediti bivšem kapelanu. Pitamo sadašnjeg kapelana zar se vi ne ispovijedate jedan drugome. Ne, on na ispovijed ide u samostan kod fratara.
Tu su nam objasnili da kilomeri nisu prepreka za ispovijed i da su oni itekako griješni ali da nitko od njih ne služi misu s teškim grijehom...dakle toga se ne trebamo bojati.
Meni je ovdje znakovito i slijedeće. Naime, na vjeronauku su nas učili da nije bitno kojem se svećeniku ispovijadamo, jer svoje grijehe predajemo Bogu. Međutim nakon ovog događaja i ja radije biram za ispovijed svećenika.

_________________
samo je u Bogu mir, dušo moja

Čemu ova konstatacija? Jesam li ja za koga bilo što tvrdio ili sam samo postavio pitanje? Svaki vjernik bi trebao primiti pouku i dobro znati što je teški grijeh. Svećenici posebno. I zato nitko ni za koga ne tvrdi već bi trebao sam biti svjestan.
Teški grijesi su jasni, napisani, popisani i ustanovljeni. Nikomu ja ništa ne određujem niti tvrdim. Samo pitam i ništa više. Vaše su rečenice u ovom pasusu, uz svo poštovanje - konfuzne.
Odakle vam tvrdnja da svećenik službu obavlja U OSOBI Krista? Na spomen i na slavu Krista da, ali u osobi je malo presmiona tvrdnja. Ima on itekako svoje ime, svoj život, svoje zasluge i svoje grijehe.

I pitao sam konkretno te bih molio i takav odgvor. Primjerice, svećenik je sam u župi, udaljen od svijeta, tijekom noći nešto zgriješi što je teški grijeh o objektivno nema drugoga u blizini ni na kilometre i nema fizičke mogučnosti da se ispovjedi. Ima to jutro, nrp. nedjelja, svetu misu slaviti kod sebe i što da on radi?
Hajte mi odgovorite jasno i konkretno.
Hvala, Daba

Ja sam napisala nauk Crkve i ništa drugo.
A na sva sam pitanja konkretno odgovorila. No, još jednom:
Svećenikova grješnost NI NA KOJI NAČIN NE UTJEČE na njegovo vršenje službe, tj. njenu valjanost.
Što se tiče teškoga grijeha - za njega je osim materije potrebna dostatna sloboda i svijest. Za primjer: ubojstvo je težak grijeh, ipak ima okolnosti u kojima nije.

Molim te objasni ovo zadnje, nisam shvatila

Ima li itko jasan odgovor na moje pitanje sa primjerom?
Bio bih zahvalan.

Ostajem i dalje konsterniran Sarinom izjavom da svećenikova griješnost ne utjeće na valjanost Euharistije??? Pa vi ste rekli da svećenik pod svetom Euharistijom se može svetogrdno pričestiti, da može primiti Tijelo Kristovo iako ima teški grijeh???

Baš tako - sebi na osodu, puku na službu!

Svećenik na Misi, dok su riječi pretvorbe, djeluje In persona Christi - U osobi Krista. To znači da kad on kaže:,,Ovo je moje Tijelo....'' to govori Krist kroz njega.
To nije ni smiona ni presmiona tvrdnja jer je to nauk Crkve. Siguran sam da ima u KKC. Ako ništa drugo pitaj Snenog. Pa on je sam svećenik. Tko ti to može bolje objasniti?

Isto tako - da. Njegova grešnost ne utječe na misnu žrtvu. I da je pobio cijelo selo te potom otišao služiti Misu po njegovim bismo rukama imali Krista pod prilikama kruha i vina. Njegova je stvar hoće li se pričestiti svetogrdno ili ne. Isto kao i mi. Kao što je Sara rekla, svećenik je u tim stvarima jednak nama. I mi se možemo(ali ne smijemo) pričestiti u teškom grijehu jer imamo slobodnu volju. Mislim da bi se trebali ispovijedati jer bi čak izgledalo sablažnjivo da se svećenik ne pričesti. Eine kleine offtopic.

Uglavnom, kao što je već rečeno, za svećenika je ispovijed potpuno ista kao za bilo kojeg drugog vjernika.

_________________
http://www.mhfm1.com

Samo još da Cunjozu pitam:
je li ta tvoja tvrdnja potkrijepljena negdjen u Katekizmu?
Veoma zanimljiva tvrdnja.
Pozdrav, Daba

Pa eto. Nije teško naći. Našao sam u 5 minuta.
http://www.katolici.org/katekizam.php?action=c_vidi&id=1110
Ne možeš promašiti. Čitaj počevši sa 1548. paragrafom.

_________________
http://www.mhfm1.com

Hvala na odgov oru i na trudu koji mu je prethodio. Moram priznati da sam blago zbunjen, ali se podvrgavam Crkvenom nauku. Mislim pri tome na paragraf 1550 koji kaže: Ta Kristova nazočnost u službeniku ne smije se shvatiti tako kao da bi on po njoj bio zaštićen od svih ljudskih slabosti, od duha gospodovanja, od pogrešaka, čak i od grijeha. Snaga Duha Svetoga ne jamči na isti način za sve čine službenika. Dok je u sakramentalnim činima to jamstvo dano tako da čak ni grijeh službenika ne može zapriječiti učinke milosti, postoje mnogi drugi čini u kojima ljudski biljeg službenika ostavlja tragove koji nisu uvijek znak vjernosti evanđelju i koji prema tome mogu štetiti apostolskoj plodnosti Crkve.

Mogu samo reći - teško svećenicima koji su sami i kojima se fizički teško ispovjediti. A nevolje i "nečišnjak" vrebaju sa svih strana. Sada vidim da se za njih baš zdušno moramo moliti da im Gospodin da snage radi svoga puka.
Hvala na odgovorima, Daba

Radi se o tome što on djelujući In persona Christi nije lišen svoje ljudskosti. Ne prestaje on biti čovjekom time što je svećenik. Često ljudi misle (iznenađen sam time) da se svećenici ne moraju ispovijedati. Pa ljudi moji nisu oni bez grijeha. I upravo zbog tog neznanja izviru tolika sablažnjavanja. Uglavnom. Ono što si podebljao to stoji.

_________________
http://www.mhfm1.com

Daba napisa:


Evo ja sam svećenik, 40 godina sam - pitanje ispovijedi moje i svećenika .. ja djecu učim da se i svećenik i biksup i papa ispovijedaju prema potrebi... i djeca to prihvate i gotovo. Ti razbijaš glavu nekim čudnim pitanjima: "što ako on noćas sagriješi, a nema svećenika zu blizini a u jutro ima misu." (tako nekako glasi pitanje)
Mene zanima zašto takva pitanja ( najintimniji dio svećenika i svakog čovjeka - njegova savjest) Nećemo valjda sada u medijima početi razglabati i o valjanosti svećeničkih ispovijedi ...
Ma u ovoj eri kojoj živimo postavljaš pitanje grijeha tokom noći i time si (makar indirektno ) usmjerio samo na neke grijehe. A ja ti kažem da ima mnogo težih svećeničkih grijeha koji se događaju po danu - a posljedice tih grijeha osjećaju vjernici... (zanimljivo taj ti grijeh nije pao na pamet!)
Najprije tko te je učio u katekizmu loše te naučio (ili te on dobro učio a ti loše shvatio i naučio)
Ja ovako učim djecu: Napravio si teški i smrtni grijeh.. i imaš ga na duši..nisi se ispovijedio a uhvatrila te velika želja da se pričestiš, što onda.. e vidiš onda izmoli savršeno pokajanje. Dragi Bože sagriješio sam uvrijedio sam te, žao mi je od svega srca, i molim te oprosti mi. Volim te dragi Bože, znam da sam zlo učinio. Znam da je tvoja ljubav velika i da ćeš mi oprostiti. Čim budem mogao ići ću na ispovijed i ispovjedit ću ovaj grijeh. A sada, dragi Oče nebeski ti mi u svojoj ljubavi izbriši ovaj grijeh.
/onda im reknem da se moraju nakon toga što prije ispovijediti a da mogu mirno ići na pričest.
Vjerujem da su te učili da možeš izabrati ispovjednika - jer ti župnik sigurno dovodi strane ispovjednike u župu.