Angela123 je napisao/la:
Krenut ću od početka i unaprijed zahvaljujem onima koji imaju strpljenja čitati me...
vjernica sam i upravo zbog toga odlučila sam ovdje pisati jer tu nema zlobe i osude...
još kao mala i djevojka redovno sam išla u crkvu,na duhovne obnove i molila za budućeg supruga..
nisam bila najsretnije dijete jer su moji roditelji uvijek bili na ratnoj nozi,otac je često psovao i to me jako boljelo,,,s 21 godinu odlučila sam se udati za mladića s kojim sam planirala budućnost,,priželjkivala sam samo miran obiteljski život,dječicu i ljubav,sve ono što nisam imala u roditeljskom domu,,,odrekla sam se i fakulteta i posla i odlučila posvetiti obitelji..ali,moje skromne želje su odmah postale samo san...skoro odmah nakon udaje shvatila sam da sam se udala za čovjeka koji je jako sličan mome ocu...trudila sam se,šutjela,nekad pokušala boriti ali bilo je još gore,psovao je užasno,znao me udariti i uhvatiti za vrat a u naletima bijesa i tjerati s djecom iz kuće,,,patila sam,plakala,molila,željela nestati ali nisam...nadala sam se da će mi Bog dati snage da izdržim zbog djece...i jesam...nisam imala namjeru razvesti se ali nakon skoro 11 godina braka i mučenja pala sam u tešku depresiju s napadajima panike...nije me zgrlio i pomogao mi,sve bih oprostila kao i uvijek,nego me i dalje vrijeđao i tjerao u očaj,,,brat me izvukao iz svega toga i proživjela sam tešku krizu nakon razvoda,,,od toga je prošlo dvije godine,,našla sam mir iako još uvijek liječim depresiju,posvetila sam se djeci i molim...velika moja bol je stariji sin koji je odlučio ostati s ocem,,,viđam ga ali ne mogu podnijeti da dijete koje sam silno voljela i za kojim patim nije sa mnom...bivši suprug ima snažnu moć manipulacije i okrenuo ga je protiv mene,svekrva mu je uvijek držala stranu i kad me je tukao...nisam imala snage protiv njih se više boriti...
živim s velikom boli za sinom,za obitelji i zajedništvom koju nikad nisam u pravom smislu riječi imala...
morala sam se razvesti da sačuvam svoj život,da mogu brinuti o djeci...
molim vas, jel to Božja volja?
Nažalost, često se događa da djevojka odabere muža prema obrascu oca, makar je taj bio nasilnik ili/i alkoholičar. I naravno, slijede posljedice. Crkva prihvaća takve situacije i odobrava rastavu od stola i postelje. Čovjek je naime dužan se skrbiti o svom životu i zdravlju i ne prihvaćati nasilje.
U nasilju sigurno nema Božje volje, nego je to ljudski izbor, grješnost i slabost u kojoj se čovjek nastoji potvrditi da je netko, a time to zapravo dovodi u pitanje.
Što se sina koji je ostao s ocem tiče, pokušaj zadržati neki, koliko je moguće, normalan odnos. Oprosti mužu, jer će tebe to izjedati i nastoj djeci ne govoriti loše o ocu. Mnogo je djece koja krenu drugačijim putevima i to onima koji su, nama roditeljima, strani i nisu dobri. Mnogi roditelji zbog toga teško trpe. No, uvijek ostaje molitva i ono što je biskup Ambrozije rekao sv. Moniki kad je plakala zbog svog sina, Augustina: "Ne može propasti sin tolikih suza." Valja moliti za njihovo obraćenje i uzdati se u Božju ljubav koja je veća od svake naše ljubavi.
Da rezimiram - Sigurno nije Božja volja čovjekovo trpljenje, ali ga on dozvoljava da bismo po njemu učili. Traži Božju volju za sebe i uzdaj se, sigurno ćeš naći odgovor i mir.
Login
Registracija
FAQ
Traži
